Rukometaši Nexea ostvarili su jednu od svojih najvećih pobjeda u Europi – i to na način koji se ne zaboravlja. U Našicama je pao moćni njemački Kiel (33:30) u prvoj utakmici četvrtfinala Europske lige, a "gromovi" su ovom predstavom jasno poručili da nisu slučajno među najboljima. Ovo nije bila samo pobjeda – ovo je bila demonstracija karaktera, hrabrosti i vjere. Možda su jedino usporedive večeri bile one iz 2018. protiv Füchsea (28:20) te 2022. protiv Sportinga (32:31), ali ova ima posebnu težinu. Jer, Našičani su sada na korak do plasmana na završni turnir Europske lige. Već su jednom bili tamo, 2022. godine, kada su u Lisabonu ostali bez finala protiv Magdeburga, a potom i bez bronce protiv Wisłe. No ova generacija očito želi više.
– Moj je plan sljedeći: otići na finale Hrvatskog kupa te na završni turnir Europske lige, a između toga u Zagrebu ove subote izboriti doigravanje za naslov prvaka Hrvatske – rekao je Josip Ergović, predsjednik kluba, prije utakmice protiv Kiela.
Tada su ga mnogi slušali s dozom skepse. Danas te riječi zvuče kao plan s čvrstim pokrićem. Jer ovakav Nexe može igrati sa svima. Možda ne s apsolutnim vrhom Lige prvaka – ali svima ostalima itekako može zaprijetiti. Na parketu – prava rapsodija. Tin Lučin predvodio je momčad s devet pogodaka i bio nezaustavljiv, lider u svakom smislu te riječi. No ključ pobjede ležao je i među vratnicama – Marcel Jastrzębski. Mladi Poljak zaključao je vrata s 11 obrana i u trenucima kada se lomilo bio doslovno neprobojan zid. Dodamo li tome doprinos Aleksandra Bakića i Ivana Barbarića, koji su zabili po četiri pogotka, jasno je da je ovo bila pobjeda momčadi – prave, kompaktne, borbene.
S druge strane, Kiel je stigao oslabljen, bez važnih aduta poput Bencea Imrea, Emila Madsena i Eliasa Ellefsena á Skipagötua, ali i takav je opasan. Harald Reinkind i Rasmus Ankermann predvodili su goste s po pet pogodaka, no večeras to jednostavno nije bilo dovoljno protiv razigranog domaćina. Poseban naboj nosio je i povratak Domagoja Duvnjaka u Slavoniju. Kapetan Kiela i legenda hrvatskog rukometa igrao je pred "svojima", a emocije nije skrivao:
– Moram biti iskren i reći da mi je drago što sam se vratio ovdje, u moju Slavoniju. Osjećam se kao doma, zapravo i jesam doma – izjavio je, priznavši pritom kako njegova momčad nije u najboljoj formi.
I upravo ta atmosfera – puna dvorana, energija s tribina, huk koji nosi – bila je dodatni igrač Nexea. Našice su disale kao jedno i gurale svoju momčad do velike pobjede. No euforija ima i svoju drugu stranu – oprez. Jer ovo je tek prvo poluvrijeme. Uzvrat u Kielu za sedam dana bit će pravi test karaktera. Tri pogotka prednosti zvuče lijepo, ali protiv momčadi koja je sposobna nadoknaditi i devet razlike, kao protiv Montpelliera prije dvije sezone, to nije garancija ničega.
Ipak, ono što Nexe sada ima ne može se izmjeriti brojkama – samopouzdanje, vjeru i momentum. Ova pobjeda odjeknula je Europom i potvrdila ono što se već neko vrijeme naslućuje – da u Našicama raste ozbiljna rukometna priča. Godinama u sjeni Zagreba na domaćoj sceni, "gromovi" su u Europi izgradili identitet. Opasan, hrabar i bez kompleksa. Pobjeda protiv Kiela nije samo rezultat – to je poruka. A poruka je jasna: Nexe je spreman za velike stvari. I sada, s punim pravom, sanja novi europski podvig.
Posebna priča je i Saša Barišić Jaman, trener Našičana koji je usred sezone preuzeo klupu od Kreše Ivankovića. Kada je slovenski rukometaš davne 2005. godine prvi put stigao u Našice, vjerojatno nije ni slutio da će u srcu Slavonije pronaći sve – sportski uspjeh, obitelj i dom. Plan je bio odigrati sezonu, možda dvije, no sudbina je imala drukčije planove. U dva je navrata u dresu Nexea proveo ukupno 15 godina, postavši ne samo kapetan i vođa na terenu, već i istinski "domaći dečko", kako sam za sebe kaže. Njegova veza s gradom postala je neraskidiva. Supruga mu je Našičanka, kći Nola rođena je i odrasta u Slavoniji, a odluka o tome gdje će živjeti nakon karijere nikada nije bila upitna.
Vrhunac njegove igračke karijere poklopio se s povijesnim uspjehom kluba u sezoni 2021./2022., kada je kao kapetan poveo svoje "gromove s Krndije" do završnog turnira EHF Europske lige u Lisabonu. Bio je to uspjeh o kojem su sanjale generacije, a Jaman i suigrači su ga ostvarili. Prekretnica sezone, kako je kasnije otkrio, dogodila se nakon nevjerojatnog preokreta protiv danske momčadi Bjerringbro-Silkeborg, kada su na domaćem terenu nadoknadili šest golova zaostatka iz prve utakmice. Taj je trenutak ulio momčadi vjeru da mogu pobijediti svakog protivnika. Biti rukometaš u Našicama, gradu od osam tisuća stanovnika, nosi poseban status. Jaman i njegovi suigrači nikada nisu bili samo sportaši, već dio zajednice.
– Ljudi nas zaustavljaju na ulici, komentiraju utakmice, dvorana je uvijek puna. Očito je da nas vole i da su prepoznali pozitivnu priču koju gradimo – objasnio je Jaman.