Nikica Cukrov legendarni je igrač Hajduka, no četiri i pol godine proveo je u Rijeci. Krajem osamdesetih godina bio je dio posebne generacije momčadi s Kantride, koja je osvojila kup Jugoslavije i igrala četvrtfinale Kupa europskih kupova. Oni stariji sjećaju se 1980. godine i čuvenih dviju utakmica protiv Juventusa, u kojima je talijanski div bio bolji. Sastav Juventusa činili su igrači koji su tada bili okosnica talijanske reprezentacije: Zoff, Gentile, Cabrini, Bettega, Scirea... Kažu svjedoci tog doba da su Talijani imali i sudački poguranac. Prošlo je 46 godina od te utakmice, a sjećanja su još živa. Cukrov je igrao u pobjedama protiv Beerschota i čehoslovačke Lokomotive iz Košica, a Rijeku je napustio samo koji mjesec prije utakmice s Juventusom i vratio se u Hajduk. Mnogi na Kvarneru skloni su tezi da bi Rijeka pobijedila talijanskog diva da je on bio u momčadi.
Po čemu je bila posebna ta generacija?
Bili smo prijatelji
– Bila je to prva generacija Rijeke koja je uspjela osvojiti trofej, a riječ je o kupu Jugoslavije. Svi se trofeji pamte, ali prvi je uvijek poseban. U to smo vrijeme imali odličnu momčad, satkanu od vrhunskih igrača. Svi smo mi bili i ostali veliki prijatelji, spremni jedan za drugoga napraviti bilo što. A družili smo se i izvan terena, zabavljali se i slavili pobjede. I danas se stalno čujemo i družimo, prisjetimo nekih prošlih vremena. Održavamo tu lijepu emociju. U Rijeci sam proveo četiri i pol godine. U tom smo razdoblju imali jako lijepih uspomena, stalno smo igrali utakmice u jakom ritmu i u takvim okolnostima stvore se posebni odnosi i veze. To mi je bilo najljepše razdoblje – počeo je Cukrov.
Puno je prošlo od utakmice s Juventusom, a na opasku da je baš on bio faktor koji je nedostajao za Rijekin prolazak, Cukrov kaže:
– A tko to zna. Sigurno bi sa mnom u momčadi Rijeka bila jača, ali teško je kazati kako bi sve to završilo. Nećemo nikada znati.
Navodno su Talijani u toj utakmici imali i sudački poguranac?
– Ne sjećam se, puno je godina prošlo. Koliko, 40?
Malo više.
– Zaboravio sam. Nema smisla... – smije se Cukrov.
Koliko je tadašnja Rijeka bila jaka u europskim okvirima i što je bio najveći forte te momčadi?
– Najveći forte bilo nam je zajedništvo, imali smo izvanrednu momčad u kojoj su bili Hrstić, Juričić, Radin, Fegec, Ružić, Desnica... Danas bi svi ti igrači bez problema mogli igrati u ligama petice.
Poseban je status imao legendarni Damir Desnica...
– On je bio čudo od igrača. Unatoč svom hendikepu, imao je ¸nešto što drugi nemaju, izražen osjećaj za igru i prostor. Imao je posebnu intuiciju, a bio je pravi mangup.
Cukrova je u Rijeci trenirala još jedna legenda, Ćiro Blažević.
– Da, trenirao me šest mjeseci, no upoznao sam ga i prije nego što mi je postao trener preko Pere Grabovca, Duškova oca, s kojim je Ćiro bio najveći prijatelj. Svakodnevno su razgovarala njih dvojica.
Kako vam izgleda današnja Rijeka?
– Malo su lošije ušli u prvenstvo. U situaciji su da prodaju igrače. Otišao je Niko Janković, a Toni Fruk je vjerojatno tražio transfer, baš kao i Stjepan Radeljić. No nisu dobili ponudu koja bi zadovoljila predsjednika Damira Miškovića. Dobro je da su ostali – izborili su osminu finala Konferencijske lige i napravili odličan rezultat, a u prvenstvu su počeli pobjeđivati u nizu. S obzirom na budžet kakav imaju, Rijeka radi sjajno. Mislim da se klub u velikoj mjeri financira iz prodaje igrača, a ljudi koji vode klub uvijek pronađu rješenje, revitalizirajući karijere igrača kojima je to potrebno. Do sada su postigli velike stvari zahvaljujući kvalitetnom skautingu. Uz omladinski pogon, to je ključan preduvjet uspjeha, pogotovo jer su mladi igrači počeli prerano odlaziti u inozemstvo. Neće napraviti iskorak koji bi bio moguć da su se strpjeli i ostali kod kuće još koju godinu te sazreli u igračkom smislu. Kada odete vani, niste odmah za tu razinu – trebate biti fakin i mangup da biste se probili, a pritom i strpljivi, poslušni i veliki radnici.
Nogomet je čudan
Dolazite na Rujevicu za utakmicu protiv Strasbourga?
– Inače uživo pratim sve Rijekine europske utakmice. Ovoga puta nažalost ne mogu doći jer imam neodgodiv poslovni put u Dubrovnik i Crnu Goru, no svakako ću gledati utakmicu.
Kakve su vaše prognoze?
– Strasbourg je favorit na papiru. Ali, nogomet je čudna igra u kojoj ne pobjeđuje uvijek favorit i ništa se ne može znati. Ako je suparnik složan, ima zajednički cilj, ništa nije nemoguće. Rijeka ima kvalitetu, no za pobjedu protiv Strasbourga potrebna je velika doza borbenosti i taktičke pameti. Normalno, ništa nije moguće bez puno sreće, to je tako u životu.
U Rijeci se puno očekuje od Tonija Fruka – Mišković se nada transferu koji će premašiti deset milijuna eura, a navijači očekuju još puno ključnih pogodaka...
– Fruk je neosporno odličan igrač koji može donijeti prevagu neočekivanim potezom. Nije isto igrati protiv Gorice, Vukovara ili Strasbourga. Tu se pokazuje tko je pravi. Ako je on taj, protiv Strasbourga mora biti najbolji...
Ključna bi mogla biti uloga trenera Victora Sancheza?
– Prema mojim informacijama, dobro radi. Vidim da ne forsira uvijek izlaženje preko zadnje linije kao neki drugi treneri. Ima Radeljića koji ima izvanrednu dijagonalnu loptu, tu je i Majstorović. Jednostavno mogu preskočiti igru i dići se te bez kompleksa preskočiti igru. Gledali smo puno utakmica u kojima svjetski igrači lagano izbiju loptu jer je ne žele izgubiti u opasnoj zoni. A u povijesnoj utakmici momčad Rijeke mora biti maksimalno kompaktna u oba smjera. I trebaju što više trčati, jer bez toga bih i ja mogao igrati – zaključio je Cukrov.