U povijesti njemačkog nogometa postoji sveta trojica koja je Bayern München pretvorila u globalnu silu - Franz Beckenbauer, Gerd Müller i Josef "Sepp" Maier. Dok su Beckenbauer i Müller redefinirali uloge braniča i napadača, Maier je bio stijena na golu, pionir vratarske umjetnosti i čovjek čiji su refleksi, agilnost i brzina bili toliko nevjerojatni da su mu donijeli nadimak "Die Katze von Anzing" (Mačka iz Anzinga). No, Maier je bio mnogo više od vrhunskog sportaša; bio je neponovljivi lik, zabavljač poznat po svojim predugim hlačicama, golemim rukavicama i smislu za humor koji je osvajao navijače i izluđivao novinare.
Rođen usred vihora Drugog svjetskog rata, u bavarskom Mettenu, Josef Dieter Maier odrastao je u poslijeratnoj Njemačkoj gdje je nogomet bio bijeg od surove stvarnosti. Ironično, jedan od najvećih vratara svih vremena karijeru je započeo kao napadač u lokalnom klubu TSV Haar. Vratarske rukavice navukao je sasvim slučajno, više iz šale, kada se prvi vratar njegove momčadi ozlijedio. No, ono što je započelo kao prisilno rješenje otkrilo je nevjerojatan talent. Njegovi refleksi i hrabrost na golu bili su toliko očiti da mu trener više nije dopustio povratak u napad. Ubrzo je privukao pažnju skauta Bayern Münchena te se s 15 godina, 1959., pridružio njihovoj omladinskoj akademiji.
Kada je Maier 1963. godine postao prvi vratar Bayerna, klub je bio daleko od slave koju danas uživa, natječući se u Drugoj ligi. Upravo je u tim danima iskovana legendarna osovina s još dvojicom lokalnih mladića - Beckenbauerom i Müllerom. Njihov zajednički uspon bio je temelj na kojem je izgrađena buduća dominacija. Godine 1965. izborili su ulazak u Bundesligu i više se nikada nisu osvrnuli. Za Bayern je to bio početak zlatnog doba, a za Maiera početak nevjerojatnog niza. Od 1966. do 1979. godine nije propustio niti jednu jedinu ligašku utakmicu, odigravši rekordne 442 utakmice zaredom, što je i danas njemački rekord.
U sljedećem desetljeću Maier je s Bayernom osvojio sve što se moglo osvojiti. Njegova vitrina s trofejima uključuje četiri naslova prvaka Njemačke i četiri njemačka kupa. Ipak, vrhunac je dosegnut na europskoj sceni, gdje je Bayern ostvario povijesni podvig osvojivši tri uzastopna Kupa prvaka od 1974. do 1976. godine, pobjedama protiv Atlético Madrida, Leeds Uniteda i Saint-Étiennea. Tom nizu dodao je i Kup pobjednika kupova 1967. te Interkontinentalni kup 1976. Maier je bio stup obrane koja je u sezoni 1972./73. primila samo 29 golova u 34 utakmice, omogućivši napadačkoj sili predvođenoj Müllerom da nemilosrdno uništava protivničke obrane.
Paralelno s klupskim uspjesima, Maier je postao nezamjenjiv na golu reprezentacije Zapadne Njemačke, za koju je upisao 95 nastupa. Bio je ključni igrač generacije koja je osvojila Europsko prvenstvo 1972. godine, a dvije godine kasnije, na Svjetskom prvenstvu 1974. na domaćem terenu, doživio je vrhunac karijere. U legendarnom finalu protiv Nizozemske i njihovog "totalnog nogometa", Maierove obrane bile su presudne za pobjedu od 2:1. Dvije godine kasnije, na Euru 1976., ponovno je bio u finalu, ali ovaj put je ušao u povijest kao vratar kojem je Antonín Panenka zabio svoj legendarni, drski jedanaesterac koji je Čehoslovačkoj donio titulu.
Bio je poznat kao veliki šaljivdžija koji je obožavao zbijati šale s novinarima. Jednom im je rekao da će za važnu utakmicu protiv Real Madrida nositi kontaktne leće, što je idući dan postao glavni naslov u novinama. Drugom prilikom je izjavio da u momčadi za doručak piju rakiju, što je dovelo do naslova "Bayern će se napiti viskija prije utakmice s Rangersima". Vjerojatno najpoznatija anegdota dogodila se 1976. godine na utakmici protiv Bochuma. Budući da mu je bilo dosadno jer protivnici nisu uputili nijedan udarac prema golu, Maier je napustio svoja vrata i počeo po terenu loviti patku koja je zalutala na travnjak, na opće oduševljenje i smijeh cijelog stadiona.
Činilo se da će njegova karijera trajati vječno, no 14. srpnja 1979. godine sve je naglo prekinuto. Vozeći se kući nakon prijateljske utakmice, Maier je doživio stravičnu prometnu nesreću. Zbog aquaplaninga na mokroj cesti, njegov automobil prešao je u suprotni trak i frontalno se sudario s drugim vozilom. Početni pregledi u lokalnoj bolnici nisu otkrili ozbiljnost situacije, dijagnosticiravši mu samo nekoliko slomljenih rebara. Međutim, njegov prijatelj i tadašnji menadžer Bayerna, Uli Hoeneß, instinktivno je osjetio da nešto nije u redu. Organizirao je hitan premještaj u specijaliziranu kliniku u Münchenu, a ta odluka spasila mu je život. Detaljni pregledi otkrili su po život opasne ozljede: probušena pluća, rupturu dijafragme i teško unutarnje krvarenje. Hitna operacija ga je spasila, ali s 35 godina njegova blistava igračka karijera bila je gotova.
Iako više nije mogao igrati, Maierova ljubav prema nogometu nije nestala. Posvetio se trenerskom poslu i postao jedan od prvih specijaliziranih trenera vratara, prenoseći svoje ogromno znanje na nove generacije. Od 1988. do 2004. radio je kao trener vratara njemačke reprezentacije, a od 1994. do 2008. u svom Bayernu. Njegov najpoznatiji "učenik" bio je Oliver Kahn, kojeg je pretvorio u jednog od najboljih vratara svijeta. Koliko je bio posvećen svojim štićenicima, pokazuje i njegov sukob s izbornikom Jürgenom Klinsmannom 2004. godine, kada je napustio reprezentaciju jer je javno stao u obranu Kahna. Njegov utjecaj seže i dalje od treniranja; bio je inovator koji je u suradnji s proizvođačem Reuschom razvio predimenzionirane vratarske rukavice koje su danas standard.