Stručnjaka za čijeg je izborničkog mandata Hrvatska osvojila četiri olimpijske, 19 svjetskih i 42 europske medalje priupitali smo tko je njemu prihvatljiviji kandidat za sutrašnji izbor novog predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora.
Primorac nije za podjele
A bilo je i očekivati da će jedan od najcjenjenijih svjetskih tekvondaških trenera Toni Tomas odgovoriti ovako:
- Mi smo mala zemlja s velikim iseljeništvom kojoj su potrebna okupljanja a ne dijeljenje na velike i male. Sa stručne i znanstvene strane rijetki su pojedinci koji mogu napraviti nešto veliko i to samo mogu timovi na čijem su čelu ljudi koji okupljaju. Kroz sva njegova izjašnjavanja nisam primijetio da je Dragan Primorac za bilo kakve podjele. Upravo suprotno, on je uključiv i spreman kroz transparentne kriterije pružiti priliku svakome da nađe svoje mjesto u hrvatskom sportu. I to je za svaku pohvalu. Uostalom, Dragan Primorac je predsjednik Hrvatskog taekwondo saveza, jednog od najtrofejnijih hrvatskih sportskih saveza, i ima legitimno pravo konkurirati za ovakvu visoku dužnost.
Ima li Dragan Primorac liderske osobine potrebne za mjesto čelnog čovjeka krovne nam sportske kuće?
- Uvjeren sam da ih ima a ima i ono što je najprepoznatljivije da to su dobre namjere. Takav čovjek se onda okruži dobrim ljudima i onda je sve moguće. Gospodina Varvodića osobno ne poznam, nemam ništa protiv njega, no Primorac se svojim dosadašnjim radom kroz tadašnje Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, kroz znanost i privatni biznis ali i Hrvatski taekwondo savez, dokazao da ima sve potrebne stručne i profesionalne kvalitete.
Što trener svjetskog kalibra poput Tomasa očekuje od budućeg predsjednika, tko god to bio?
- Očekujem ono što svi ističu a to je transparentno financiranje na temelju jasnih kriterija. Rezultati su najveći pokretač bavljenja nekim sportom pa očekujem da će HOO omogućiti još bolje uvjete trenerima i sportašima. Nulta točka su jasni kriteriji oko podjele novca a to je nešto zbog čega su i nastali ovi problemi.
Kazat će nam Tomas da je prilično razvidno da se iza izbornog paravana vodi borba između velikih koji žele još više i malih koji žele što im po kriterijima pripada.
- To je jasno i pticama na grani. S ovom politikom ekipni sport neće riješiti svoje probleme i oni moraju zauzeti neki novi kurs jer to im sugeriraju i kretanja u svjetskoj ekonomiji. Dakle, oni sami u organizaciji svojih priredbi moraju biti profitabilniji, privući veći broj gledatelja, pojačati prihode od televizijskih prava i ulaznica. Kao što to kažu u engleskom sportu, moraju imati svoje "match days", dane kada dolaze ljudi ne samo gledati sportsko natjecanje nego i nešto popiti i pojesti i vidjeti neke dodatne sadržaje. Ekipni sportovi se moraju okrenuti većoj komercijalizaciji jer im to nalaže svjetska konkurencija.
Tražiti partnere u turizmu
Na temu loptačkih sportova dodao je Tomas još i ovo:
- Ekipni sport ne može živjeti od javnog novca već od sponzorskog. Pa mi smo jaka turistička zemlja, puno je tu turističkih lanaca i trebali bi tražiti partnere u njima. Osim toga, nije normalno da mi imamo ambiciju imati toliko velikih klubova koliko bismo to željeli a kao zemlja smo veličine jednog grada. Nećete lako naći grad veličine 3,8 milijuna stanovnika koji ima toliko klubova na razini na kojoj bi naši klubovi u Hrvatskoj htjeli biti.
Pet loptačkih sportova će reći da njihovo članstvo čini ogroman postotak svih registriranih sportaša u Hrvatskoj i da po kriteriju masovnosti zaslužuju više.
- Nije masovnost jedini kriterij. Uostalom, znate kako je u ekipnom sportu. Svako dijete koje dođe trenirati ekipni sport ono se odmah registrira i odmah igra ta mlađeuzrasna natjecanja. Kao takvi oni i putuju i čine trošak nametnut od nacionalnih saveza a u većini slučajeva to plaća lokalna zajednica. S druge strane, evo vam primjera moj kluba Marjan u kojem trenira 1300 djece i mladih a registrirano ih je samo 300. Dakle, onih 1000 samo trenira pa ispada da mi imamo manje članova no što uistinu imamo. U svim pojedinačnim sportovima daleko je manji broj onih koji su registrirani u donosu na one koji nisu prijavljeni. Eto vam primjera, recimo, plesnog kluba. On može imati 300 djece i mladih a da ih samo 30 nastupa. Dakle, kada bismo tako zbrajali onda bismo došli ipak do drugačijih podataka pri čemu bi, dakako, nogomet i dalje bio najmasovniji.
ja san za Zorana Primorca- od dva nesposobna- Zorana M. i Primorca D. sastaviš jednoga koji valja