Večeras će u Dvorani Krešimira Ćosića (20) započeti finalna serija Prvenstva Hrvatske za košarkaše. S prednošću domaćeg terena Zadar dočekuje Cibonu koja će, u seriji na tri pobjede, svoje domaće utakmice igrati u dvorani koja nosi ime još jedne hrvatske košarkaške legende, Dražena Petrovića.
Osim što je nezaboravni Krešo Ćosić rođeni Zagrepčanin, ali je košarkaški stasao u Donatovu gradu, u sastavu branitelja naslova (trostrukog prvaka u nizu) igra niz igrača sa zagrebačkom poviješću. Buljević i Mazalin igrački su izrastali u Ciboni, Kapusta i Ramljak bili su cibosi po jednu sezonu, a Žganec i Tišma rođeni su Zagrepčani.
S druge strane, Cibona ima samo jednog rođenog Zadranina (Čakarun), jednog bivšeg igrača Zadra (Palokaj), ali i jednog nesuđenog igrača tog kluba (Serdarušić), kojega je trener Jusup otpisao i prije početka prošle sezone.
Sezona od presudnog značaja
A nije puno nedostajalo da tog kluba danas više ne bude pa je ova sezona bila od presudne važnosti za vukove jer Cibona sad ipak ima perspektivu feniksa, a u pripremi za "rađanje iz temelja" veliku je ulogu imao i sportski direktor Marin Rozić. Naime, dobro se sjećamo prošlog ljeta kada je preuzeo neke kadrovske rizike. A onaj najveći mu se itekako isplatio. Odlučio je tada Roza u klub dovesti igrača koji dvije godine nije igrao košarku, a sa svojih 25 godina od nje se praktički bio oprostio. Na pruženo povjerenje 28-godišnji Žan Mark Šiško odgovorio je na najbolji mogući način. Bivši (možda i budući) slovenski reprezentativac bio je kreator čije bi se neigranje uvijek osjetilo. Uostalom, u presudnoj trećoj utakmici protiv Splita uknjižio je 13 koševa, 11 asistencija, 7 skokova i 2 osvojene lopte).
Važnu rolu u toj pobjedi, zbog koje se Cibonina sezona ne može proglasiti neuspjelom, odigrao je i 32-godišnji Justin Roberson (21 koš), Amerikanac koji je svoju europsku karijeru gradio u Švicarskoj i Rusiji da bi u Zagreb došao iz Emirata. Preporučio ga je njegov bivši trener Dražen Anzulović pa se i on pokazao isplativom akvizicijom. Zanimljiva je igračka pojava svakako i krilni-centar Kamaka Hepa, dečko s Aljaske, koji je tijekom sezone zabijao neke važne koševe.
A vrlo dobre epizodne uloge znali su odigrati i Luka Skorić (dijete Medveščaka), Jan Palokaj (dijete KK Zagreba) te centar Markus Lončar koji se, nakon niza putešestvija, skrasio jednu sezonu na jednom mjestu i pokazao da može biti prilično koristan. Štoviše, može biti i snaga u reketu, posebno kod trenera koji ne inzistira na spuštanju lopte za igru leđima prema košu. Riječ je o vrlo pokretnom centru koji se odlično "rola" prema košu.
Osim dovođenja Čakaruna, koji je donio tu centarsku dubinu, kao važan potez u sezoni pokazalo se dovođenje Jana Palokaja iz Baškimija. Čvrst je to i srčan momak koji će "udariti prvi" kada to treba i koji je sam otkupio svoj ugovor u kosovskom klubu kako bi, kao rođeni Zagrepčanin (kosovskog podrijetla), ostvario svoj igrački san. Riječ je o igraču kojeg bi ovaj klub svakako trebao zadržati.
Zbog odanosti klubu (bude li to glavni kriterij) zadržati bi trebalo i kapetana Krešu Radovčića kao i mlađahnog Bornu Katanovića kojem bi dobro došlo više minuta na nekoj eventualnoj posudbi. Baš kao i Vigu Bartu. Dakako, u slučaju da se Cibona u sljedećoj sezoni, uz pojačani proračun, u Europi odluči za višu razinu natjecanja od ovosezonske.
O tome će, vjerojatno, ovisiti i sudbina trenera Ivana Rudeža (46) kojem je Cibona daleko najveći klub u kojem je dosad radio. Nakon što je napustio sigurno radno mjestu u Švicarskom košarkaškom savezu, da bi također ostvario svoj sportski san, Rudež je sezonu zanatski odradio dobro. Kada bi kojim slučajem (a Zadar je ipak naglašeni favorit) osvojio i naslov, to bi bilo nešto čime bi svakako zaslužio produžetak suradnje, a ujedno i odskočna daska i za posao u jačoj ligi od hrvatske.
Uprava će sad ljepše spavati
Evo što je "coach" Rudež kazao uoči prve finalne utakmice:
– U finalu će se jedna na drugu namjeriti najbolje obrambene momčadi lige. Ne volim igre favorita, ali Zadar je fizikalnija ekipa od Splita i dugo su zajedno. Ipak, mi vjerujemo u svoju priliku. U seriji protiv Splita naša je publika bila budna, glasna i poticajna, pa se pokazalo koliko je važan bio trenutak kada smo u ligaškom dijelu sezone preuzeli startnu poziciju broj dva. Publika se probudila još i prije Nove godine, i u nekim utakmicama FIBA Eurokupa, pa ne sumnjam da će dvorana biti ispunjena i u finalu. Hvala mojim Zagrepčanima na podršci, kao i ljudima iz uprave, za koje znam koliko su "krvarili" da bi stabilizirali klub i koliko im ovaj finale znači – zbog njega će, vjerujem, mirnije spavati. Ovo je i njihova nagrada za trud i borbu s vjetrenjačama.
A time će biti nagrađeno povjerenje i budućeg većinskog vlasnika Victora Dodiga, kanadskog bankara hrvatskih korijena, koji se odlučio upustiti u avanturu s hrvatskom klupskom košarkom. Doduše s brendom koji, u kolektivnom pamćenju košarkaške Europe, još uvijek nešto znači.
"Osim što je nezaboravni Krešo Ćosić rođeni Zagrepčanin, ali je košarkaški stasao u Donatovu gradu, ..." Koje izvrtanje, i semantički, samo da bi se i Krešu sad proglasilo Zagrepčaninom (još malo pa će i Dražena Petrovića jer svojih takvog kalibra nemaju niti će ikad imati (Zagreb/Zagrepčani i konkretno košarkaški geni dva različita pojma) ), iako je on Zadranin, a samo igrom slučaja, zbog posla svoga oca, rođen u Zagrebu, 1948., u kojemu je proveo samo prve dvije godine svoga života, godinu i po' nakon toga u Puli (gdje mu je rođena (mlađa) sestra, 1951. godine), a (od)rastao, od 1952. godine, u Zadru, kao i u zadarskom, preciznije, pašmanskom, kraju jer su njegovi iz Dobropoljane na otoku Pašmanu. Zbilja ste iskompleksirani vi, Zagrepčani, i u odnosu na sportske (i "visinske") gene i uspjehe Dalmatinaca, i općenito hrvatskih Dinaraca (i njihovih potomaka).