Među 100 skijaša koji su se našli na startnoj listi muškog veleslaloma na Svjetskom prvenstvu našla su se i trojica Hrvata. Onaj najpoznatiji (Filip Zubčić) u prvu je vožnju krenuo sa startnim brojem četiri i izborio 12. vrijeme dok su preostala dvojica naših skijaša startala kada se ciljna arena u Saalbachu poprilično ispraznila.
No, obojica su izborili drugu vožnju, Tvrtko Ljutić sa startnim brojem 72. (bio je 51.) i William Petanjko sa startnim brojem 68. koji je izborio 56. vrijeme. I dok se o Tvrtku Ljutiću, bratu Zrinke Ljutić, sve više zna jer već vozi i utrke Svjetskog kupa, malo je čitatelja uopće čulo za Williama Petanjka.
A riječ je o simpatičnom 21-godišnjaku iz Pregrade koji je sve stavio na kartu skijanja i u njemu želi uspjeti. A trenutačno je još uvijek prilično daleko od realizacije svojih sportskih ciljeva.
- Ja sam dečko rodom iz Zagorja i sa šest i pol godina sam počeo trenirati skijanje. Nisam bio baš puno po medijima jer me nije ni bilo na ovako velikim natjecanjima. Skijao sam u CRO Ski natjecanjima, nakon toga sam bio još dvije godine s hrvatskim timom u FIS-u. Onda sam otišao van, trenirati u međunarodne timove. Prvo sam bio u Italiji dvije godine a sada s u Austriji. I sve to financira obitelj.
Koliko je to za mamu Andreju i tatu Vjeku financijski zahtjevno?
- Jako teško. Većinom sve što zarade ide u skijanje i malo im ostane. Mama je računovođa a tata radi u Austriji, Grazu. Nas troje jako se malo vidimo. Meni je skijanje sve. Sve ulažemo starci i ja u skijanje i to je to.
Osjeća li William u tom smislu neku dodatnu odgovornost?
- Sigurno da je pritisak jer znam koliko se oni trude, a koliko se i ja trudim, i kada dođete na jedno ovakvo natjecanje sve vam prolazi kroz glavu, sve godine odricanja.
Svjestan je da je pred njim još vrlo strma i skliska staza da bi se domogao Svjetskog kupa a potom i boljih startnih brojeva.
- Sigurno puno. To je inače jako dug put, a izvan reprezentacije još duže. Naročito kada nemate puno financijskih sredstava onda je to još duži put.
Pitali smo ga i za njegove najveće dosadašnje uspjehe.
- Imao sam u dječjem skijanju pobjedu na Pokalu Loka, to je jača dječja utrka, a nakon toga imao sam puno pobjeda u FIS-u. Ove godine sam dosta spustio točke u veleslalomu i s time sam zadovoljan a sada me čeka dosta posla u slalomu za ovu sezonu.
Svaka čast roditeljima Petanjko koji tako podržavaju strast svoga sina jedinca.
- Jako to cijenim jer znam koliko je njima teško. Možda čak i teže nego meni.
Čuvši sve ovo ne preostaje nam ništa drugo nego poželjeti Williamu da ostvari svoje sportske ciljeve i snove. Jer ako netko to zaslužuje onda su to on i njegova požrtvovna obitelj.
Dobro da ga familija financira!