Hrvatski izbornik uvrijedio je sve, ali onome tko ga je snimao ne gine dugogodišnja suspenzija

Ne stišava se bura oko Borisa Dvoršeka, sad već bivšeg izbornika hrvatske juniorske rukometne reprezentacije. Nažalost, Bota je trenutačno glavna tema u rukometnim krugovima. Mišljenja su podijeljena, jedni ga brane, drugi ga itekako kritiziraju. Činjenica je da je njegov istup u najmanju ruku jako problematičan i, nažalost, njegove izjave nisu bile lijepe za uši. Istina, možda je sve to rekao u afektu, onako vruć, nakon jako lošeg prvog poluvremena utakmice protiv Austrije za jedanaesto mjesto na Svjetskom prvenstvu. Nije ugodno nikome od igrača slušati psovke, a najmanje da su generacija koja ništa ne vrijedi, generacija za koju je šteta trošiti novac Saveza i da, osim igrača Zagreba i Nexea, tu nema nikakve kvalitete jer se u drugim klubovima loše radi. To je bila uvreda ne samo za te igrače već i za klubove i njihove trenere. Nazivati igrače idiotima također nije nešto čime se izbornik jednog ozbiljnog Saveza može pohvaliti.

U redu, ima trenera koji na drukčiji, mirniji način motiviraju igrače, ali ima i onih koji pribjegavaju nekim drugim, nepopularnim mjerama. U vrijeme kada nije bilo mobitela svašta se događalo u svlačionici, ne samo u rukometu već i ostalim loptačkim sportovima. Neki treneri bili su poznati po tome da su igračima, pa čak i igračicama, znali reći sve i svašta, a neki su se bili spremni i potući. To je generacija trenera koja je tako razgovarala, a takav je način kod nekih itekako prolazio. Primjerice, Velimir Kljaić osvojio je olimpijsko zlato u Atlanti 1996. godine. On se na pripremama za Igre bio spreman potući baš sa svakim tko nije slijedio njegova pravila. Neki igrači bili su i poslani kući, a tri godine nakon zlata u Atlanti čak se tijekom utakmice protiv Srbije, u osmini finala Svjetskog prvenstva u Egiptu, verbalno, a umalo i fizički obračunao na klupi s Božidarom Jovićem. Bez dlake na jeziku bio je i Josip Šojat, koji je s Podravka Vegetom osvojio Ligu prvakinja 1996. godine. Sigurno ni Lino Červar na putu do svjetskog i olimpijskog zlata nije bio med i mlijeko prema igračima. I on je znao povisiti tonove na najjače. Ima tih primjera jako puno, a poslije ovog slučaja sigurno će se mnogi treneri i izbornici malo zabrinuti što i gdje govore. Jer, danas se sve snima... Mora da, da se malo našalimo, Bota nije čitao roman roman "Tišina, snima se", prema kojem je 1972. godine Obrad Gluščević snimio kultni film "Vuk samotnjak".

I sad dolazimo do tog dijela tko je to snimio i zašto te po čijem naređenju. Jer, sve što se događa u svlačionici, tamo i uglavnom ostaje. Na tu temu puno toga mogao bi reći Veselin Vujović, koji bi vjerojatno postupio isto kao i Boris Dvoršek, ako ne i gore. Dakle, Boris Dvoršek neovlašteno je sniman i to se nije smjelo dogoditi. A kako je bilo strogo zabranjeno nositi mobitele u svlačionicu, postavlja se i pitanje tko je taj koji je prekršio pravilo. Ako ste možda pomislili na stručni stožer, to neće ići jer su Slaven Radić i Ivan Stevanović vjerni svom izborniku, makar se u tom trenutku i ne slagali s njegovim metodama. Taj igrač koji je snimao, ako se otkrije tko je, sigurno neće više dugo igrati rukomet. Savez tu ima jasna pravila i ne gine mu dugogodišnja suspenzija. Kao što ima i jasna pravila za izbornike koji se ponašaju poput Dvoršeka.

Zanimljivo je kako je ta snimka dospjela na privatne brojeve mobitela brojnih hrvatskih trenera poput Tomislava Farkaša, Darija Zrnića, Hrvoja Horvata... Netko mora znati sve te brojeve, a taj netko sigurno nije igrač, već netko tko dobro poznaje većinu hrvatskih trenera. To može biti samo netko iz njihova okruženja, dakle neki trener koji je bio nezadovoljan kako Dvoršek vodi reprezentaciju, kako se ophodi prema igračima i, još bolje, koji je nezadovoljan jer njegov pulen ne igra malo više minuta.

Kako god, Dvoršeku je netko lijepo "upakirao". Jer, vjerojatno je ovakvih razgovora bilo i nakon nekih utakmica kojima su naši juniori igrali loše. Netko se nekome požalio, a taj netko smislio je opak plan – snimi pa ćemo objaviti svima. I dogodio se ovaj drugi scenarij, najgori za Dvoršeka. Ovim činom srušeno je sve ono dobro što je Dvoršek do sada napravio u hrvatskom rukometu, a bio je, među ostalim, trener Zagreba, s kojim je osvojio dva naslova prvaka Hrvatske, a s njim je osvojio i u to vrijeme izuzetno jaku SEHA Gazprom ligu u Skoplju.