Hrvatski reprezentativac i stoper HSV-a, 18-godišnji Luka Vušković je već tri puta ove sezone proglašen novakom mjeseca u Bundesligi, a u navijačkom izboru za najboljeg igrača dosadašnjeg dijela sezone u cijeloj ligi se našao na prvom mjestu ispred imena kao što su Harry Kane i Michael Olise!
To u Njemačkoj ne dolazi iz hira niti neke egzotične simpatije prema igraču koji je došao kao nov i nepoznat. Bundesliga je možda i najnemilosrdnija liga prema stoperima, pogotovo tinejdžerima. Ako te ondje dignu na razinu fenomena, iza toga stoji konkretan nogometni sadržaj. A Njemačka je potpuno "poludjela" za Vuškovićem.
Njemački analitičari ne zaustavljaju se na podatku da je visok 193 cm. U izvještajima se stalno ponavlja jedna stvar, način na koji napada loptu. Vušković rijetko skače “iz mjesta”. On hvata zalet u pola koraka, ulazi u duel prije nego što se napadač stabilizira i glavom usmjerava loptu prema suigraču, a ne u prazno. Kod prekida je još izraženije. Njegov tajming je takav da često dolazi na prvi kontakt, i u obrani i u napadu.
Brojevi tu priču dodatno učvršćuju. Vušković se kreće na fenomenalnih 76 posto uspješnosti u zračnim duelima, uz prosjek od gotovo pet osvojenih duela po utakmici, što ga svrstava u sam vrh stopera Bundeslige po tom parametru. Uz to bilježi oko deset obrambenih akcija po susretu (kombinaciju presijecanja, startova i blokova), a s gotovo dvije presječene lopte po utakmici je znatno iznad ligaškog prosjeka za igrače njegove dobi. U kontekstu lige u kojoj je tempo visok, a broj centaršuteva velik, takav volumen uz visoku učinkovitost nije kuriozitet nego konstanta.
Ono što je Nijemce možda najviše iznenadilo jest razina anticipacije. Često izlazi iz linije pola sekunde prije nego što lopta krene prema napadaču. To znači da presijeca dodavanje, a ne da ulazi u klasični duel leđima prema golu. U tranziciji pokazuje smirenost koja nije tipična za 18-godišnjaka. Ne reagira panično kada ostane jedan na jedan, već usporava protivnika, zatvara kut i čeka podršku. Broj prekršaja mu je relativno nizak u odnosu na volumen defenzivnih akcija, što je detalj koji njemački mediji često ističu kao znak taktičke zrelosti.
Budući da je riječ o igraču Tottenhama na posudbi u HSV-u, poprimio je puno pažnje i na Otoku. U Engleskoj su ga u nekoliko analiza opisali kao stopera koji ne igra alibi-dodavanja. Njegove progresivne lopte prema veznoj liniji i sposobnost da povuče loptu desetak metara kroz prvu liniju presinga redovito otvaraju prostor. I distanca nošenja lopte i uspješnost driblinga smještaju ga među najaktivnije braniče lige u fazi iznošenja lopte. Kada se tome pridodaju progresivna dodavanja u zadnju trećinu i konkretan napadački učinak iz prekida, dobiva se profil koji u jednoj sezoni pokriva raspon koji je kod većine stopera podijeljen na više specijalizacija.
Vušković je imao nekoliko trenutaka koji su definirali utakmice; spektakularni golovi u važnim susretima, blokovi u završnicama, intervencije koje su spašavale bodove. U ligi u kojoj se cijeni intenzitet i direktnost, takvi momenti ostaju u kolektivnoj memoriji. Za razliku od napadača, čiji se učinak mjeri golovima gotovo mehanički, stoper koji uz stabilnost donosi i golove postaje simbol. Međutim, navijački izbor za igrača sezone teško bi se objasnio samo emocijom, jer iza svih tih velikih trenutaka se kriju i činjenice koje ga podupiru.
VEZANI ČLANCI:
I Harry Kane i Michael Olise imaju brojke koje potvrđuju klasu. Međutim, njihova kvaliteta dolazi u okviru očekivanog. Vuškovićev učinak ima element iznenađenja. On je jednostavno tinejdžer koji dominira fizički, taktički i mentalno u ligi poznatoj po tempu i agresiji.
U Njemačkoj ga ne dižu zato što je mlad, niti zato što zabija atraktivne golove, nego zato što je zaista jedan od najboljih stopera Bundeslige, ali i 'liga petice'. Ono što fascinira jest činjenica da u samo pola sezone na ovoj razini objedinjuje elemente koje se obično razvijaju kroz nekoliko godina, čitanje igre, duel-igru na visokoj razini, distribuciju, mentalnu stabilnost te krucijalne trenutke. Ako se razvoj nastavi ovim tempom, Njemačka neće biti jedina koja je “poludjela”.
Ali sve samo ako ne prizna niti komunisticke zlocince niti fašiste!