Luka Modrić, unatoč statusu jedne od najvećih nogometnih zvijezda današnjice, rijetko u javnosti govori o privatnom životu i teškim ožiljcima koje nosi iz djetinjstva. Ipak, u opširnom razgovoru za talijanski Corriere della Sera napravio je iznimku i s novinarom podijelio neke od najbolnijih uspomena koje su ga oblikovale kao osobu i sportaša. Iako je o svojim traumama pisao i u autobiografiji "Moja igra", talijanskoj je javnosti ponovno ispričao priču o odrastanju pod sjenom rata, strahu koji ga je proganjao i dubokoj povezanosti s djedom po kojem je dobio ime i čija ga je tragična sudbina zauvijek obilježila. Modrić je otkrio kako ga i danas proganjaju slike iz prošlosti te je priznao veliku želju vezanu uz mjesto gdje je sve počelo, kamenu kuću u kojoj je proveo najranije dane.
Kapetan vatrenih priznao je kako je u sebi nosio "veliki strah" koji je proizašao iz ratnih strahota i gubitka voljene osobe. Prisjetio se kako je kao desetogodišnji dječak u školskoj zadaći pisao o strahu od granatiranja, neizvjesnosti i ubojstva svog djeda. Taj je osjećaj, kako je rekao, s vremenom potisnuo, ali sjećanje na djeda i taj iskonski strah nikada nije i neće zaboraviti. Ti su ga događaji natjerali da odraste preko noći i usadili mu borbenost i otpornost koje su kasnije postale njegov zaštitni znak na nogometnim terenima diljem svijeta. Svaki uspjeh, svaka pobjeda, nose u sebi odjek tog teškog puta i posvetu onima koji nisu dočekali da svjedoče njegovu uspjehu.
Središnja figura njegova djetinjstva bio je upravo djed Luka, s kojim je bio iznimno povezan. Tragedija koja je prekinula njihovu bliskost dogodila se u prosincu 1991. godine, kada su srpske paravojne postrojbe, takozvani četnici, ubile njegova djeda u blizini obiteljske kuće. Modrić je tada imao samo šest godina. Najpotresniji dio priče, koji ledi krv u žilama, jest činjenica da je beživotno tijelo svoga oca pronašao Lukin otac Stipe i donio ga kući. Taj prizor i gubitak temelja sigurnosti ostavili su neizbrisiv trag na cijeloj obitelji, koja je nedugo zatim bila prisiljena napustiti svoj dom i postali su prognanici, dijeleći sudbinu tisuća drugih Hrvata.
Upravo je sudbina te kuće, smještene u zaseoku Modrići u Zatonu Obrovačkom, bila jedna od glavnih tema razgovora. Na pitanje o svom rodnom kraju, Modrić je s knedlom u grlu izgovorio rečenicu koja otkriva dubinu njegove tuge i nostalgije: "Želio bih kupiti djedovu kuću...". Ta kuća, koja je tijekom rata zapaljena do temelja, danas stoji kao ruševina, zarasla u korov i prepuštena zubu vremena. Za Luku ona nije samo građevina, već simbol sretnog djetinjstva koje je brutalno prekinuto, spomenik njegovu djedu i korijenima koje nikada nije zaboravio unatoč svjetskoj slavi koju je stekao.
Zanimljivo je da se ta ruševna kuća danas nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, a ne obitelji Modrić, što komplicira bilo kakve planove za njezinu obnovu. Unatoč zapuštenom stanju, postala je neslužbena turistička atrakcija. Brojni obožavatelji i znatiželjnici iz cijelog svijeta dolaze vidjeti mjesto gdje je odrastao jedan od najboljih veznjaka u povijesti nogometa, često ostajući iznenađeni prizorom i činjenicom da lokacija nije službeno obilježena.
Postojale su inicijative, poput one razvojne agencije Zadarske županije ZADRA NOVA, da se lokacija obnovi i pretvori u memorijalni ili interpretacijski centar koji bi pričao priču o Modrićevim počecima i povijesti toga kraja. Međutim, ti planovi do sada nisu dobili odobrenje obitelji Modrić. Njegova intimna želja da osobno otkupi kuću sugerira da za to mjesto ima puno osobnije planove, možda kao tiho utočište i spomen na djeda Luku, čovjeka koji je bio njegov prvi heroj i čije ime s ponosom nosi.
On je zaslužio sigurno da mu se ustupi ta kuća i da je privatno sredi