Daleko od europskih prizorišta svojih najvećih uspjeha, dvostruki trenerski prvak Europe Željko Pavličević ostvario je rezultatski domet koji ga vraća pod svjetla reflektora.
Sa svojim Hong Kong Eastern Long Lionsima 71-godišnji Zagrepčanin osvojio je Profesionalnu ligu jugoistočne Azije (ABL), natjecanje u kojem su sudjelovali klubovi iz Filipina, Indonezije, Malezije, Singapura, Tajlanda, Vijetnama i dvije iz posebnih kineskih administrativnih regija Hong Konga i Macaa.
Imao sam i Hrvata
U finalnoj seriji igranoj u Ho Ši Minu Pavličevićevi Lionsi pobijedili su domaći Saigon Heat (2-1), a hrvatski stručnjak proglašen je i za trenera godine u istom natjecanju.
– Osim mene, individualna priznanja dobili su i moji igrači Kolumbijac Tonny Trocha-Morelos i Kanađanin Chris Mclaughlin. Morelos je bio MVP finalne serije, a Mclaughin cijele završnice.
Imao je popularni Spiker uz sebe i jednog hrvatskog košarkaša, bivšeg igrača Cibone i Zadra, Dominica Gilberta, za kojeg kaže da je iznimno zahvalan igrač.
– U tih 19 utakmica što smo odigrali u dva i pol mjeseca on je možda tek dvije utakmice odigrao loše. Jako se dobro snašao. Marljiv je, hoće raditi, a s obzirom na to da je rođen u Hong Kongu od oca Australca i majke Hrvatice, on je nama ovdje igrao kao lokalni igrač.
Ovo natjecanje utemeljeno je 2009. godine, a ove godine je, nakon dvogodišnje pauze zbog pandemije koronavirusa, igrano turnirskim sustavom.
– Nakon ligaških turnira u Singapuru, Indoneziji i Maleziji završnica se igrala u Vijetnamu za koji vam mogu reći da me ugodno iznenadio. Naime, stekao sam dojam da je to najeuropskija zemlja u ovom dijelu svijeta jer se sjedi po kafićima i terasama koje navike u drugim zemljama u ovom podneblju nema. Nakon što smo u polufinalu pobijedili malezijski NS Matrix u finalu smo nadjačali i domaći Saigon Heat koji je imao jako dobru podršku navijača koja me podsjećala na zadarsku publiku.
S obzirom na osvojeni trofej, igrači i trener dobit će i određene bonuse.
– To je uobičajeno. Uostalom, Hong Kong je trgovački grad pa su ugovori koji se sklapaju neki spoj klasičnog ugovora i rezultatske stimulacije.
Popularnom Spikeru ugovor istječe u listopadu, no dojma smo da ne bi imao ništa protiv da nastavi raditi u ovom klubu koji se u dogledno vrijeme planira priključiti kineskoj profesionalnoj ligi (CBA). Uostalom, živi i radi u gradu koji je po broju stanovnika dvostruko veći od Hrvatske.
– Meni je ovdje fenomenalno. Ne računajući naše klubove, Cibonu i Split, tako sam se dobro osjećao još jedino u atenskom Panathinaikosu i kao izbornik japanske reprezentacije. Smješten sam u aparhotelu, u kojem su i neki naši igrači, imam sjajne uvjete za rad i solidan ugovor. Hong Kong je svjetski grad pa je moj pokojni ujak Predrag Naletilić znao reći: "Ja bih pristao tu živjeti već da mi plate samo životne troškove.
Prije no što odluči što će i kako će dalje, Pavličevića čeka radno ljeto.
– Prije no što se u svibnju zaletim kući u Hrvatsku, s našim mladim igračima igrat ćemo prijateljske utakmice u južnom dijelu Kine. U srpnju nam pak počinje kup, a dobili smo i pretpozive za trening-utakmice s reprezentacijama koje će sudjelovati na Svjetskom prvenstvu koje će se krajem kolovoza i u prvoj polovici rujna igrati u Japanu, Indoneziji i na Filipinima. A svima koji će igrati na Filipinima bit će to sjajno iskustvo jer u toj zemlji košarka je sport broj jedan.
U njegove prve dvije sezone nije bilo trofeja jer su bile pandemijske.
– Po dolasku iz Hrvatske dvaput sam prolazio vrlo stroge karantene od tri, odnosno dva tjedna, no mjere su relaksirane pa je prije nekoliko tjedana prestala i obveza nošenja maske.
Drago mi je zbog mog Splita
Uz sve obveze prema svojim "lavovima", Pavle nađe vremena i za praćenje hrvatskih košarkaških zbivanja. A ozbiljno je zabrinut za stanje hrvatske klupske košarke, posebice za stanje kluba (Cibona) s kojim je osvojio svoj prvi naslov prvaka Europe, a hrabri ga situacija sa Splitom, klubom s kojim je bio prvak Europe 1991.
– Zadar ima problem s gradskom politikom, Cibona je u nemalim financijskim problemima i nadam se da će se oko nje angažirati i grad, a čini mi se da je Split najstabilniji i da uz Cedevitu Junior jedini funkcionira u normalnim uvjetima. Drago mi je da se Splitu vratila publika, da su napunili Gripe. Očito je da su naši klubovi na mukama, posebno oni ljudi u njima koji trebaju namaknuti novac, ali i treneri koji trebaju raditi s igračima kojima kasne plaće, a oni ih trebaju uvjeravati da moraju trenirati punim kapacitetom. Očito je da je problematika hrvatskog ekipnog sporta prilično kompleksna.
A kompleksna je i situacija s muškom nam seniorskom reprezentacijom koja treba izbornika. Profesionalnog ili klupski aktivnog, pitanje je sad? Što o tome misli stručnjak kojeg se u izborničkim pričama svih ovih godina uglavnom zaobilazilo?
– Kompleksno je to pitanje. Recimo, Srbi u Pešiću imaju profesionalca koji je stariji od mene. Španjolska pak ima Scariola koji radi u talijanskom klubu, no oni su jako dobro organiziran nacionalni savez. Situacija naše reprezentacije, za mlađe trenere koji bi se trebali još i razvijati, baš i nije idealna jer preko sezone imaju tek po dvije utakmice u dva kvalifikacijska prozora plus neki ljetni program – zaključio je Spiker.