Nakon punih deset godina u Cibonu se vratio Žan Mark Šiško. Prvi put je među vukovima bio kao 18-godišnjak, a sada je to 28-godišnjak koji iza sebe ima iskustvo igranja u euroligašu Bayernu, ali i dvogodišnju igračku pauzu. Razgovarali smo s njim nakon pripremne utakmice s Kaposvarom, u kojoj je pokazao da još uvijek ima dobar pregled igre, i zapitali ga kako mu se klub čini 10 godina poslije?
– Pratio sam Cibonu sve te godine, naročito posljednje dvije-tri, i sa strane je izgledalo da je situacija jako teška. Uostalom, klub je prvi put ispao iz Prve ABA lige i rezultatski dotaknuo dno. Meni je Cibona uvijek bila draga jer mi je taj klub s 18 godina dao prvu priliku u profesionalnoj košarci. U to vrijeme jako sam zavolio i Zagreb jer su se ljudi jako lijepo odnosili prema meni. Kako ljudi u klubu tako i navijači pa mi je Cibona ostala u doista lijepom sjećanju i jako mi je drago da sam se vratio.
Tada je sportski direktor Marin Rozić još bio igrač.
– Opet smo zajedno, ovaj put u drukčijim ulogama. Nadam se da ćemo napraviti neku dobru priču.
Tko je još igrao za tadašnju Cibonu?
– Na playmakerima su bili Florence i Mavra, koji je brzo otišao. Bili su tu Krušlin, Siriščević, Slavica, Žižić, Zubac, Joksimović, Hukić, na početku i Marko Jagodić Kuridža.
Je li kao njegov tadašnji suigrač Žan Mark mogao predvidjeti da će Zubac postati ovako moćan centar?
– Da će biti baš jedan od najboljih centara u NBA ligi, to je bilo jako teško predvidjeti. No znam da smo svi o njemu govorili kao ogromnom potencijalu. Jer, on je već tada pokazivao izniman osjećaj za igru.
Što li je to potaknulo našeg sugovornika da dođe u klub koji, rezultatski, nije nikad bio u težem stanju?
– Vjerojatno znate da dvije godine nisam igrao pa sam tražio klub u kojem bih ponovno mogao igrački rasti. Zajedno s klubom. Marin Rozić me kontaktirao, predstavio svoju viziju, koja mi se na prvu svidjela i za mene nije bilo druge opcije. Dakako, trebalo je pričekati da vidimo tko će biti trener i hoće li me on vidjeti u svojim planovima.
Kako je pak igrač u tim razgovorima doživio trenera?
– Nas dvojica nismo nikad surađivali, no mogu reći da zasad imamo jako dobru suradnju. Trener Rudež dosta je otvoren, voli porazgovarati s igračima, čak i pitati što igrač misli. Vidi se da je jako zahtjevan i da razumije košarku jako dobro.
Cibonin sportski direktor očito je znao da se Žan Mark želi vratiti košarci.
– Da, znao je. Dobio je informaciju da se naveliko spremam vratiti košarci, da treniram, ali da još nemam ideju kamo bi u mojoj situaciji bilo najbolje krenuti. Kada mi je predstavio plan, ja sam se pronašao u tome pa mislim da se i ja mogu igrački podići i pri tome pomoći Ciboni da i ona raste.
S obzirom na broj otvorenih šutova protiv Kaposvara, vidjelo se da nije zaboravio igrati.
– Prije svoje prve utakmice dvije godine nisam znao što mogu očekivati. Moja posljednja utakmica bila je u Španjolskoj protiv Baskonije, u rujnu 2023. No jako sam brzo ušao u ritam utakmice i prošlo mi je kroz glavu: "To je to!"
Svojom odlukom da prestaje igrati košarku, Šiško je šokirao svog tadašnjeg trenera u Breogánu Veljka Mršića. Kada mu se vratila želja?
– Bilo je već par mjeseci da mi se pojavila ogromna želja da se vratim. Neki klubovi bili bi skeptični i gledali bi na mene kao na veliki rizik, jer duga je pauza ne igrati dvije godine. I zato zahvaljujem Ciboni što mi je dala povjerenje i ja ću učiniti sve što mogu da joj to na terenu vratim.
Kada se umirovio, imao je 26 godina i ne bi bio prvi koji je tako rano, pod različitim pritiscima, završio karijeru.
– Što se mene tiče, ja uvijek mislim da je ako nisi sto posto spreman dati klubu, bilo to psihički ili fizički, bolje da se ne hvataš tog posla. Ne bih sada ulazio u razloge zbog kojih sam tada odustao od košarke, ali odlučio sam da je najpoštenije i za mene i moje suigrače da se povučem.
Je li u tom trenutku osjetio olakšanje, jer profesionalizam zna biti brutalan?
– Rekoh, ne bih sada ulazio u to, no zbog nekih drugih stvari odlučio sam tako. Od kada sam to učinio, nisam ni razmišljao o povratku. Nakon godinu i pol vratila mi se ogromna želja. Osjetio sam da se opet mogu maksimalno posvetiti košarci i dati sve od sebe. Ipak je to moja najveća ljubav i volio bih se njome baviti dugi niz godina.
Je li ta želja proizašla iz gledanja košarke ili osjećaja da mu je tijelo i dalje u jako dobrom stanju?
– To je bio miks tih osjećaja. Kada gledate košarku na televiziji, probudi vam se želja da biste to radili opet. Tjelesno sam bio stalno u treningu, ne košarkaškom, ali vježbao sam. Košarka je ipak nešto u čemu se najbolje snalazim.
S obzirom na to da "playmakeri" nerijetko završe kao treneri, je li i sam razmišljao o tome?
– Uh, jako je rano za takvo što. Nisam puno razmišljao o tome, no nikad ne reci nikad. Moj je otac trener u Olimpiji, u mlađim kategorijama, pa ćemo vidjeti. Ima još puno godina za igranje pa ću razmisliti.
A baš je iz Olimpije Žan Mark došao u Cibonu. Je li to bila stvar njihove procjene njegova talenta?
– Nisam dobio osjećaj da me vide kao perspektivnog igrača kojem će dati priliku, a tadašnji treneri Cibone Rimac i Golemac jesu. Oni su me vidjeli na nekoj utakmici juniorske reprezentacije nakon koje su me kontaktirali. Ovom prilikom moram im zahvaliti jer su u meni nešto prepoznali, ono što mnogi ne bi, i jer su mi otvorili put u košarkaški profesionalizam. Čak sam tu utakmicu protiv Kanade odigrao loše, no oni su svejedno nešto vidjeli.
Kao Ljubljančaninu zacijelo mu odgovara živjeti na sat i pol vožnje od kuće.
– Baš sam rekao i Roziću da sam se po dolasku osjećao kao da sam došao kući. Kada sam otišao u Njemačku ili Španjolsku, osjećaj je bio posve drukčiji. Ovdje kao da sam kod kuće. Grad poznajem jako dobro. Čak i kad imamo samo jedan trening, onaj jutarnji, ako nešto moram obaviti, mogu sjesti u auto i začas biti u Ljubljani. To je doista olakšavajuća okolnost.
Tko mu je bio razigravački uzor, netko po kome je pokušavao modelirati igru?
– Uvijek su to bili Teodosić i Jasikevičius. To kako su oni igrali, nešto je posve drukčije.
Koliko će mu trebati vremena da potpuno vrati osjećaj za igru, pa tako i taktiku?
– Pa teško je to reći. Svakog dana radim intenzivno jer već naša prva službena utakmica, ona protiv Prievidze, bit će jedna od jako bitnih u sezoni. Nakon dva dana je Zadar pa uzvrat s Prievidzom.
Koliko mu se sviđa kompozicija momčadi?
– Osjeća se neka pozitiva u klubu. Momci imaju odlične karaktere i jako sam zadovoljan kako izgledamo. Imamo mladu momčad koja mora puno raditi i krvariti na terenu te izvući neke utakmice na motivaciju, borbenost i energiju.
Kao što je to bilo u posljednjoj četvrtini utakmice protiv Kaposvara, koju je Cibona dobila 34:8.
– Da, to je primjer kako bismo mi trebali igrati.