Norveška je nastavila svoju dominaciju. Jučer završene Zimske olimpijske igre u Cortini d'Ampezzo i Milanu četvrte su uzastopne koje Norvežani zaključuju na vrhu ljestvice medalja. Još od Sočija 2014. godine zemlja sa sjevera Skandinavije je neprikosnovena, a Igre u Italiji su suverenost još i ojačale, s rekordnih 18 osvojenih zlatnih medalja na jednim ZOI, ali i rekordnih 40 ukupnih osvojenih medalja na jednim Igrama (u trenutku pisanja ovog teksta).
Oborili su Norvežani tako svjetske rekorde koje su ionako već sami držali, 18 zlata iz Pekinga 2022. te ukupno 39 medalja iz Pyeongchanga 2018. godine. Kada bacimo pogled na tablicu medalja u cjelokupnoj 102-godišnjoj povijesti Zimskih olimpijskih igara, Norveška strahovito odskače od konkurencije. S 447 medalja su daleko prvi, budući da prvi pratitelj SAD ima 330 medalja, čak 117 manje.
Kako zemlja s 5,5 milijuna stanovnika tako uspijeva dominirati pored velikana kao što su SAD i Njemačka ili pak 'zimskih' velikana poput Kanade. Iza svega leži nekoliko razloga. Prvi i osnovni su geografske i klimatske pogodnosti, no taj preduvjet imaju i mnoge druge konkurentne zemlje, pa stoga postoje i neki drugi razlozi. Drugi je razlog pametan fokus Norvežana, pri kojem su dali prioritet sportovima koji imaju više disciplina te samim time donose više medalja na svakim Igrama.
Treći razlog je sustavan način investiranja državnog kapitala u odgajanje skijaša, skijaških trkača, skijaških skakača, biatlonaca i ostalih zimskih sportaša. A možda i najvažniji je četvrti razlog: ulaganje u psihološke aspekte sportaša, pri kojem je fokus na dugoročan plan razvoja, ravnotežu između karijere i privatnog života te mentalno zdravlje. Zbog svih tih elemenata Norvežanke i Norvežani rijetko kad 'izgore' te se na najvišoj sceni zadržavaju i do tri-četiri olimpijska ciklusa.