Kako se približava petak, svojevrsni "Dan D" za Hrvatsku, košarkaška temperatura u Zadru sve više raste. A zanimanje za tu utakmicu toliko je da bi se s lakoćom mogle napuniti i tribine dvorane na Višnjiku (9000 gledatelja), a kamoli onih 3200 u legendarnim Jazinama.
Navijači više pomažu obrani
Može li užareni ugođaj u dvorani tog tipa (s publikom jako blizu terenu) utjecati na suparnika kao što je Francuska i omogućiti Hrvatskoj pobjedu koja širom otvara vrata Eurobasketa? Pitamo to Dominika Mavru (30), koji je, uz Škaru i Sikirića, jedan od trojice rođenih Zadrana na širem popisu izbornika Josipa Sesara.
– Jako je teško igrati u takvom okruženju jer je drukčije i današnji igrači na to većinom nisu naviknuli. No glavnina posla ipak je na nama. Najvažnija će biti ta sinergija publike i nas navijača. Tribine uvijek više mogu pomoći obrani, a ujedno i njima otežati igru u napadu.
Što sve naša momčad mora učiniti da dođe u priliku iznenaditi favoriziranog gosta krcatog igračima euroligaške razine?
– To se uvijek svodi na isto. Moramo imati veliku energiju, ali i biti jako usredotočeni u obrani. Nije obrana samo energija, potrebna je i koncentracija da se drži dobra pozicija. Dakako, važno je imati i što manje izgubljenih lopti u napadu jer oni će ih lako pretvarati koševe.
Svjesnost o važnosti svakog posjeda kod Dominika je rasla s igračkim sazrijevanjem.
– To dolazi s godinama, a kod mene je ove godine specifično da gubim jednu loptu po utakmici. Prije sam u karijeri imao i neobveznih dodavanja, no kako godine idu, shvaćaš koliko je svaki posjed bitan.
Zacijelo nam ide u prilog to što Francuzi neće imati na raspolaganju euroligaške igrače poput Fourniera, Lessorta, Poiriera i Hoada, ali....
– Francuzi imaju širinu, i bez navedenih igrača to je i dalje vrhunska momčad jer su im i zamjene na euroligaškoj razini. Mi se ne trebamo baviti time, nego samima sobom.
Koliko je nepravedan ovaj sustav kvalifikacija da u skupini imaš reprezentaciju koja prolazi dalje samo zato što je jedan od četiri domaćina Eurobasketa, a ima 0-4 i koš-razliku "minus 93"?
– Nepravedno jest ali tu smo priču, po pitanju Fibe i sustava natjecanja, već ispričali. Neće nam pomoći plakanje, nego se treba boriti.
Mavre u jesenskim dvjema utakmicama protiv Bosne i Hercegovine nije bilo jer u to vrijeme nije imao klub.
– Posljednji put sam igrao za reprezentaciju kada je Aco Petrović bio vršitelj dužnosti izbornika i kada smo igrali pretkvalifikacije za Eurobasket protiv Švicarske, Austrije i Poljske.
Prošle sezone igrao je za ruski Saratov, u vrlo jakoj VTB ligi, u kojoj je knjižio prosječno 11 koševa, 5,5 asistencija i tri skoka.
– Sezona je bila dobra, ali vrlo intenzivna. Odigrali smo 40 utakmica u šest mjeseci. S obzirom na to da smo, nakon Minska, imali najmanji proračun u ligi, naše deveto mjesto bilo je uspjeh. Liga je bila tim zahtjevnija jer najjači ruski klubovi ne igraju Euroligu pa su usredotočeni na VTB ligu i tu je onda manje prigoda da ih se iznenadi. Klubovi poput CSKA, Unicsa i Zenita jesu smanjili proračune, ali su i dalje jaki.
Premda je igrao dobro, u Rusiji nije ostao.
– Klub je odlučio krenuti u drugom smjeru i promijeniti sve strance, a i ja sam gledao na drugu stranu. Dosta je zahtjevan život u Saratovu, ne nudi baš puno, a o hladnoći da i ne govorimo. A ni povezanost nije idealna. Nije problem doći do Moskve, ali tamo su samo tri kluba, a za sve ostalo potrebna su minimalno dva leta po 10-12 sati.
Nakon što je bio bez kluba do kraja studenog, Dominik je potpisao za Rio Breogán koji je u tom trenutku vodio sadašnji trener Splita Veljko Mršić.
– Tamo sam došao radi Veljka, on me zvao, no onda se dogodila ta luda situacija. Naime, nakon samo jednog treninga pod Veljkovim vodstvom, klub je s njim raskinuo suradnju i to mi se nikad u karijeri nije dogodilo. Bila je to za mene čudna situacija. Dolazi novi trener, a ne znam tko će to biti, ne znam u kakvom sam statusu. No i to je dio posla profesionalnog sportaša.
U klubu prvi igrač prosinca
Sva je sreća da se Mavra iskazao i kod novog trenera (Luis Casimiro) pa su ga navijači čak izabrali i za igrača prosinca.
Prije nego što će se zaputiti u Rusiju, Mavra je igrao u Splitu kamo je došao nakon tri sezone provedene u Zadru s kojim je 2021. bio prvak Hrvatske. S obzirom na to da je riječ o najvećim rivalima, kako je tada bio prokomentiran njegov prelazak iz Donatova u Dioklecijanov grad?
– Bilo je to jako teško razdoblje za KK Zadar gledano iz perspektive politike i vodstva kluba. I zato sam donio takvu odluku. Inače, igranje za Zadar puno donosi, ali i puno uzima. Bez obzira na to što sam uživao igrajući za Zadar, presudile su stvari koje nisu sportske prirode.
U to vrijeme Zadar je već naveliko igrao svoje utakmice u Višnjiku pa nije imao prilike osjetiti navijački duh Jazina.
– Igrao sam službenu utakmicu u Jazinama, protiv Borika, ali nikad u pravoj atmosferi kakvu pamtim iz vremena dok sam bio dijete. Prvo čega se sjećam iz Jazina jest Zadar iz sezone 1999./2000. za koji su igrali Dino Rađa i Arijan Komazec. Od 2003. pa do 2008. i preseljenja u Višnjik nisam propustio nijednu Zadrovu utakmicu u Jazinama.