U nazočnosti supruge Željke i kćeri Ive, u trofejnoj dvorani Košarkaškog kluba Cibona održana je komemoracija za doktora Ivana Fattorinija kako bi se klub u kojem je popularni Dedek godinama volontirao s poštovanjem i zahvalnosti od njega oprostio.
A poznato je da je ovaj popularni liječnik, godinama i ravnatelj Klinike za dječje bolesti Zagreb, ostavio dubok trag u ovom klubu pa će ga naraštaji Ciboninih košarkaša pamtiti kao nekoga tko nije bio samo liječnik već i njihov oslonac, prijatelj i tiha snaga u svlačionici.
- Ja sam gospodina Fattorinija poznavao površno ali sam svjestan koliko je značajan dio Cibone on bio. Bez takvih ljudi ne bi bilo ni onako velikog kluba. I zato je naša namjera da ubuduće sve osobe koje su ovaj klub učinile velikim ugradimo u naše svečanosti. Doktor Fattorini nije bio u prvim redovima, jer to su bili igrači, ali bez takvih ljudi klub ne bi dosegnuo te visine - kazao je današnji direktor Cibone Tomislav Šerić prepustivši riječ Željku Pavličeviću, pomoćnom pa glavnom treneru Cibone koja je bila dvostrukim prvakom Europe.
A popularni "Spiker" je pričao anegdotalno:
- U to vrijeme bio je običaj da na putovanjima pomoćni trener dijeli sobu s liječnikom pa sam čuo puno priča koje sam htio ili nisam htio čuti no nakon teških dežurstava u dječjoj bolnici on je to morao izbaciti iz sebe. Unatoč svemu, ne sjećam se da je ikad bio nervozan, da se ponašao neurotično, a nama puno mlađima od sebe, pa tako i igračima, običavao je govoriti "svi ćete vi doći kod mene prije ili kasnije". I doista, kada su igrači postajali roditelji svi su tražili od njega pomoć a on nikoga nije odbio. Kada bismo pak išli na klupsku turneju po Americi on bi uvijek otišao u lokalnu bolnicu da bi vidio nešto novo i ostvario novi kontakt od kojeg bi domaća medicinska zajednica imala koristi.
Zgodna je bila priča vezana uz gostovanje Cibone na Islandu.
- Sjećam se da je Cibona jedne godine dvije utakmice Kupa prvaka igrala na Islandu. Da bi smanjili troškove obje smo utakmice igrali tamo a nakon prve došao mi je prvi trener Mirko Novosel zapitavši se: "Kaj je tom Dedeku?". Naime, kako smo sljedeću utakmicu igrali tek za tri dana, doktor Fattorini je organizirao izlet malim zrakoplovom na Grenland. A on je to objasnio riječima: "Kad ćemo imati takvu priliku igrači i ja da vidimo Grenland nego sada?".
A kakav je još bio popularni Dedek ispričao je i tadašnji igrač Sven Ušić.
- Već dva dana razmišljam o Dedeku i svjestan sam da je i ključ njegova uspjeha bila supruga i zato zahvaljujem gospođi Željki što mu je u tom smislu bila podrška. Jer, Dedek je uvijek imao spreman kofer jer nikad se nije znalo kad će krenuti na put. A nama igračima on je rješavao najintimnije stvari i uvijek bi to zadržao za sebe. S obzirom na to da Krešo Ćosić ima svoj trg na kojem je Dom sportova i na kojem će Mirko Novosel imati svoj muzej, ja predlažem da se jedna od tamošnjih ulica nazove Fattorinijevim imenom pa da njih trojica opet budu zajedno.
U ime Hrvatskog košarkaškog saveza, čiji su čelnici bili na službenom putu u Njemačkoj, od doktora Fattorinija se biranim riječima oprostio Andro Anzulović, koordinator Ureda državnih reprezentacija, čiji je djed Vladimir bio jako povezan s pokojnim liječnikom. A to je ponekad podrazumijevalo i pokoji međusobni nestašluk kakvog nam je prepričao kapetan trofejne Cibone Andro Knego koji se dugo zadržao nad knjigom žalosti:
- Jednom prilikom je Zula stavio purana Dedeku u gepek automobila a da ovaj to nije primijetio. Kako god bi stao na nekom raskršću, Dedek bi čuo glasanje purana i nikako mu nije bilo jasno od kuda sada to. Tek kada je došao kući i otvorio prtljažnik shvatio je o čemu je riječ. Dakako, nije se naljutio jer to je bila samo jedna dobra prijateljska zafrkancija kakvih je u to vrijeme u našem klubu znalo biti.
Osim bivših i sadašnjih cibosa, na komemoraciji smo registrirali i nazočnost supruge (Ljerka) i kćeri (Ana) Krešimira Ćosića, majku (Biserka) Dražena Petrovića te suprugu (Jasenka) Mirka Novosela. A svi oni bili su prijateljski vezani s obitelji Fattorini.
U Ciboni smo vidjeli i vaterpolsku legendu Dubravka Šimenca koji ga je posjećivao u Domu za starije osobe a lijepim riječima od Dedeka se oprostio i nekadašnji košarkaš Cibone Mladen Cetinja:
- Ova komemoracija nije bila samo oproštaj već i slavljenje života jednog velikog čovjeka, liječnika i prijatelja, čije će ime zauvijek ostati utkano u poviejst Cibone i u srcima svih onih koji su imali privilegij poznavati ga. Bilo je lijepo prisjetiti se njegovih duhovitih dosjetki u trenucima napestosti ali i ozbiljnosti i odlučnosti kada je trebalo zaštititi igrača ili donijetu brzu medicinsku odluku.