Brazil kakvog Hrvatska priželjkuje

Brazil je dobio što je htio. Novi Zeland bio je topovska hrana, tih 4:0 na Stade de Geneve može zazvučiti zastrašujuće, moćno. Ali, samo onome tko nije gledao utakmicu. Otpor srčanih Novozelanđana srušen je u posljednjih pet minuta, kada su ih dokrajčili Kaka i Juninho. No, dvoboj u Ženevi nije nikakvo mjerilo. Kvaliteta Novog Zelanda može se mjeriti s nekom našom drugoligaškom momčadi. A ta im je usporedba čak i kompliment. Simpatični momci, snažni, koji čine diletantske, početničke pogreške. Vjerojatno nisu prošli na ragbiju, pa su se uhvatili nogometa.

Brazil u prvom poluvremenu, Brazil koji će se sučeliti s Hrvatskom 13. lipnja u Berlinu, nije impresionirao. I ako se poprave za 50 posto, trupe Cice Kranjčara imaju nekakvu šansu. To je dojam onoga što smo vidjeli u Ženevi, u Moskvi, u Splitu. Protiv Novog Zelanda nogometni čarobnjaci, posebno u prvome dijelu, izgledali su sporo, bez ritma, s puno kompliciranja, previše rašireno. Bio je to Brazil slabiji nego u Splitu prošle godine, Brazil sličan onome kojeg smo u groznoj utakmici gledali po velikoj zimi u Moskvi protiv Rusije, Brazil kakvog bismo rado vidjeli u Berlinu.

Želio sam momčad koja igra slično Australiji. To sam i dobio, zadovoljan sam onim što se vidjelo na travnjaku. Ipak je ovo prijateljska utakmica, u kojoj se teži efektnim potezima i igračima se teško maksimalno motivirati kazivao je nakon utakmice izbornik Brazila Carlos Alberto Parreira. A mogao bi biti zabrinut. Naravno, nitko nije očekivao da će iskazati nekakvo nezadovoljstvo. Parreira je dovoljno lukav da okrene priču. Pa tako na pitanje o igri Ronalda, Adriana i Robinha filozofski odgovara: Što ću vam nova kazati o njima? Vi znate bolje od mene. Recimo, o Ronaldu je mogao kazati da ne trči. To smo vidjeli, čovjek hoda. Dobro, nekoliko je puta i potrčao. Ali, i takav je zabio, pogodio vratnicu, našao se u još jednoj prilici. I sve to za 45 minuta. Oh, da, uspio je i dva puta promijeniti kopačke. Priča je jednostavna, Brazil ima toliko kvalitetnih pojedinaca da su opasni svaki put kada prijeđu centar. Jedina dobra varijanta za protivnika je kada loptu imaju Lucio i Juan. Jer oni najčešće ne znaju što bi s njom.

Ronaldinho nije imao svoj dan, nije mu uspio nijedan trik, nijedan dribling. No, on je nogometno božanstvo koje hoda. Kada ide izvesti korner, ljudi na tribinama u blizini zastavice padaju u nesvijest. Ali, kada Ronaldinho nema svoj dan, pojavi se netko drugi, treći... Protiv Novog Zelanda bio je to Kaka. Paklen igrač, moćan, trkački, uz Emersona i Ze Roberta najmoćniji. Sutra će iskočiti Ronaldo, pa Adriano, imaju štogod reći i Roberto Carlos i Cafu. Ali, sama je njihova pojava nogometni praznik. Pune tribine u žutom disale su s njima, oni jednostavno izgledaju kao nogometna sekta kojoj se svi klanjaju. Plesačice, bubnjevi, fešta prije, fešta poslije utakmice. Sam doživljaj utakmice Brazila nešto je senzacionalno. A prikazano na travnjaku? Zaboravite. S druge je strane ipak bio samo Novi Zeland. Protiv Hrvatske Ronaldinho i društvo pričat će nekim drugim jezikom.

Ovako to izgleda: Ronaldinho prolazi kroz miks-zonu, a 500 novinara viče za njim moleći ga da im se obrati. A on hoda, hoda i onda se zaustavi kod jednog sretnika, podari mu izjavu. U hipu hrpa skače, a sve to traje tridesetak sekundi. Bit ćemo pravi, ne plašite se rekao je Ronaldinho s onim nadaleko prepoznatljivim osmijehom. (om)

Prepune tribine s oduševljenjem su dočekale rastrčavanje Brazilaca koji nisu igrali, odnosno onih koji su imali manju minutažu. Tako su nakon utakmice lagan trening odradili Cicinho, Robinho, Ricardinho i ostali, a njihovo trčanje popraćeno je ovacijama. (om)

Juninho nije dobio previše minuta u dvoboju protiv Novog Zelanda. A na tribinama je bilo dosta njegovih fanova, koji su stigli iz obližnjeg Lyona. Osmijeh na njegovo lice izvukao je pogodak, ne i igra Brazila. Ovo je ipak samo prijateljska utakmica. Svjetsko prvenstvo i prva utakmica u kojoj igramo protiv Hrvatske bit će nešto sasvim drugo rekao je Juninho. (om)