Sjećate li se Primoža Glihe? Ja sam ga dobro upamtio. Još od travnja 1997. i kvalifikacija za SP. Te večeri sam s poljudskog stadiona otišao u šoku: 'Pa tko je sad taj Gliha, zabio nam je hat-trick...?!' Završilo je 3:3, a godinama poslije i sam je Ćiro Blažević priznao kako je zbog Glihe umalo dobio otkaz uoči SP-a u Francuskoj. Možete zamisliti koliko bi naša nogometna povijest bila drukčije pisana da se to zaista i dogodilo. Godinama kasnije imao sam priliku upoznati Glihu, a od lika kojeg nisam šmekao kao klinac, shvatio sam da je sjajna osoba, iznimnog nogometnog znanja i kredibiliteta. Danas često razgovaramo o nogometnim temama...
Nogomet je napredovao
– Stvar je vrlo jasna. Danas se nogomet igra dosta brže u odnosu na prije nekoliko godina. Sjetite se utakmice Španjolska – Hrvatska, sraz Gvardiola i Yamala, to je nogomet današnjice, borba obrambenih igrača s brzim i okomitijim napadačima. Drugi važan detalj su reakcije nakon izgubljene lopte, u tom je smislu također nogomet napredovao. Jako je važno taj problem riješiti. No problem u reprezentaciji je nedostatak vremena za usmjeravanje momčadi. Izbornik mora izabrati igrače koji mogu odgovoriti tim zahtjevima. Mora se znati okosnica momčad, standardni igrači koji po svom statusu moraju igrati... – počeo je Gliha.
To postoji u svakom sustavu, hijerarhija i trenutačna forma koju ne možete zanemariti. A mogu li se ta dva segmenta izbalansirati?
– Vrlo teško. Hrvatska ima nekoliko igrača koji nisu igrali šest mjeseci, što znači da nisu u natjecateljskoj formi. S druge strane, vrlo su svježi, za razliku od ostatka momčadi koji je imao teške sezone. A sve će vam biti jasno već u prvih dvadeset minuta utakmice s Engleskom. To će biti barometar pravog stanja vaše momčadi, dokle možete ići. Prije utakmice vrlo je teško ocijeniti, a kada utakmica krene, sve ćete znati...
S obzirom na načelne spoznaje koje imate o Hrvatskoj i Engleskoj, što će biti presudno?
– Thomas Tuchel napravio je malu revoluciju, pozvao je desetak debitanata u reprezentaciju i osvježio momčad. Njegova momčad će sigurno biti brža i s tim karakteristikama može napraviti puno problema Hrvatskoj – naglašava Gliha.
Što nam, dakle, preostaje?
– Vrlo je važno taktički se dobro pripremiti za takvog suparnika. Jer znate koji su vam deficiti, a ni vrijeme vam neće ići na ruku, odnosno klima.
Mi u Hrvatskoj stalno govorimo o tome kako nam nedostaje brzina i nismo ukorak s nogometnom (r)evolucijom u tim segmentima o kojima govorite...
– Vi imate neke svoje druge adute. No objašnjenje je jednostavno. Vi u genima imate nogometnu igru. Ako imate mladog igrača koji je sporiji, on je tehnički bolje potkovan. Za vas je upravo igrač s takvim karakteristikama prava perspektiva. Svi prebrzi igrači imaju hendikepe, kako vi to tumačite. Proglašavaju se netalentiranima. Vi u svakoj mladoj generaciji možete pronaći pet-šest brzih igrača koje se onda, nažalost, kroz razvojne procese makne sa strane jer je prioritet u odabiru tehničko znanje. Brzi igrači postoje, ali oni nemaju tehničko znanje u kreaciji za koju vi smatrate da je najvažnija. No momčad se sastoji od igrača koji kreiraju, ali i onih koji mogu napraviti fizičku transformaciju, zadnjim pasom, kao i obrambenih igrača, koji su sve važniji u stvaranju igre...
A znate li onu priču kako je svojedobno jedan trener u omladinskoj školi Dinama Jošku Gvardiolu, koji je u najranijoj fazi razvoja, među ostalim, pokazivao nevjerojatne fizičke kapacitete, sugerirao da bi možda bilo najbolje da promijeni sport!?
– Stvarno? Eto, sve smo rekli.
Polemiku je Gliha nastavio zgodnom anegdotom.
Osimova oklada
– Znate onu priču iz Željezničara kada momčad nije imala gdje trenirati zbog atletskog treninga u isto vrijeme? Legendarni Ivica Osim došao je atletskom treneru i ponudio mu okladu. Kazao mu je: 'Neka se utrkuju tvoj najbrži atletičar i moj igrač, tko pobijedi, ostaje na terenu...' Osim je izabrao Komšića, zadnjeg veznog igrača, koji je pobijedio u utrci s atletičarom. Možete zamisliti kako su tek brzi bili Nikić i Bahtić...
Baš je Dalić govorio o nedostatku te brzine i dubine u napadu kao alatu koji bi nam dobro došao kako bismo ugrozili neke ozbiljnije reprezentacije!
– Pa dobro, vi ste i bez te dubine napravili velike rezultate. Vratimo li se na 1998. godinu, kada ste imali Bokšića, Vlaovića, Jurčevića ili Bokšića. Danas u reprezentaciji nemate nijednog igrača takve fizičke moći. Razloge smo objasnili, a to su principi od malih nogu i način treninga. Zbog toga imate takve probleme u A reprezentaciji.
Ima li Hrvatska širinu koja nam je potrebna za nešto više?
– Hrvatska ima iskustvo na turnirima, a to je najvažnija stvar. Umor igrača iz prošle sezone igrat će presudnu ulogu. Hrvatska nikada nije igrala neke fenomenalne utakmice, pada mi na pamet Argentina 3:0, sve ostalo je bilo natjecateljski i vrlo lukavo. Problem može biti biološki sat i način prilagodbe – zaključio je Gliha.
Haha gle kako cupkaju i loptaju se. Nevjerojatno zanimljivo, baš za gledanje. Haha