Bio je brži i od Schumachera, a onda mu je on oteo djevojku. O ovoj priči se odavno šuti...

U svijetu Formule 1, kojim dominiraju legende poput Schumachera, Senne i Hamiltona, neka imena nepravedno ostaju u drugom planu, zabilježena kao fusnote u povijesnim knjigama unatoč golemoj vještini koju su posjedovali. Jedno od takvih imena je Heinz-Harald Frentzen, njemački vozač čiji je talent bio ravan onom najvećih, no čija karijera nikada nije dosegla  visine koje su mu mnogi predviđali. Sezona 1999. godine ostaje upisana kao vrhunac njegove karijere, trenutak kada je tihi i povučeni Nijemac postao stvarna prijetnja za naslov prvaka, pobjeđujući favorizirane vozače Ferrarija i McLarena i pokazujući da srce i talent ponekad mogu nadmašiti sirovu snagu i budžet.

Njegov trkaći put započeo je daleko od glamura Formule 1, u Mönchengladbachu, gdje je rođen 1967. godine. Strast prema oktanskom cirkusu naslijedio je od oca, Heinrich-Haralda, poduzetnika i amaterskog vozača koji se natjecao pedesetih godina. Upravo je otac bio njegov najveći oslonac, mentor i glavni mehaničar u ranim danima. Kada je Heinz-Harald s dvanaest godina dobio svoj prvi karting, nije trebalo dugo da se pokaže izvanredni talent. Već s četrnaest godina, 1981., osvojio je njemačko juniorsko prvenstvo u kartingu, najavivši dolazak nove trkaće zvijezde. Njegov uspon kroz niže kategorije bio je metodičan i impresivan. Nakon kartinga, prešao je u Formulu Ford 2000, gdje je 1987. završio kao viceprvak, a zatim je 1988. dominantno osvojio njemačku Formulu Opel Lotus, vozeći za juniorsku momčad bivšeg F1 vozača Jochena Massa.

Ključni trenutak njegove rane karijere dogodio se 1989. godine u njemačkom prvenstvu Formule 3. Tamo se našao u izravnom dvoboju s dvojicom vozača koji će mu, na različite načine, obilježiti karijeru: Michaelom Schumacherom i Karlom Wendlingerom. Ta trojka smatrana je njemačkim trkaćim čudom, generacijom koja je trebala pokoriti svijet automobilizma. Iako je prvenstvo na kraju pripalo Wendlingeru, a Frentzen završio kao drugi ispred Schumachera, mnogi su stručnjaci u to vrijeme upravo Frentzenov prirodni talent smatrali najvećim. Bio je nevjerojatno brz, s urođenim osjećajem za bolid, često brži od Schumachera u izravnim dvobojima. Njih trojica zajedno su vozili i za momčad Sauber-Mercedes u Svjetskom prvenstvu sportskih prototipova, no sudbina ih je uskoro odvela na različite staze. Dok je Schumacher, zahvaljujući menadžerskoj potpori, ekspresno stigao do Formule 1, Frentzenov put bio je nešto duži i zaobilazniji, vodeći ga čak do japanske Formule 3000.

Debi u Formuli 1 konačno je stigao 1994. godine, s momčadi Sauber, koja je tada koristila Mercedesove motore. Frentzen je odmah pokazao da pripada eliti. Već u svojoj drugoj utrci osvojio je prve bodove, a godinu kasnije, na legendarnoj Monzi, ostvario je svoj prvi podij, završivši na trećem mjestu. Njegove vožnje nisu prošle nezapaženo. Sir Frank Williams, vlasnik jedne od najdominantnijih momčadi devedesetih, vidio je u njemu budućeg prvaka. Uslijedio je poziv koji se ne odbija, ali koji je sa sobom nosio ogroman teret. Frentzen je trebao zamijeniti aktualnog svjetskog prvaka, Damona Hilla, i postati momčadski kolega Jacquesu Villeneuveu. Pritisak je bio golem, a očekivanja još veća.

Dolazak u Williams 1997. godine bio je Frentzenova zlatna ulaznica u borbu za vrh. Iako mu je trebalo vremena da se prilagodi novom okruženju i bolidu koji je dizajniran po mjeri njegovih prethodnika, talent je ponovno isplivao na površinu. Na Velikoj nagradi San Marina, na stazi Imola, ostvario je svoju prvu pobjedu u Formuli 1, izdržavši pritisak Michaela Schumachera u Ferrariju. Te sezone ostvario je i svoju prvu pole poziciju, i to na najprestižnijoj utrci u kalendaru, u Monaku. Sezonu je završio kao viceprvak svijeta, no ta titula ima i svoju pozadinu. Naime, do drugog mjesta došao je nakon što je Michael Schumacher diskvalificiran iz poretka zbog nesportskog poteza u posljednjoj utrci sezone protiv Villeneuvea. Ipak, sezona 1998. donijela je razočaranje. Zbog promjene tehničkih pravila, Williams je izgubio dominaciju, a Frentzen nije uspio ostvariti nijednu pobjedu, završivši sezonu na skromnom sedmom mjestu. Činilo se da je njegova velika prilika propala.

Na iznenađenje mnogih, Frentzen je 1999. godine prešao u Jordan, momčad koja je slovila za simpatičnog, ali nekonkurentnog člana F1 poretka. Taj se potez smatrao korakom unatrag, priznanjem da se u top momčadima za njega više nema mjesta. No, dogodilo se upravo suprotno. U rukama Heinza-Haralda, žuti Jordan 199 postao je oružje kojim je prijetio najmoćnijima. Ta sezona bila je njegova rapsodija. Prvi bljesak dogodio se na kišnoj Velikoj nagradi Francuske u Magny-Coursu, gdje je majstorskom vožnjom i savršenom taktikom stigao do svoje druge pobjede u karijeri. No, vrhunac je uslijedio na Velikoj nagradi Italije u Monzi. Dok su se favoriti Mika Häkkinen i Eddie Irvine borili s problemima, Frentzen je odvozio besprijekornu utrku i pobjedom se iznenada uključio u borbu za naslov svjetskog prvaka. Tri utrke prije kraja prvenstva, zaostajao je samo jedan bod za vodećim Häkkinenom. Svijet Formule 1 bio je u šoku. David se borio s Golijatima, a Frentzen je postao heroj navijača diljem svijeta. Nažalost, san o naslovu rasplinuo se na Nürburgringu, gdje je morao odustati s vodeće pozicije zbog kvara. Sezonu je na kraju završio na fantastičnom trećem mjestu, ostvarivši najveći uspjeh u povijesti momčadi Jordan.

Osim na stazi, Frentzenov život bio je isprepleten sa Schumacherovim i na privatnom planu, što je njihovom rivalstvu davalo dodatnu dimenziju. Početkom devedesetih, prije nego što su obojica postali globalne zvijezde, Frentzen je bio u vezi s Corinnom Betsch. Njihova veza je prekinuta, a Corinna je kasnije postala supruga Michaela Schumachera. Ta činjenica, iako je rijetko spominjana u javnosti, dodavala je sloj ljudske drame njihovim sportskim okršajima. Dva njemačka supertalenta, rivali od malih nogu, nisu se borili samo za stotinke na stazi, već su dijelili i djelić privatne povijesti. Ipak, Frentzen je svoju sreću pronašao kasnije. Godine 1999., na vrhuncu svoje karijere, oženio se Tanjom Nigge, s kojom ima troje djece. Danas živi povučenim obiteljskim životom u Monaku, daleko od svjetala reflektora, uživajući u hobijima poput kartinga i modelarstva.

Nakon čudesne 1999. godine, Frentzenova karijera u Formuli 1 polako je krenula silaznom putanjom. Jordanov bolid za 2000. bio je nepouzdan, a momčadski odnosi su se pogoršali, što je kulminiralo time da ga je Eddie Jordan otpustio usred sezone 2001. godine.  Uslijedili su kratki i ne pretjerano uspješni angažmani u momčadima Prost i Arrows. Ipak, Frentzen je karijeru završio na simboličan način, tamo gdje ju je i započeo, u Sauberu. U svojoj posljednjoj sezoni, 2003. godine, uspio je još jednom stati na pobjedničko postolje, osvojivši treće mjesto na Velikoj nagradi SAD-a u Indianapolisu. Bio je to dostojan oproštaj vozača koji je tijekom deset godina u Formuli 1 ostvario tri pobjede, osamnaest podija i dvije pole pozicije. Nakon Formule 1, njegova strast prema utrkivanju nije nestala. Od 2004. do 2006. natjecao se u prestižnom njemačkom DTM prvenstvu za Opel i Audi, a okušao se i u utrkama izdržljivosti, nastupivši na legendarnoj utrci 24 sata Le Mansa.