U nizozemskom Arnhemu, nakon pune dvije godine ove subote u ring se vraća Antonio Plazibat. Jedan od najboljih svjetskih kikboksača nije se borio još od 17. lipnja 2023. godine, kada je od Tariqa Osara izgubio borbu, ali i sljedećih 910 dana karijere. A toliki broj dana nije se borio zbog ozljede ruke, potom i lakta. Nakon što se Levi Ritgers povukao iz borbe zbog privatnih problema, čelnici Gloryja brzo su pronašli zamjenu u Nordineu Mahieddineu, Alžircu koji nastupa pod francuskom zastavom i s kojim je 31-godišnji Splićanin imao već dvije borbe. Prvu je na bodove dobio, a drugu na isti način izgubio.
Uoči subotnje borbe Plaza nam je kazao:
– Iskreno, više sam bio uzbuđen zbog borbe s Ritgersom jer je u posljednje vrijeme, dok mene nije bilo, napravio više u karijeri od Nordinea. Dvaput je poslao prvaka Verhoevena u nokdaun, osvojio je jedan turnir i meni bi to u slučaju pobjede bila stepenica više u nastojanju da vratim status koji sam imao prije ozljede.
Mahieddine je posljednju borbu imao u rujnu prošle godine, i to u Zagrebu protiv Srbina Nikole Filipovića, na priredbi na kojoj je trebao nastupiti i Plazibat, ali je zbog ozljede morao otkazati svoj nastup.
– Nordine je lik koji ne priča puno, no ne možeš ga ne voljeti. Povučen je, stoik, koji je izjavio da bi me zvao na svoju svadbu. S marketinške strane malo je dosadan, ali je kao borac odličan. Radi brze kombinacije, brzo baca noge. Izgleda kao medo, ali je jako atletičan i brz, ima atraktivne kružne udarce. No, ja moram raditi pritisak, moram ići naprijed i tako ga lomiti.
A s koliko će kilograma borbene težine to pokušati?
– S oko 120 kilograma. Pazim na prehranu, ne konzumiram prazne kalorije, jedem jedan i pol do dva obroka dnevno. Da krenem jesti tri obroka dnevno, takve sam genetike da bih lako otišao na 130 kilograma, što bi na mojih 196 centimetara bilo previše.
Prije no što će izgubiti od Tariqa Osara, u borbi za privremenog teškaškog prvaka, Antonio je ostvario četiri pobjede u nizu nokautom. Kako je razvijao svoju nokautersku moć?
– To je povezano s genetikom pa tako i gustoćom kostiju, ali i osobnošću. To se može vidjeti i po mojoj kockastoj glavi s ovim kvrgama. Vjerojatno imam taj dinaridski gen. Osim toga, u pitanju je i način treninga uz snažnu eksplozivnost, što god da radim u 99 posto slučajeva to je puno snagom, zbog čega mi tijelo pati. Ima tu i nešto osobnosti. Netko se komotnije osjeća u "point fightingu" s distance, jer njih na to navodi njihova genetika, a ja se najbolje osjećam u kaosu, s izmjenama udaraca, kada idem naprijed i radim pritisak. Takvih boraca nema puno i s njima se nitko ne voli boriti.
Koliko je Antonio psihofizički spreman za ovu borbu?
– Nedostajalo mi je sve ovo. Uživam u procesu pripreme za meč. Nisam nikad uživao u svemu koliko sada. Dok se nisam borio postao sam svjestan da će karijera brzo proći i da ću žaliti za tim danima. I zato sada uživam u tome puno više nego prije.
Pribojava li se svojevrsne zahrđalosti odnosno "ring rusta"?
– Znate kako borci obično kažu, osjećam se bolje nego ikad. Ja doista mislim da sam fizički posve spreman, a koliko će moja izvedba biti dobra ovisit će o mentalnoj snazi. Svjestan sam da me nije bilo dvije i pol godine i zato mi je priznanje da sam naslovna borba priredbe Collision kakve su dosad predvodili borci poput Badra Harija, Alistaira Overeema ili Rica Verhoevena.
Glory u Antoniju očito i dalje vidi šampionski materijal.
– Vjerujem da ja to jesam, a i oni misle da sam ja sljedeći. Na meni je da to opravdam, neće biti lako, no ništa što vrijedi nije lako.
Onaj tko pobijedi u subotu kvalificirat će se za turnir osmorice "Last Heavyweight Standing" što će se održati u veljači.
– Na način kako je to bilo u vrijeme Branka Cikatića i Mirka Filipovića, dok su nastupali na K-1 turnirima, tako bi se i u ovoj prilici okrunio novi kralj. Rico Verhoeven, dugogodišnji prvak, upraznio je pojas. Nije se još službeno izjasnio oko mirovine, no nije više htio braniti pojas, čini mi se da mu više odgovara da jednom ili dvaput godišnje nastupa u superborbama.
Osvoji li Gloryjevu krunu, ima li još neko borilačko tržište na kojem bi se želio nametnuti?
– Često me pitaju kad ću se okušati u MMA-u, vjerojatno radi popularnosti i uspješnosti Perreire i Adesanyje, bivših kikboksača. No, ja volim borbu u stojci, kik-boks, tajlandski boks. U tome najviše uživam. Hrvanje i džiju džicu nisam volio raditi, no trebao bih probati i vidjeti je li se tu što promijenilo. Nikad nisam išao u tom smjeru, no možda bih mogao boksati.
Hrvatska je ove godine dobila svjetske prvake u amaterskom kik-boksu u Ivanu Bertiću, Viti Košaru i Andreju Kedvešu. Koliko je dalek put za njih da dođu u situaciju u kojoj je naš sugovornik i steknu status visokorangiranih profesionalaca?
– Ono što ljudi najviše vole, što vam diže popularnost, jesu nokauti. Ako u bilo kojoj organizaciji povežeš par nokauta, vrlo ćeš brzo postati zvijezda i dobit ćeš priliku za naslov. Koliko god ono što treniramo bio sport, ovo je i šoubiznis u kojem moraš imati priču. Moraš oko sebe stvarati "hype", neku atraktivnu osobnost i zato influenceri poput Jakea Paula dobivaju prilike kakve odveć ozbiljni borci neće dobiti. U moru borilačkih ponuda, a svaki se tjedan nude borilačke priredbe svuda po svijetu, vi se morate nečim isticati. U moru toga jačeg, luđeg, bržeg moraš imati nešto s čim ćeš se istaknuti. Ispada da je bolje biti influencer nego sportaš, što zvuči sarkastično, ali nije daleko od istine. Kao što je rekao predsjednik UFC-a Dana White, nisu svi borci influenceri ali svi dobri borci to jesu – ističe Plazibat i naglašava:
– Danas te promotori ne pitaju samo koliko si dobar u ringu, koliko si visoko rangiran, već i koliko si aktivan na društvenim mrežama, kakav sadržaj kreiraš. Prvo te pitaju što objavljuješ na Instagramu, a tek se onda priča o tvojim borbama - ističe Plazibat.