Abu Duje iz Bahreina!?

Duje Draganja je ovih dana za hrvatske novinare uglavnom nedostuapan. Ne želi komentirati pa ni objašnjavati najavu njegova oca Petra da bi Duje za milijun dolara promijenio državljanstvo i na Olimpijskim igrama u Pekingu nastupio pod nekom drugom zastavom a ne hrvatskom. Naš najbolji plivač ne mora uostalom ništa ni izmišljati: doista je zaokupljen obvezama na studiju u Berkeleyu. U nekoj podjeli uloga u obitelji Draganja očito je da je otac zadužen za napuhavanje probnog balona. Duje s tim, zasad, ne želi imati veze.

Da bi Draganju mnogi rado vidjeli u svojoj reprezentaciji, nije nikakva tajna. Svojedobno su ga zvali Talijani tražeći mu talijanske pretke (da bi lakše došao do njihova državljanstva), pa Francuzi i Austrijanci, a sada se spominju trofeja uvijek željni Britanci i sportske promocije gladni Bahreinci. Uzimali smo uostalom i mi sa strane (Pešalov, Da Silva, Kirilova, Bjelofastov...). Milijun američkih dolara, koliko bi Albatros sa Zente dobio za razdoblje do pekinških igara, za svjetsko sportsko tržište i nije tako mnogo. Duje vrijedi mnogo više, samo je pitanje mogu li dolari, pa bi bili oni i američki, istinski iskazati tu njegovu vrijednost.

Prije će biti da je Pero Draganja najnovijim istupom (nakon kojega je znakovito i sam zašutio) htio upozoriti na Dujine financijske probleme ("riječi su lijepe, ali od njih se ne živi") te pokrenuti inertne sportske strukture u našoj zemlji da nešto poduzmu za spas našeg sportskog dragulja. Pomoć resornog ministra Dragana Primorca (za utorak je najavljen njegov razgovor s izaslanstvom HPS-a) u tom će smislu biti dragocjena, ali od njegova se ministarstva prije svega traže sustavnija i dugoročnija rješenja za ovakve situacije. 

U Hrvatskoj je Duje veličina, sportski uzor i idol. Negdje drugdje bio bi samo skupocjeni izložak. I zato ne možemo vjerovati da će našeg najboljeg plivača u dogledno vrijeme oslovljavati sa Abu Duje ili Sir Duje. Ipak će on, gotovo je sigurno,  ostati - naš Duje.