Gostovanje Duška Ilijevića, poznatijeg kao "striček Duško", u popularnoj emisiji Nedjeljom u 2 voditelja Aleksandra Stankovića, pretvorilo se u žustru debatu o odgoju djece. – Nemoj klincima biti kućna pomoćnica ili rob. Postavi im granice – poručio je Ilijević, odgajatelj u dječjem vrtiću, čije su riječi odjeknule diljem zemlje. Naglasio je kako postavljanje granica nije kazna, već izraz ljubavi i brige kojim se dijete priprema za stvarni svijet koji ga čeka. – Današnje dijete ima puno previše svega serviranog. Današnji roditelj je u strahu od vlastitog djeteta i od reakcije okoline umjesto da razmišlja što je bitno za njihovu obitelj u tom trenutku. Nije bitna publika, bitan je glumac, a dijete ne glumi. Ako djetetu želite zaustaviti djetinjstvo, dajte mu ekran u ruke – poručio je Ilijević.
Reakcije su bile brze i podijeljene. U samo nekoliko sati objava na Facebooku prikupila je stotine komentara, lajkova i dijeljenja, potvrđujući da je "striček Duško" dotaknuo živac nacije. Roditelji, bake, djedovi i odgajatelji uključili su se u žustru raspravu, a frontovi su se brzo formirali. Dok su jedni zdušno podržali njegove stavove kao prijeko potreban poziv na buđenje modernim roditeljima, drugi su se osjetili prozvanima i napadnutima, tvrdeći da je situacija daleko složenija nego što se na prvi pogled čini.
Mnogi su u Ilijevićevim riječima prepoznali potvrdu vlastitih odgojnih metoda. "Ako će netko ismijavati moje dijete zato što nema najnoviji mobitel, samo naprijed. To mi je najbolji pokazatelj da ga kao roditelj trebam izolirati od takvih", glasio je jedan od komentara podrške. Drugi su dijelili svoja iskustva s ograničavanjem vremena provedenog pred ekranima, navodeći primjere gdje djeca imaju pristup tehnologiji poput Nintenda ili mobitela, ali uz stroga pravila, primjerice, samo vikendom po nekoliko sati. Prevladavajući stav ove skupine jest da je roditelj taj koji mora ispraviti ono što sustav i društvo kvare, bez obzira na pritisak okoline.
S druge strane, javili su se i oni koji smatraju da je isključivo prozivanje roditelja promašeno i nepravedno. "Zašto su uvijek krivi roditelji? Kako nitko ne kaže da su krivi oni koji su dozvolili da se proizvodi nešto što stvara ovisnost kao droga?" upitao je jedan roditelj, ističući kako djeca slabijeg imovinskog statusa trpe strašna psihička nasilja i ismijavanja od vršnjaka ako nemaju skupi mobitel. Taj pritisak okoline, tvrde, tjera roditelje na popuštanje, ne zato što to žele, već kako bi zaštitili svoju djecu od poniženja. Prema njihovu mišljenju, odgovornost leži na "nakaradnom sustavu" koji je takve vrijednosti postavio kao normu. Rasprava se tako svela na vječno pitanje gdje prestaje odgovornost roditelja, a gdje počinje odgovornost društva koje oblikuje svijet u kojem ta djeca odrastaju.
Krivi su roditelji sve dolazi iz kučnog odgoja najlskše sve im dozvoliti sve dati da oni imaju mira i onda kriviti druge a ne razgovarati i objasniti što se može a što ne