Javnost u BiH i regiji ostala je zgrožena snimkom javljanja novinarke Abigail Velez. U najavi dvoboja osmine finala Svjetskog prvenstva između Bosne i Hercegovine i domaćina, Sjedinjenih Američkih Država, Velez je demonstrirala svoje nepoznavanje protivnika.
"O Bosni ne znam mnogo i ne bih znala pokazati gdje je na mapi, niti želim znati nešto o njoj", izjavila je hladno, a zatim samouvjereno dodala: "Tim SAD-a se vratio i bolji smo nego ikad. Pripremite se, Bosno, jer dolazimo." Njezin istup, u trenutku najvećeg uspjeha bosanskohercegovačkog nogometa - prvog plasmana u nokaut fazu Svjetskog prvenstva - u tamošnjoj javnosti ocijenjen je kao vrhunac neprofesionalizma i čistog omalovažavanja.
Korisnici društvenih mreža munjevito su proširili sporni video, a komentari su jednoglasno osudili nastup američke novinarke. Mnogi su se pitali kako je moguće da sportska novinarka s takvog natjecanja ne posjeduje ni osnovne informacije o jednoj od sudionica najvećeg sportskog natjecanja na svijetu. Mediji u Bosni i Hercegovini bili su oštri, opisujući izjavu kao "ponižavajuću". Portal Klix.ba je naglasio da je novinarka pokazala "elementarno neznanje", dok su ostali konstatirali da se radi o "dobro poznatom američkom potcjenjivanju".
Gaf nije ostao nezapažen ni u susjedstvu, a mediji u Srbiji isticali da su "Bosanci žestoko poniženi" te da je izjava izazvala "opću osudu u regiji". Slučaj je tako prerastao u regionalnu temu, ujedinivši javnost u kritici arogantnog stava koji je potcijenio ne samo sportski uspjeh jedne male zemlje, već i njezino postojanje na karti svijeta, i to uoči utakmice koja za cijelu naciju ima povijesni značaj.
Postoji nešto duboko uznemirujuće u trenutku kad čovjek počne navijati za tuđu nesreću. Taj poriv, naizgled bezazlen kad se radi o sportu, zapravo otkriva mnogo više o nama samima nego što smo spremni priznati. Jer kad susjed počne slaviti susjedovu bol, kad se tuđa muka pretvori u povod za likovanje, tada se nešto temeljno ljudsko kvari. I to nije stvar politike. To je stvar elementarne ljudskosti, one iskre koju je Stvoritelj ugradio u svakoga od nas, sposobnosti da razlikujemo dobro od zla, da suosjećamo, da gradimo umjesto da rušimo. Bez te iskre, ostaje samo ljuštura. Hodajuća praznina koja se hrani tuđim porazom. Kad susjed slavi tvoju bol, prestaje biti čovjek.