Jedan od naših najpoznatijih producenata Zvonimir Dusper – Dus, nedavno je predstavio zanimljiv projekt u kojem je neke od najpoznatijih domaćih pjesama proteklih 40 godina obradio u bossa nova stilu, glazbenom pravcu koji je nastao u Brazilu pedesetih godina prošlog stoljeća. Na albumu koji je izašao digitalnom izdanju je čak 30 pjesama a među njima su i "Pelin i med" Dina Dvornika, "Kad nema ljubavi" Ilana Kabilja, "Za dobra stara vremena" Novih fosila, "Trebaš li me" Eni Jurišić i Matije Cveka i još mnogo drugih. Album je nedavno predstavljen i uživo u Petom kupeu, gdje su svoje hitove pjevali Vladimir Kočiš Zec, Ilan Kabiljo, Jurica Pađen, Neno Belan i Kristijan Beluhan.
Kako biste opisali što je Dussanova i po čemu se taj projekt razlikuje od svega što ste dosad radili? Dussanova je projekt i brend kojim želim javnosti predstaviti svoje bavljenje brazilskom glazbom, i to najviše bossa novom. To je glazbeni stil koji mi je blizak od samih početaka, i kojim sam se puno bavi u životu, međutim javnost je dosad imala prilike čuti samo tri pjesme koje sam snimio s Kristijanom Beluhanom – "Kao nekad", obradu pjesme grupe Boa, te dva moja originala "Ti, ja i muzika/Menage a trois" i "Samba koja ne prestaje". Ono što je drukčije je činjenica da sam tu prisutan kao izvođač, a ne samo kao producent, međutim to ovaj put nije Dus ili DJ Dus koji radi house ili neku drugi oblik elektroničke klupske glazbe. To je Dussanova, moj novi projekt koji otvaram prvim albumom s obradama 30 velikih domaćih hitova posljednjih 40-ak godina.
U kojem trenutku ste shvatili da ideja reinterpretacije domaćih hitova u bossa nova stilu ima potencijal za ozbiljan autorski projekt? Ideja se rađala postupno, a presudno je bilo moje bavljenje glazbenim savjetovanjem za Maistra grupu, kojoj slažem playliste za hotele. Uvidio sam da je sigurno najtraženiji stil "bossa i ...", odnosno bossa nova obrade hitova, te da tako nešto nitko nije napravio ovdje, s domaćim pjesmama. Ta je ideja sazrijevala u mojoj podsvijesti dok nisam jednog dana spontano dobio ideju za obradu pjesme "Trebaš li me" čije sam vokal imao zbog klupskog remiksa. Došao sam u studio i vrlo brzo napravio prvu "dussanovu". Proces mi se jako svidio jer me natjerao da sviram uživo, što sam u posljednje vrijeme rijetko radio, jer sam uglavnom producirao albume drugim izvođačima – čak 6 u 2025. godini. Krenuo sam u svibnju te s prvim desetak demosa došao Borisu Horvatu u Aquarius Records kojem sam duboko zahvalan na povjerenju i podršci. Dao mi je zeleno svjetlo za moj puni plan – 30 pjesama, vokalne i instrumentalne verzije, u dva albuma odnosno playliste kako ih ja rađe zovem. 30 zato što sam htio da se playlista može slušati sama kao ugodna glazba za dobro raspoloženje od nekih dva sata. Sve zajedno je izašlo 20.3, na prvi dan proljeća, popraćeno koncertnom promocijom 21.3. u Petom kupeu.
Zašto ste odabrali upravo bossa novu kao temelj zvuka? Što Vas je osobno privuklo tom žanru? Bossa nova je stvarno poseban glazbeni stil. O njoj bi se moglo stvarno puno pričati. Ono što je najvažnije znati je da je riječ o umjetno, namjerno napravljeno glazbenom stilu koji su vrhunski brazilski glazbenici krajem 50tih i početkom 60tih godina smislili kako bi brazilsku glazbu približili svijetu miješajući je s tada popularnim američkim vokalnim jazzom. Tako je nastao taj jedinstveni spoj plesnih ritmova i kompleksnih harmonija, i upravo je to ono što me osvojilo. Jako volim ritam i harmoniju, a u bossa novi se oni spajaju na jedinstven način.
Kako ste birali pjesme koje će ući u projekt i je li postojao neki "neizostavan" naslov bez kojeg Dussanova ne bi bila potpuna? Na samom sam početku, kao iskusan producent, odredio produkcijski okvir, parametre koji projekt čine mogućim i ostvarivim. Prva selekcija bila je pjesama koje su stvarno u svom vrhuncu bile top 10, dakle hitovi koje su svi čuli i svi ih znali. Zatim je bilo važno da su i meni bile O.K., da ih pamtim kao dobre pjesme kojih se rado sjetim. Sljedeće sito bilo je kontaktirati originalne izvođače jer sam odlučio napraviti projekt u kojem će sve pjesme pjevati originalni izvođači. Većina izvođača podržala je ideju i rado se odazvala sudjelovanju u projektu. Zatim sam pitao i autore pristaju li na to da obradim njihove pjesme te da me zatim prijave kao aranžera u novoj snimci. Na taj sam način od inicijalnih 40-ak došao do ovih 30 koje možete čuti na svim streaming platformama. Svaka pjesma u toj playlisti ima svoju ulogu i bez bilo koje album ne bi bio potpun.
Koliko je bilo izazovno zadržati emociju i prepoznatljivost originalnih pjesama, a istovremeno im dati potpuno novi identitet? Zapravo je bilo vrlo jednostavno jer sam u startu pjesme birao tako da sam zamislio kako bi zvučale kao "dussanove". Odlučio sam da ću ostati vjeran originalima u melodiji, tempu i baznom osjećaju, i taj princip sam uspio održati kroz cijeli album. Vokali su različiti, i ako bi gledali čisto puritanski, "pravih" bossa nova ima zapravo samo nekoliko na ovom albumu, jer se klasična bossa nova pjeva na specifičan način koji jednostavno nije stil velikog broja izvođača koji su dio projekta. No, meni to ne smeta, dapače, u startu sam rekao kolegama da radim "dussanovu" a ne bossa novu. To je moja glazba, moj stil, može se nekom sviđati, nekom ne, ali ja iza svake pjesme stojih 100% jer sam beskonačno uživao snimajući ih i u svakoj je velik dio mene kao glazbenika i producenta.
Kako su originalni izvođači i autori reagirali kada ste im predstavili ideju Dussanove i koliko su bili uključeni u sam proces? Moj je dojam da ih je većinom prijedlog zaintrigirao jer uglavnom svi vole bossa novu pa im je bio izazov okušati se u tom žanru. To je za njih bio jedan mali bijeg iz njihove uobičajene produkcije. Nekima veći, nekima manji, naravno. Što se tiče uključenosti, ona je postojala samo u vokalnom dijelu, kad bi došli snimati vokal, jer sam ih zvao kad su glazbene podloge već bile gotove. Međutim, u tom vokalnom dijelu bilo je gotovo sve na njima, nisam im nametao kako da to naprave. To bi stvarno bilo čudno s obzirom na to da govorimo o izuzetnim umjetnicima koji su ostavili velik trag na hrvatskoj glazbenoj sceni.
Dussanova ima vrlo izražen "feel good" karakter, je li to bila svjesna odluka kao svojevrsni kontrast današnjoj glazbenoj sceni? Ne, barem ne na taj način. Svjesno sam ušao u taj projekt, a "feel good" je zato što je to meni "feel good". Glavna svrha ovog cijelog projekta za mene je bio taj proces snimanja živih instrumenata i suradnje i druženja s izuzetnim umjetnicima koji su mi pomogli, u prvom redu naravno pjevačicama i pjevačima, ali i kolegama glazbenicima koji su gostovali na projektu, od kojih mora izdvojiti brazilskog multiinstrumentalista Antonija Da Paduu koji je gostovao na pet pjesama, za što moram zahvaliti Njezinoj Ekselenciji gđi Silvani Polich, vršiteljici dužnosti veleposlanika Brazila.
Koliko je produkcijski proces bio zahtjevan? što se pokazalo kao najveći izazov u “pretvaranju” tih pjesama u bossa nova formu? Proces je bio izuzetno lagan i ugodan, jer je to bila polazna premisa. Meni je jedino žao da nisam radio 50 pjesama jer sam stvarno uživao u produkciji. Jedva čekam krenuti dalje. Čeka me sad prvo autorski album s dvadesetak originala, a zatim opet sljedećih 30 obrada, i tako dokle god me zdravlje bude držalo.
Promocija albuma bila je u Petom kupeu. Kako ste zadovoljni koncertom i hoćete li nastaviti s nastupima uživo? Da budem potpuno iskren, na koncert su me nagovorili! Moja inicijalna ideja bila je promocija na način da se u Petom kupeu pusti playlista, pije neko fino piće i jede neki fini finger food inspiriran Brazilom. Međutim, Žuža iz Petog kupea mi je rekao, "imamo super bend Hommage Collective, pa kad si već tu, pa daj napravi koncert! A poslije tebe sam bukirao Eddyja i Jazzanovu". Naravno da to nisam mogao odbiti, ipak je užitak sviranja temelj ovog projekta. I nije mi žao, bilo je stvarno prekrasno. Hoću li nastaviti s nastupima uživo ovisi isključivo o tome koliki interes postoji za tako nešto, jer na žalost ovakav nastup ima dosta velike produkcijske zahtjeve, a ne želim ga raditi ispod nekog meni prihvatljivog nivoa. Riječ je o bendu od 14 vrhunski glazbenika uz barem 2-3 ugledna gosta... Tako nešto, na žalost, ne može biti jeftino.
Može li ovaj projekt otvoriti prostor za nove hibridne žanrove u regiji? Ja to ne vidim na taj način, ali možda je moguće da će nekog potaknuti na nešto. Bio bih jako sretan da neki moj kolega, inspiriran ovim mojim projektom, smisli neku svoju "Dussanovu"!
Jedan ste od pionira rada na AI alatima kod nas. Što mislite koliko su Suno i slični softwarei donijeli dobroga a koliko lošeg u glazbu? To je ogromna tema. Ono što mogu ukratko je da moramo shvatiti da ljudi koji su pokrenuli taj servis u njemu vide prvenstveno priliku da zarade na glazbi na jedan novi način. Njihova je premisa da je gaming industrija puno, puno jača od glazbene (barem desetak puta) zbog toga što nudi interakciju. Oni zapravo žele da se ljudi "igraju" glazbene produkcije, da se osjećaju kao glazbenici na sličan način kako se u igrama osjećamo kao vojnici, piloti, super-heroji ili Luka Modrić. No to nije konkurencija ozbiljnim glazbenim karijerama, niti je tako zamišljeno. Ljudi će uvijek htjeti svirati instrumente, pjevati i zabavljati druge. Dok god ta želja postoji, ne bojim se AI revolucije.