Kada je riječ o radiju koji inspirira, pokreće i vraća osmijeh u svakodnevicu, ime Tatjane Jurić već godinama ima posebno mjesto među slušateljima. Njezina emisija "Uhvati ritam!" na bravu! postala je sinonim za pozitivnu energiju, aktualne teme i razgovore koji prate tempo života, istovremeno ga čineći lakšim i vedrijim. Upravo zato ne čudi što je emisija "Uhvati ritam!" ove godine nominirana za Večernjakovu ružu u kategoriji za radijsku emisiju godine – priznanje koje dolazi kao potvrda bliskosti koju emisija svakodnevno gradi sa svojom publikom. O radijskoj strasti koja traje, odgovornosti prema slušateljima, izazovima stvaranja programa u vremenu brzih promjena te o tome što za nju osobno znači ova nominacija, razgovaramo s Tatjanom Jurić.
Kako ste saznali za nominaciju emisije "Uhvati ritam!" za Večernjakovu ružu i kakav je to bio trenutak za vas i vaš tim? Vijest o tome da je i moja emisija jedna od nominiranih bila je pravo, neočekivano iznenađenje. Bila sam u obiteljskom krugu, bila je nedjelja i baš smo otvorili članak da popratimo nominirane. I onda odjednom moja slika i piše "Uhvati ritam", pravo iznenađenje i veselje! Tim više jer nominacija dolazi za emisiju koju radim, a ne za mene osobno. Kad si u javnom poslu, naviknut si na to da se pojedinima i nećeš svidjeti, no kada priznanje dođe za nešto što radiš, onda je to pokazatelj da svoj posao obavljaš profesionalno. Zahvaljujem vašem žiriju što to takvim prepoznaje!
Što mislite da je presudilo da žiri izabere vašu emisiju među pet nominiranih u kategoriji Radijska emisija godine? Uistinu nije na meni da to govorim, ali ono što mogu reći je da iz godine u godinu, u svakodnevnom programu uživo, sve više postajem svjesna toga koliko su oni koji na bilo koji način sudjeluju u javnom prostoru, a osobito mi medijski djelatnici, presudni u stvaranju atmosfere u kojoj živimo i stvaramo društvo. Svjesna sam koliko sam povlaštena mogućnošću kreiranja toga prostora i bitno mi je da program vodim kroz uključivost i razumijevanje za sve. Kada sam u eteru, želim stvoriti takvu atmosferu da svatko osjeti i zna da je program uživo njemu na raspolaganju. Ne libimo se biti opušteni i svoji, a ne zaziremo ni od teških tema. Želim da svi koji slušaju doživljavaju eter kao svoj servis, njihov put k javnom uključivanju.
Možete li opisati tipičan dan u "Uhvati ritam!" – što slušatelje najviše veže za emisiju od 9 do 13 sati? Za pult moja producentica i ja sjedamo istovremeno kada i većini zaposlenih u Hrvatskoj počinje radno vrijeme: do tada smo već pripremile aktualnosti za koje se u programu planiramo vezati, pripremile smo glazbu koja će naše slušatelje pratiti tijekom prijepodneva i, iako je radijski program živ i ovisi upravo o dinamici javljanja slušatelja, zadani scenarij imamo. Ali, eter uvijek ima svoje zakonitosti, znamo kamo smo krenule, ali ne znamo kuda ćemo. To određuju upravo slušatelji, a meni ta neizvjesnost i dinamika dana pruža neizmjerno zadovoljstvo u radu. Bez obzira na zadani okvir, često završimo upravo – izvan okvira! To i je čar programa uživo sa svakodnevnom neposrednom komunikacijom s javnošću.
Birate glazbu i teme koje uveseljavaju slušatelje i čine emisiju neizostavnim početkom dana. Glazbeni, urednički i kreativni odjeli postave zadanu bazu, a finalni izbor uvijek, uz nas za pultom, imaju slušatelji. Redovito imamo javno dostupne glazbene ankete u koje se svatko može uključiti i dugoročno odlučiti što od glazbe ostaje na bravo! listi, a što, kako ja to kažem, leti van. Radio je tu za slušatelje. Jako mi je važno da oni znaju da eter pripada njima i da se u emisiju uključuju. Da znaju da većom aktivnošću biraju i glazbu koju slušaju i teme o kojima se govori.
Imate li najdraži segment ili gosta koji je obilježio 2025. godinu u emisiji? I prošla je godina, kao i svaka do sada, bila dinamična i ispunjena brojnim gostima i temama. Nezahvalno bi bilo izdvajati nešto od toga, a meni osobno najdraže je kada određena tema potakne brojne slušatelje na uključivanje. Često nakon emisije znamo reći: "Ova tema je izgorjela" i to je najbolji pokazatelj da si "odvozio dobru šihtu".
Nominacija dolazi nakon vašeg prvog dugog odmora u 25 godina karijere. Kako ste se osjećali vraćajući se u eter? Odluka o neplaćenom ljetu pokazala mi se kao sjajan potez jer mi je pružila odmak od svakodnevice i zamora materijala, u koji svi katkad zapadnemo. Važno je u svakom poslu biti na razini zadatka s elanom, a u javnom možda i zericu više jer tu nemaš luksuz odrađivati tek toliko da odrađuješ, imaš odgovornost i prema sebi i prema javnosti, koja je izrazito oštra. Dakle, ili si 100 posto predan onomu čime se baviš ili se time nemoj baviti. To je moja deviza. Također, odluka se pokazala tako dobrom da sam odlučila da mi ljeta i ubuduće budu neplaćena. Život je predragocjen da bismo izgarali isključivo za posao, a osobno svoj posao previše volim da bih mu pristupala polovično.
Godinama ste bili poznata TV voditeljica, a sada ste na radiju. Što vas danas najviše privlači radiju? Radio je čaroban medij: brz, topao, neposredan, prijateljski. Upravo dinamika rada i mogućnost da sebe izražavam autentično i bez ikakvih filtara prema javnosti jest ono što me veseli. Komunikacija koju je moguće ostvariti putem radija uistinu je čarobna, a mišljenja sam da nam komunikacije u našem društvu itekako nedostaje. Radio je danas puno više od linearnog programa, program se proizvodi i za radio, i za video, i za mreže, i za podcaste. Platforma koja ti je na raspolaganju sveobuhvatna je i dobacuje daleko.
Koja je vaša poruka mladim voditeljima koji sanjaju o radijskoj karijeri poput vaše? Krenite. Jednostavno krenite. Vodite se za onime što vas same pokreće, ne bojte se izražavati svoj glas, ali uvažavajte i tuđi. Učite od iskusnijih od sebe. To je možda po meni i najvažnije: u ovom svijetu instant digitalnog uspjeha i brzih informacija u kojem svatko ima platformu za komunikaciju s javnošću, najvažnije je postaviti dobre temelje i poštovati pravila struke koja postoje s razlogom. Svako javno djelovanje nosi i odgovornost; u svijetu digitalnih medija to kao da se gubi pa mi se čini važnim to još jednom naglasiti.
Je li teže ostati svjež i autentičan ili stalno se prilagođavati novim generacijama slušatelja? Rekla bih da je podjednako bitno i jedno i drugo. Treba zadržati dosljednost sebi, poštovati okvire rada, ali i biti svjestan da se zakonitosti stalno mijenjaju i da bez razvoja i prilagođavanja nema ni napredovanja. Jedna alanfordovska: "Tko spava, nije budan."
Tko će vam biti pratnja na dodjeli Večernjakove ruže 20. ožujka u HNK? Moja producentica Mateja i ja stižemo svakako zajedno. Veselimo se dodjeli.
Sad ponovno pročitaj to što si rekla i zapitaj se....