Tog hladnog 21. siječnja 2015. godine, glazbena scena regije ostala je siromašnija za jednog od svojih najautentičnijih glasova. U 67. godini života, u zagrebačkoj bolnici preminuo je Kemal Monteno. Otišao je tiho, uslijed upale pluća i sepse, komplikacija koje su nastupile nakon dugo iščekivane transplantacije bubrega. Iako je godinama vodio tešku bitku s bolešću, njegov odlazak bio je šok za sve koji su ga poznavali i voljeli njegovu glazbu. Ostavio je iza sebe riznicu vječnih melodija poput "Sarajevo, ljubavi moja", "Nije htjela" i "Jedne noći u decembru", pjesama koje su postale zvučna kulisa odrastanja i zaljubljivanja generacija, no ono što ga je činilo istinskom legendom bio je njegov nesalomljivi duh, duhovitost i golema ljudskost po kojoj ga pamte svi koji su ga sreli.
"Kemo", kako su ga svi od milja zvali, bio je čovjek koji nikada nije pristajao na ulogu zvijezde. Sebe je smatrao običnom "rajom", pjevačem iz naroda čija je najveća pozornica bila kavana i druženje s prijateljima. Njegova nesebičnost i humor bili su legendarni, a anegdote o njemu i danas se prepričavaju s osmijehom. Kolega Željko Bebek jednom se prisjetio kako ga je sreo nakon oporavka, dok je u ruci držao cigaretu i čašu viskija. Na Bebekovo pitanje je li pri zdravoj pameti, Kemo je u svom stilu odgovorio: "Eto, ti si zdrav, pa nemoj to raditi". Danijela Martinović ispričala je kako ju je pozvao na duet riječima: "Ćao, lutkice, Kemica je... Ajde fino, Kemica će ti kupiti kokice i odvesti te u kino". Upravo taj dječji šarm i toplina bili su njegov zaštitni znak, osobine zbog kojih su ga kolege obožavale, a publika osjećala kao člana vlastite obitelji.
Njegov život i pjesme bili su neraskidivo vezani uz jednu ženu, njegovu suprugu Branku. Upoznali su se u Sarajevu dok je njoj bilo tek šesnaest, a njemu osamnaest godina, i bila je to ljubav na prvi pogled koja je trajala više od četiri desetljeća. Branka je bila njegova vječna inspiracija, muza kojoj je posvetio svoje najljepše stihove. Njihova ljubavna priča ovjekovječena je u jednoj od njegovih najpoznatijih balada, "Jedne noći u decembru", koju je napisao upravo za nju. Ta odanost i ljubav bile su stup njegovog života, a obitelj, kći Adrijana, sin Đani te unuke Lajla i Lora, bile su mu najveće utočište i ponos. Iako je bio okružen slavom, uvijek se vraćao jednostavnim vrijednostima koje je ponio iz skromnog doma.
Rođen u Sarajevu od oca Talijana, Osvalda, i majke Bahrije, Kemal je bio jedinstveni spoj mediteranskog šarma i bosanske duše. Odrastao je doslovno na stadionu Koševo, gdje su mu roditelji radili, sanjajući da postane nogometaš. No, sudbina je imala drugačiji plan. Njegov glazbeni talent odveo ga je na festival "Vaš šlager sezone" 1967. godine, gdje je s pjesmom "Lidija" započeo jednu od najimpresivnijih karijera na ovim prostorima. Sarajevo je bilo i ostalo njegova najveća ljubav i bol. Nije ga napustio ni tijekom najtežih ratnih godina, a pjesma "Pismo prijatelju", koju je raja preimenovala u "Da ti roknu samo dvije", postala je simbol otpora i duha opkoljenog grada. U Zagreb se s obitelji preselio tek 1995. na nagovor Arsena Dedića i Gabi Novak, ali srce mu je zauvijek ostalo na Miljacki.
Njegov kantautorski opus je golem, a njegov utjecaj nemjerljiv. Ne samo da je stvorio neke od najljepših pjesama zabavne glazbe, već je svojim talentom obogatio karijere najvećih imena scene. Napisao je antologijske hitove za Zdravka Čolića, poput pjesme "Sinoć nisi bila tu", za legendarne Indexe "Bacila je sve niz rijeku", a surađivao je s Arsenom Dedićem, Oliverom Dragojevićem, Terezom Kesovijom, Gabi Novak i mnogim drugima. Njegov glazbeni potpis bio je prepoznatljiv, spoj talijanske kancone i sevdalinke, ispričan kroz jednostavne, ali duboko emotivne stihove o ljubavi, odlascima i vječnom povratku. Svaki njegov duet postao je hit, a albumi su se prodavali u zlatnim i platinastim nakladama, potvrđujući njegov status glazbenog velikana.
Posljednje godine života proveo je u borbi s bolešću, strpljivo čekajući novi bubreg i ne gubeći optimizam. Čak i kad mu je bilo najteže, pronalazio je snagu za glazbu i prijatelje. Boris Novković prisjetio se kako je Kemo, teško bolestan i na dijalizi, došao kao gost na njegov koncert u Beogradu. Ta snaga i posvećenost publici bili su jači od svake bolesti. Svoj posljednji studijski album simbolično je nazvao "Šta je život", objavivši ga 2013. godine.