Robert A.F. Thurman, otac slavne glumice, Tarantinove muze Ume Thurman preminuo je u 85. godini života. Thurman je bio karizmatični akademik i vodeći američki stručnjak za tibetanski budizam. Vijest je potvrdila organizacija Tibet House US, kulturni centar koji je suosnovao. Reakcije su stigle odmah, a mnogi su ga opisali kao „diva koji je napustio pozornicu“ i čovjeka koji je „izgradio most između mudrosti Tibeta i modernog svijeta“. Njegov utjecaj bio je golem; časopis Time ga je 1997. proglasio jednim od 25 najutjecajnijih Amerikanaca, a indijska vlada mu je 2020. dodijelila prestižnu nagradu Padma Shri.
Rođen u New Yorku kao sin kazališne glumice i urednika Associated Pressa, Thurman je imao buntovnu mladost; kao maturant akademije Phillips Exeter, pobjegao je kako bi se pridružio Fidelu Castru na Kubi, zbog čega je izbačen. Ključni trenutak koji će mu definirati život dogodio se 1961. godine. Dok je mijenjao gumu na automobilu, željezna poluga uništila mu je lijevo oko. Taj događaj bio je poziv na buđenje. Shvatio je da ne želi protratiti život „ispijajući šampanjac“ i krenuo je na putovanje koje će ga odvesti s Harvarda do Himalaje u potrazi za smislom.
Napustivši Harvard, prvu suprugu i dijete, Thurman je krenuo na istok. Putovao je kroz Tursku, Iran i Indiju „poput prosjaka“ i kada je susreo Tibetance u izbjeglištvu, osjetio je da je „došao kući“. Nakon očeve smrti vratio se u SAD i upoznao svog prvog gurua, mongolskog redovnika Geshea Wangyala, uz kojeg je naučio tečno govoriti tibetanski u deset tjedana. Wangyal ga je 1964. odveo u Dharamsalu da upozna Njegovu Svetost 14. Dalaj lamu. Bio je to početak izvanrednog prijateljstva. Dalaj lama, tada 29-godišnjak, bio je gladan znanja o zapadnom svijetu, a 23-godišnji Thurman bio je savršen sugovornik. Sastajali su se tjedno, a Dalaj lama bi ga umjesto o budizmu radije ispitivao o Freudu, fizici i povijesti.
Dalaj lama ga je osobno zaredio 1965., čime je Thurman postao prvi američki budistički redovnik tibetanske tradicije. Vratio se u SAD obrijane glave i u kestenjastoj halji, a njegova kći Uma kasnije se našalila da izgleda kao „Henry Miller u ženskoj odjeći“. Ta faza trajala je tek godinu dana. Njegov guru ga je uvjerio da svijet ne treba bijelog učenjaka i da je alternativa postati „protestantski redovnik“, odnosno profesor. Shvativši da kao redovnik ne može biti aktivan u društvenim pokretima, 1967. je vratio zavjete, oženio se modelom i psihoterapeutkinjom Nenom von Schlebrügge te se vratio na Harvard kako bi doktorirao.
Njegova akademska karijera bila je jednako impresivna. Na Sveučilištu Columbia držao je katedru Je Tsongkhapa za indotibetanske budističke studije, prvu takve vrste na Zapadu. Bio je plodan autor, a kolege su njegove prijevode teških tekstova opisivale kao „zapanjujuće intelektualno postignuće“. Ipak, nije ostao u akademskoj kuli. Na molbu Dalaj lame, 1986. je sa suprugom Nenom, glumcem Richardom Gereom i skladateljem Philipom Glassom osnovao Tibet House US, organizaciju posvećenu očuvanju tibetanske kulture. Shvaćao je to kao vraćanje duga narodu koji mu je, kako je rekao, „sačuvao zdrav razum u životnoj potrazi“.
Thurman je bio čovjek neizmjerne energije i velikih kontradikcija, što je i sam prihvaćao, tvrdeći da je prosvjetljenje „tolerancija kognitivne disonance“. Prijatelji su ga pamtili po nevjerojatnoj fizičkoj snazi, a on je odbacivao stereotip o budizmu kao pasivnoj filozofiji. Iako se kretao u krugu slavnih, nije vidio sukob između duhovnosti i slave. „Imati prekrasnu kćer kao što je Uma poseban je djelić dobre karme - i jako smo ponosni na nju“, rekao je jednom. Iza sebe je ostavio suprugu Nenu, petero djece i osmero unučadi, te nasljeđe koje će nastaviti graditi mostove razumijevanja između svjetova.