Italija se oprašta od jedne od svojih najsvestranijih umjetnica, Angele Luce, koja je preminula 20. veljače u svom rodnom Napulju u 88. godini života od zatajenja srca. Smatrana simbolom napuljske kulture i zabave, Luce je tijekom karijere duge više od šest desetljeća ostavila neizbrisiv trag kao glumica, pjevačica i pjesnikinja, a njezin odlazak predstavlja nenadoknadiv gubitak za grad koji je obožavala i nikada nije napustila. Njezina umjetnička duša bila je duboko isprepletena s ritmom i melankolijom Napulja, grada koji joj je dao prepoznatljiv naglasak, muzikalnost i ironiju, a ona mu je zauzvrat podarila svoj glas, postavši vječni "Glas Napulja".
Njezina filmska karijera bila je jednako impresivna, s više od osamdeset uloga u kojima je surađivala s velikanima talijanske kinematografije. Dijelila je platno s legendama kao što su Totò, Marcello Mastroianni, Vittorio Gassman, Alberto Sordi i Nino Manfredi. Vrhunac glumačkog priznanja doživjela je 1995. godine, kada je za ulogu Amalie u filmu Marija Martonea "Uznemirujuća ljubav" (L'amore molesto) osvojila nagradu David di Donatello, talijanski ekvivalent Oscara, za najbolju sporednu glumicu. Njezin talent prepoznali su i redatelji poput Piera Paola Pasolinija, koji joj je dao ulogu u kultnom "Dekameronu", te Pupi Avati, u čijem je filmu "Druga bračna noć" također ostvarila zapaženu ulogu, donijevši joj nominaciju za prestižnu nagradu Nastro d'Argento.
Iako je svijet osvajala na filmskom platnu, glazba je bila njezina prva i vječna ljubav. Rođena kao Angela Savino u skromnoj obitelji u povijesnoj jezgri Napulja, svoj umjetnički put započela je sa samo četrnaest godina, nastupivši na festivalu Piedigrotta Bideri. Njezin topli glas, prožet melankolijom, brzo je pronašao put do publike. Nacionalnu slavu stekla je 1975. godine na legendarnom festivalu u Sanremu, gdje je osvojila drugo mjesto s pjesmom "Ipocrisia" (Licemjerje), koja je postala jedan od njezinih najvećih hitova. Tijekom karijere snimila je čak devetnaest albuma, a njezine interpretacije tradicionalnih napuljskih pjesama, poput antologijske izvedbe "'So' Bammenella 'e copp' 'e Quartiere", ostat će zauvijek upisane u povijesni arhiv napuljske pjesme.
Kazališne daske bile su temelj njezine umjetnosti. Još kao vrlo mladu otkrio ju je jedan od najvećih talijanskih dramatičara, Eduardo De Filippo, koji ju je pozvao u svoju kazališnu družinu. Rad s njim bio je presudan za njezinu karijeru, a uloge u njegovim komadima omogućile su joj da napuljsku kazališnu tradiciju predstavi na najprestižnijim svjetskim pozornicama, od Pariza i Londona do Buenos Airesa i New Yorka. Njezina sposobnost da s lakoćom prelazi iz komičnih u dramske registre učinila ju je jednom od najcjenjenijih glumica svoje generacije, istinskom nasljednicom velike napuljske škole.
Odlazak Angele Luce dogodio se u posebno bolnom trenutku za Napulj, koji se još uvijek oporavljao od šoka nakon što je katastrofalan požar uništio povijesno kazalište Sannazzaro. Upravo je to bila tema njezine posljednje javne objave. Samo nekoliko dana prije smrti, na svom je Facebook profilu izrazila duboku tugu zbog tragedije koja je zadesila gradsku kulturnu scenu. "Misliti na uništeno kazalište Sannazzaro uistinu je bolno", napisala je. "Blizu sam Ingrid i Lari i grlim ih s dubokom privrženošću. Nadam se da će se uskoro obnoviti i nastaviti san Luise Conte." Te riječi, ispisane na samom kraju života, svjedoče o njezinoj beskrajnoj ljubavi prema Napulju i njegovoj kulturnoj baštini, čiji je i sama bila jedan od najsjajnijih dragulja.
Anđela Luce .....