U Splitu je, u 100. godini života, preminula dramska prvakinja Dara Vukić, jedna od najvećih glumica koje je splitska i hrvatska kazališna scena ikada imala. Vijest o smrti objavljena je na Facebook stranici HNK Split. - Dara Vukić bila je umjetnica rijetke mudrosti, snage i skromnosti, glumica koja je, kako je zapisala Lada Martinac, „ispunjavala ponosom svaki novi kazališni naraštaj“ i koja je duboko vjerovala da se živo kazalište uvijek rađa iznova. Njezino iskustvo nije bilo teret, nego oslonac; nikada prepreka znatiželji, već poticaj za nove „eksperimente“, kako ih je sama nazivala, napisali su.
Splitska publika prvi je put vidjela Daru Vukić 1953. godine u predstavi „Inspektor se vraća“, a već sljedeće godine postala je stalnom članicom ansambla. Iako vrlo mlada, odmah je započela niz velikih uloga. Tumačila je naslovnu ulogu u Tanhoferovoj „Antigoni“ na Peristilu, potom Ofeliju u „Hamletu“, Rosu u „Tetoviranoj ruži“, Grušenjku u „Braći Karamazovima“ te Silviju u „Zločinu na kozjem otoku“. Ukratko, igrala je u gotovo svakoj predstavi postavljenoj na sceni HNK Split tijekom pedesetih i šezdesetih godina. Među njima su bile i povijesne predstave poput „Zatočenika Altone“ i „Povratka Filipa Latinovicza“ u režiji Tita Strozzija, „Marat-Sadea“ u režiji Bojana Stupice, „Skupa“ i „Dunda Maroja“ u režiji Marka Foteza, kao i mnoge druge. Sudjelovala je u povijesnim predstavama i surađivala s najvećim redateljskim imenima svoga vremena, ostajući pritom pouzdana, nenametljiva te snažno uporište ansambla i u kasnijim desetljećima.
Za ulogu Antigone u „Antigona, kraljica u Tebi“ 1981. godine nagrađena je nagradom Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske. Cijeli svoj glumački vijek provela je na sceni, nikada ne izgubivši ono najvažnije – živu prisutnost. „Ona to ne radi, ne pravi, ona jednostavno jest“, zapisano je o njoj, i upravo je ta unutarnja transformacija činila Daru Vukić glumicom koju se vidi, sluša i pamti.
Njezina posljednja uloga bila je Nona u filmu „Koke“ redatelja Igora Jelinovića. Nažalost, Dara nije dočekala premijeru filma, najavljenu 31. siječnja na festivalu u Rotterdamu. Njezine posljednje izgovorene glumačke riječi, „Kada umren… Ako ikad umren…“, danas zvuče kao tiha, ali snažna poruka.
Nama koji smo je poznavali, s njom radili i gledali je na sceni desetljećima, Dara Vukić neće nikada umrijeti. Njezina čarolija igre ostaje trajno prisutna u sjećanju publike i u povijesti kazališta kojem je pripadala cijelim svojim životom, emotivno su se od nje oprostile kolege iz HNK Split. Dara Vukić nije bila samo velika glumica, već i osoba neizmjerne životne energije i vedrine. Čak i u dubokoj starosti, sa 96 godina, Splićani su je mogli vidjeti kako vježba na spravama u kvartovskom parku, prkoseći godinama s osmijehom. U jednom od svojih intervjua otkrila je "tajnu" dugovječnosti, koja nije ležala u odricanju, već u potpunoj predanosti životu. "Radite što više ono što volite. I još jedna stvar, budite znatiželjni", savjetovala je. Živjela je bez kompromisa, nikada nije bila na dijeti, uživala je u pivu nakon ručka i čaši vina uz ribu, a kao svoj porok isticala je pušenje, priznavši da je rijetko kad pušila više od kutije dnevno. Govorila je kako je gluma izabrala nju, a ne ona glumu, a taj poziv živjela je do posljednjeg daha, sretna što je imala priliku raditi i nakon formalnog odlaska u mirovinu.
S tugom se prisjećala svojih kolega i prijatelja, glumačke generacije koja je stvarala povijest. "Svi su otišli, ja više nemam nikoga iz moje generacije. Zdravka Krstulović, Boris Dvornik, Zvonko Lepetić i mnogi drugi, to je bila moja ekipa", govorila je, sjetno se osvrćući na vrijeme koje je nepovratno prošlo. Iza nje ostaje golem opus, ali i sjećanje na umjetnicu rijetke mudrosti i skromnosti. Kruna njezine karijere stigla je 2022. godine, kada joj je dodijeljena Nagrada Grada Splita za životno djelo za sedam i pol desetljeća umjetničkog stvaralaštva koje je obilježilo ne samo Split, već i cijelu Hrvatsku.
Pisete o Dari Vukić a ubacujete slike Severine...