Odlična ostvarenja

Ovo je top 30 domaćih albuma u 2019. godini

Foto: Promo
Foto: Promo
Foto: Promo
Foto: Promo
Foto: Promo
Foto: Promo
Foto: Promo
Foto: Promo
Foto: Promo
Foto: Promo
J.R.August
Foto: Promo
29.12.2019.
u 19:29
Hrvatska glazbena scena ponudila je izuzetno široku i bogatu lepezu stvaralaštva, pri čemu je žanrovski pokriveno područje od rocka, preko jazza do dječjih albuma.
Pogledaj originalni članak

Od rocka i popa, jazza i hip-hopa, kantautorskih pristupa, preko instrumentalne glazbe, do post-rocka i dječjih albuma, žanrovski raspon boljeg dijela domaće glazbene scene ove je godine bio izuzetno širok. I bogat odličnim ostvarenjima za koja se pobrinula ekipa veterana i nadolazećih imena. Zaista je bedasto da već godinama oficijelne strukture ne shvaćaju da smo upravo prema dometima pop-kulture i pridruženih žanrova, bliže EU, Brexitom izmučenoj Velikoj Britaniji ili SAD-u nego u mnogim drugim segmentima domaćeg društva.

Segmentima koji, paradoksalno, redovito dobivaju gradske, državne i ine potpore i dotacije, dok se suvremena pop-kultura (kod nas) gura na periferiju. Iako je inače (u suvremenom svijetu) u epicentru ne samo po domašajima nego i financijskim zaradama, te prestižom i utjecajem koji donosi pojedinim sredinama i državama. Za turističku zemlju upravo je nevjerojatno koliko malo ulažemo u ono što najbolje prepoznaju upravo turisti koji ovamo dolaze. Od solističkih do grupnih radova, ženski i muški kutovi promatranja na najboljim ovogodišnjim albumima svjedočili su o širokoj, slobodoumnoj i demokratičnoj različitosti kakvu bismo poput optimistične razglednice mogli poželjeti za cijelo društvo. Opet, gotovo nevjerojatno s obzirom na uvjete i načine na koje kod nas rade glazbenici, klubovi i festivali.

1. Chui / Iz kapetanovog dnevnika Dancing Bear

Vrhunski instrumentalisti u šest novih tema nude avanturističku svirku uz koju možete plesati po klubovima, koncentrirati se na nju kod kuće i djeluju poput spoja uzbudljive jazz-fuzije, Badalamentijeva soundtracka iz “Twin Peaksa”, filmske SF mitologije i hipnotički vrtlog blizak posjetiteljima rave partyja. Majstorsko korištenje raznih klavijatura i zvukova sintesajzera prednost je Tonija Starešinića koji je na domaći teren prenio “zapovijedi” Joea Zawinula iz Weather Report i dodao im današnje začine. Dodajte avanturističkog Vojkana Jocića na saksofonima i kod Chui više ne možete povući stilsku granicu među žanrovima. Ovi majstori slobodoumno barataju svojim instrumentima i čine “komunu” za nove generacije slušatelja. Zamijenivši bubnjara Janka Novoselića, Ivan Levačić čini čvrst temelj sa sjajnim dionicama koje skupa s basistom Konradom Lovrenčićem “bukte” poput potresa ispod solo dionica Starešinića i Jocića. Ovo su glazbenici nove generacije, a ne konzervativni jazzisti kojima je mrsko istraživanje novih zvukova i žanrova; jedna od najuzbudljivijih sviračkih postava koje imamo.

2. J. R. August / Dangerous Waters Croatia Records

Domaći autor svjetskog kalibra, Nikola Vranić aka J.R. August, plovi uzbudljivim vodama na prvom albumu “Dangerous Waters”. Prvi je samo zbog forme jer Vranić je već puno toga ponudio na EP izdanjima “Black Waters” i “33”. Uz nove pjesme koje publika poznaje s impozantnih koncertnih nastupa, “Dangerous Waters” plijeni rasponom imaginacije i pjesama koje Vranić na glasu i klaviru proširuje s pratećim glazbenicima i zborom. Toliko je sjajan da su mnogi kad su ga prvi puta čuli na engleskom jeziku pomislili da je riječ o “strancu”.

3. Truth ≠ Tribe / Distances samizdat

Osim s proširenim Mimika Orkestrom, Mak Murtić radi i s bendom Truth ≠ Tribe. “Distances” je, prema riječima samog Murtića, zapravo “rock-album ceste”, putovanje na kojem se susreću zvuk Afrike, Balkana, elektronički tretirane i improvizirane glazbe, mnoga “plemena” i “istine” u potrazi za rješenjem, tj. suživotom, koje može biti samo spoj, a ne izbacivanje, pronađenih sastojaka. Kao preslik stanja i “zidova” u svijetu, te lokalnih neuroza i bodljikavih žica schengenske zone, “Distances” povezuje sve ono što se pokušava prekrižiti dnevnopolitičkim ludostima.

4. White on White / Out of Nowhere Dallas

Album “Out of Nowhere” riječkih White on White, zapravo projekt Marka Rogića, načelno je spoj americane, countryja i kantautorskog izraza koji u svijetu ima jaku prođu. Rogić pjeva na engleskom jeziku, a da mu ne napravimo medvjeđu uslugu uspoređujući ga s inozemnim glazbenicima, od Marka Lanegana do Kurta Wagnera iz Lambchop, s jakim utjecajima zvuka sedamdesetih, bolje je reći da je ovaj album – bez izravnih usporedbi – kao skrojen za one koji slušaju Lovely Quinces, My Buddy Moose, Irenu Žilić, Kensington Lima, The Strange, Mary May ili Jonathan.

5. Aljoša Šerić / Što ćemo raditi do kraja života Dallas

Solo album Aljoše Šerića rijedak je domaći primjer intimističkog albuma koji pripada žanru “demistifikacija”, radovima koji se bave intimnim razmišljanjima, brakovima, razvodima, ljubavima, mržnjama i rastancima, pjesmama u kojima je znoj pozornice zamijenjen pitanjima, nedoumicama i privatnom srećom iz dnevnih i spavaćih soba, pa i kuhinje. Nakon što je nedavno potpisao i pjesme za album (supruge) Tonke, opet se odrekao popularnosti Pavela u intimističkim i duhovitim pjesmama kojima se upisuje na listu ponajboljih domaćih kantautora.

6. Mr. Lee & IvaneSky / Kišni razdraganci Dallas

Kišni razdraganci” nije “dječji”, nego album za djecu i kao takav ozbiljniji je od puno “odraslih”. Budući da su Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović-Mrle među važnim domaćim glazbenicima, te i roditelji u braku, logično je da su kreativne impulse pretočili u album za djecu sa slikovnicom. Ne podcjenjujući inteligenciju i emocionalnost djece, napisali su pjesme koje se bave mnogim temama. Rock-glazbenici odavno su se pokazali kao bolji i iskusniji pedagozi od mnogih, “Kišni razdraganci” uklapaju se upravo u taj uspješan niz i trebalo bi ih uvrstiti u nacionalni kurikulum i školsku lektiru.

7. Trees of Maine / Twin Cities samizdat

Izražene melodije, bogate zavjese zvuka i bariton Valdeta Luboterija iz benda The Orange Strips, čine solo projekt Trees of Maine usporedivim primjerom post-rocka kakav se vrti u svijetu. Deset izvrsnih pjesama s naslagama klavijatura, akustičnih gitara i promišljenim aranžmanima poput vodopada donose detalje podložene intimističkim, inteligentnim tekstovima otpjevanim na engleskom. Rafinirane melodije mogle bi podjednako zainteresirati poklonike New Ordera, Neila Finna iz Crowded House ili Orchestral Manoeuvres in the Dark.

8. Toni Starešinić / Nesreća Menart

Toni Starešinić svira s Chui i Mangroove, te u bendu Ede Maajke, a ima i prvi samostalni album. “Nesreća” je soundtrack je televizijske dokumentarne serije Arsena Oremovića o konkretnim domaćim nesrećama, od poplava, potresa do pada aviona i sudara vlakova. “Nesreća” pokazuje Starešinića prvi puta samog kod kuće, bez benda, u studiju gdje je sabrao impresije i stvorio elektronički “zvuk nesreće” na tragu primijenjene ambijentalne glazbe Briana Ena, jednako sugestivno poput sjajne podloge koja je pratila daleko reklamiraniju seriju “Černobil”.

9. Kojoti / Sve je pod kontrolom Dancing Bear

Povratnički album Kojota bolji je, cjelovitiji i izveden zrelije od onih starih. Sigurna svirka, sjajni gitaristički rifovi, pamtljivi refreni i tutnjajuća ritam-sekcija dokazom su da su u igri ne Partibrejkersi i stare Majke, nego RHCP, Jack White i Jon Spencer, a naravno i Stoogesi i MC5. Kojoti trče kroz svoj spoj garažnog rocka, post-punka, funka RHCP-a, psihodelije, blagih dotoka elektronike, do možda najboljih pjesama Kojota, višeminutnih i slojevitih “Prekrasan dan” i “Oprosti što te volim” s Vavinom gitarom i klavijaturama Vedrana Križana.

10. Krešo Bengalka / Sve najbolje Menart

Album “Sve najbolje” zapravo opisuje put od lošeg prema još gorem, otprilike kao tekst pjesme “Direktor”; “bija san govno, posta san đubre”. Ako redovito pratite vijesti i ne gurate glavu u pijesak, doista vam se čini da se ponajbolji domaći reperi s nepodnošljivom lakoćom kreću temama teže podnošljivije stvarnosti. Krešo Bengalka pravi je pjesnik i donosi najbolje od suvremene domaće poezije. Članovima HAZU od njega se diže kosa na glavi kao i zbog Ivana Đikića i Borisa Jokića, ali Bengalka bi ove godine mogao osvojiti pozicije koje je Vojko V. osigurao lani.

11. Kandžija/Plafon, samizdat

12. U pol 9 kod Sabe / Sve je ovo igra Aquarius

13. Stanislav Kovačić / Punk Cabaret Universal Hrvatska

14. Sacher / Biser ambra jantar, Dallas

15. Tihomir Pop Asanović / Povratak prvoj ljubavi, Croatia Records

16. Pavle Miljenović / Upper Structures ni, Croatia Records

17. Filip Pavić / Terra Incognita,  Croatia Records

18. Psihomodo pop / Digitalno nebo, Dallas

19. Svemir / Strah od dubine, Mast produkcija

20. Tomec & Grabber / Deep Into Croatia, Scardona

21. Bella Technica / Section, PDV Records

22. Bruna Matić Quartet / Two Weeks After Midnight, Aquarius

23. Porto Morto / Portofon, JeboTon

24. The Siids / Brutalist, Dallas

25. Lu Jakelić / Sve o čemu sam šutjela,  Croatia Records

26. Sun U / Discover, Aquarius

27. Manntra / Oyka!, Menart

28. Gatuzo / Van kontrole, Aquarius

29. M.O.R.T. / Standing Runningman, Croatia Records

30. Turisti / Revolución,  Dallas

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.