Glazba je potpuno utihnula u kampanji za skorašnje izbore u Hrvatskoj. Pop-zvijezde više ne pjevaju na izborima, nego populariziraju cijepljenje protiv korone, i to je donekle logično. Osim nekoliko nebitnih likova – poput zagrebačkog repera Zizija, s nacističkom tetovažom i sklonog seksizmu – s kojim je Miroslav Škoro u kampanji za lokalne izbore i pjesmom “Grad za sve nas” nakratko vratio temu podrške glazbenika u kampanji, nitko, ali baš nitko od pjevača, izvođača i inih nije se ove godine uključio u političku borbu prije izbora.
Ovo je prva izborna sezona u kojoj se psihološki profil pop i rock-scene potpuno očistio od vjerovanja da se estradna ili rock-scena trebaju baviti politikom. Što je, dakako, potpuno krivo. Jer, svuda u svijetu upravo su mlađe generacije s pravom glasa meta kampanja poput “Vote For Change”, turneje rock-zvijezda po SAD-u, u osvješćivanju potrebe da se izađe na izbore i glasa jer to je jedino što u demokratskim sustavima možete učiniti za bolje sutra. Ili, kako je govorio preuređeni naslov pjesme Haustora prije nekoliko godina: “Izađi, izbori se!” Ili pak kako je davno rekao Gibonni u pjesmi “Činim pravu stvar”, korištenoj u kampanji 2000. tijekom koje se s Majkama i Parnim valjkom stavio u službu izmjene političke opcije u Hrvatskoj nakon smrti Franje Tuđmana. Paradoksalno, jedini izborni pothvat ovih dana bio je potpuno nevezan za izbore. Odnosio se na dan sv. Dujma u sklopu kojega je Gibonni na Marjanu nekoliko dana prije snimio 40-minutni nastup i odmah u petak navečer završio na drugom programu HTV-a u prime timeu promovirajući novi singl “Kiša”. Tj., Gibo danas više ne pjeva za SDP, nego za sv. Duju.
Bio je to pravi primjer poslovnog kapitalizma na djelu koji je zamijenio nekadašnje ideale za koje ginu budale. No, moramo i to navesti, ideala zbog kojih je Gibo tih godina imao itekakvih privatnih problema, od hejterskih grafita do prijetnji. U tom smislu ispada da je Škoro danas politički mnogo svjesniji i aktivniji, što dakako i jest. No, priznajmo i to, ovo je ujedno prva godina u kojoj je politika zaista pomogla glazbenicima. Osim strukovnih udruga poput HDS-a ili HGU-a, koje su članstvu financijski pomagale nakon zagrebačkog potresa, pa sve do akcije “Jer svirati se mora” Ministarstva kulture i medija, posao glazbenika ove je izgubljene koronasezone prvi put revaloriziran kao i svaki drugi.
Je li zbog toga prestalo natjecanje u zaradi u političkim kampanjama, pitanje je sad, ali je nedvojbeno da se u prošlosti često radilo i o svojevrsnom “bankomatu” poput novogodišnjih gaža, u kojem su tek rijetki svirali sa srcem i sviješću za nekog kandidata ili stranku, a većina samo s mišlju o bankovnom računu. No, zato su se ove godine muzičari uključili u kampanju procjepljivanja, pa su nekoliko mjeseci nakon političara (i onih koji su preko reda cijepljeni “viškovima”) i oni stigli na red za populariziranje cijepljenja. Što je i logično, jer upravo im o tom procjepljivanju ovise karijere koje su, osim nekih manjih pothvata prošlog ljeta, zaustavljene prije više od godinu dana dolaskom novonenormalnog virusa.
Kako se vratiti u “normalno”, može se pretpostaviti i iz onoga što se događa u svijetu, o čemu smo na ovom istom mjestu pisali prije nekoliko tjedana. I pohvalno je što smo sad shvatili kako ne treba izmišljati toplu vodu, nego u praksi provesti iskustva država poput Velike Britanije, SAD-a ili Španjolske, gdje su održani prvi koncerti s nekoliko tisuća ljudi.
Pa, ako je prije nekoliko tjedana još i bilo reakcija poput “zašto bi oni s cijepljenjem ulazili” u zrakoplove, na koncerte, restorane i svadbe, jer je to diskriminacija, danas više nema takvog otpora. Rast cijena dionica kompanija koje su nam omogućile cjepivo i njihova golema zarada u godinu dana potvrđuju da je upravo to novo normalno, i da vam ateste i dozvole za ateiste i vjernike više neće davati partije, već medicinska struka koja je postavila novu zonu samoobrane: nije bitno koje si političke opcije, pa ni vjere, nego jesi li cijepljen.