Ne volim se prilagođavati samo zato što je nešto trenutno popularno jer trendovi dođu i brzo prođu

Josip Bačić glazbeni put započeo je vrlo rano — već kao četverogodišnjak nastupao je na Stradunu, gdje je, kako kaže, prvi put osjetio posebnu povezanost s publikom i pozornicom. Odrastanje u glazbenoj obitelji i formalno glazbeno obrazovanje prirodno su ga usmjerili prema glazbi, ali i ostavili prostor da kroz godine razvija vlastiti izraz. Danas pripada novoj generaciji domaćih pop izvođača koji svoj zvuk grade na spoju emocije, modernog popa i snažnog vizualnog identiteta. Od prvog singla “Boli” do aktualne pjesme “Spašeni”, njegov rad prati jasna emotivna linija i autentičan pristup svakoj pjesmi. U razgovoru otkriva kako izgleda njegov kreativni proces, koliko mu znače suradnje u studiju te zašto mu je važno da svaka pjesma ostane i osobna i univerzalna. Dotaknuli smo se i akustičnih verzija, vizualnog identiteta, studija odnosa s javnošću te ravnoteže između glazbe i privatnog života.

Tvoj glazbeni put počinje vrlo rano, s četiri godine, nastupima na Stradunu — sjećaš li se tog prvog osjećaja pred publikom i koliko je on oblikovao tvoju današnju izvedbenu sigurnost?
Iskreno, jako mi je teško sjetiti se detalja jer sam bio stvarno mali, ali taj osjećaj uzbuđenja i sreće je ostao u meni. Nikada neću zaboraviti kako je bilo spremati se za taj nastup s mojom dragom nonom, tog trenutka kada sam stao pred publiku i zapjevao. Kao da sam, bez da sam toga bio svijestan, već tada pronašao nešto svoje. Rekao bih da me taj prvi susret s publikom oblikovao jer je u meni probudio nešto novo, adrenalin kojeg tada ni sam nisam znao objasniti. I danas, dok radim na sebi i pripremam se za sve što dolazi, često se vraćam tom osjećaju, toj iskrenoj dječjoj radosti koja me zapravo i pokrenula.

Dolaziš iz glazbene obitelji i prošao si glazbeno obrazovanje — koliko ti je ta struktura pomogla, a koliko si morao “razgraditi” naučeno da bi pronašao vlastiti izraz?
Glazba je oduvijek bila sastavni dio mog života, u mojoj obitelji se uvijek pjevalo i sviralo, a i sam sam završio osnovnu glazbenu školu zbog čega mislim da me to na neki način i oblikovalo. Sve je išlo nekako prirodno, kao dio svakodnevnice. Glazbu sam još od malih nogu počeo doživljavati kao nešto moje što u meni budi osjećaj topline i sreće. Što se tiče glazbenog ukusa, možda ga najviše dijelim s mojom mamom, koja je uz mog tatu, sigurno utjecala na moj glazbeni smjer. Glazbeno obrazovanje me naučilo disciplini, strpljenju i razumijevanju glazbe na jedan drugačiji način. Ali, mislim da je jako važno dopustiti si slobodu kako bih mogao pronaći vlastiti izraz. Ne bih rekao da je to ‘razgradnja’, više to gledam kao proces upoznavanja sebe samog kroz glazbu. I iskreno, još uvijek učim i tražim se. Ali, uživam u svemu tome.

Tvoja diskografija od prvog singla “Boli” do “Spašeni” pokazuje određeni emotivni kontinuitet — vidiš li to kao svjesni autorski smjer ili prirodan refleks vlastitog iskustva?
Sa svakom pjesmom sam povezan na jedan poseban način. Uvijek mi je važno da mogu stati iza toga što pjevam. Inače ne volim forsirati stvari i kod mene se događa sve spontano. Ali, volim raditi te kreativne koncepte i da sve nekako bude povezano, pa zato kronološki i ide ‘Boli, ‘Sve ili ništa’, ‘Spašeni.  Uvijek slušam svoje srcem i volim da sve što radim bude iskreno. Mislim da publika to i prepozna.

Za razliku od preostala dva singla, kod pjesme “Sve ili ništa” potpisuješ autorstvo — koliko ti je važna ta autorska kontrola i planiraš li u budućnosti više ulaziti u songwriting?
Možda ne dijelim često javno, ali stvarno volim pisati pjesme. To je za mene na neki način ispušni ventil, odnosno prostor gdje mogu reći sve što osjećam. Imam nekoliko pjesama s kojima sam jako povezan. Rekao bih da mi je autorstvo važno jer na taj način mogu izraziti sebe na jedan potpuno drugačiji način. Ali, isto tako sam svjestan da sam na početku svog puta, želim učiti i napredovati jer mi je jako važno da sve što izađe bude kvalitetno. Zato mi trenutno i nije u fokusu songwriting, već da napredujem i razvijam se kao izvođač. Puno slušam, upijam i radim s ljudima koji imaju više iskustva od mene, ali definitivno bih volio da s vremenom sve više mojih autorskih pjesama ugleda svjetlo dana. I da, songwriting vidim kao nešto čemu bih se volio više posvetiti.

Pjesma “Spašeni” došla je do tebe kroz demo — što je točno bio taj “okidač” zbog kojeg si osjetio da je pjesma tvoja, iako nisi autor?
Definitivno tekst. Jednostavno se dogodio klik i jako mi je lako bilo vizualizirati u glavi cijelu priču. Pjesma govori o bliskosti između dvoje ljudi, ali i udaljenosti koja ostaje među njima… o svim onim neizgovorenim emocijama. Odmah sam imao ideju kako bih želio raditi priču za spot. Jako sam se povezao s njome, kao da me pronašla.

Suradnja s autorima poput Anande Đuranović i Devina Juraja, te producentom Srđanom Sekulovićem Skansijem — kako izgleda taj kreativni proces iz tvoje perspektive izvođača?
Za mene sve uvijek počinje od tog prvog osjećaja i emocije. Važno mi je da kliknem s pjesmom jer želim stati iza onoga što pjevam. Nakon toga, kreću sati provedeni u studiju gdje istražujemo i tražimo pravi zvuk, sve one sitne detalje. Uvijek točno imam ideju kako bih želio da pjesma zvuči pa radimo na tome sve dok ne osjetim da je to to. Lijepo je raditi i surađivati s ekipom s kojom se razumiješ. 

“Spašeni” tematizira prostor između bliskosti i distance — koliko ti je važno da tekst ostane univerzalan, a koliko osoban?
Važno mi je da prvenstveno ja budem povezan s pjesmom, da osjetim da je to nešto moje i da postoji iskrena emocija. Ali, volim kada pjesma ostavi dovoljno prostora da i drugi kroz nju mogu pronaći djelić sebe i svoje priče. S pjesmom ‘Spašeni’ sam dosta povezan, ali rekao bih da je dovoljno otvorena da se svatko može u njoj prepoznati, što mi je jako važno u svemu što radim.

Videospot za “Spašeni” ima gotovo filmski pristup — koliko ti je vizualni identitet važan kao produžetak pjesme, a ne samo njezina ilustracija?
Za mene je vizualni identitet jako važan. Svaki moj spot je zapravo kratkometražni film koji na jedan poseban način priča priču pjesme i daje joj priliku da se kroz kadrove i amtosferu pokažu sve emocije koje možda nisu izrečene. Na taj način se publika može dodatno povezati s pjesmom. To je definitivno smjer kojim bih želio ići.

Akustična verzija pjesme donosi potpuno drugačiji doživljaj — što si ti osobno otkrio o pjesmi kad si “skinuo” produkcijske slojeve?
Iskreno, usudio bih se reći da je meni akustična verzija možda čak i draža, baš zato jer je intimnija i osobnija. Uz klavir, priča pjesme je došla više do izražaja, i svaka je riječ dobila svoju težinu. Sve se dogodilo nekako spontano, vodio sam se osjećajem. Kroz akustičnu verziju sam se s pjesmom povezao na jedan potpuno drugačiji, puno osobniji način.

Često se kaže da akustične verzije razotkrivaju izvođača — osjećaš li se ranjivije u takvom formatu ili upravo sigurnije?
To je stvarno istina, jer kada se makne sva produkcija, onda je fokus isključivo na vokalu. To je na neki način bio izlazak iz moje comfort zone, ali jako mi je drago da sam to napravio. Upravo sam se kroz tu ranjivost s pjesmom povezao na jedan iskreniji način.

U akustičnoj izvedbi glas dolazi u prvi plan — kako radiš na vokalnoj interpretaciji da bi prenio emociju bez “oslonca” na produkciju?
Puno radim i vježbam, ali mislim da je za interpretaciju najvažnije da razumiješ što pjevaš i da osjećaš to jer u akustičnoj verziji sve dolazi do izražaja. Emocija se ne može lažirati zbog čega mi je važno kliknuti s pjesmom kako bi to što radim bilo iskreno. Na kraju, cilj mi je da glas ne bude samo tehnički točan, već da prenese poruku pjesme. Mislim da publika uvijek to osjeti, pa čak i sad u najjednostavnijem obliku.

Studiraš odnose s javnošću i medije — pomaže li ti to u razumijevanju vlastitog imidža i pozicioniranja na sceni?
Studij mi pomaže da neke stvari sagledam iz jedne potpuno drugačije perspektive. S obzirom da sam također i dosta aktivan na društvenim mrežama, obrazovanje mi daje neko dodatno razumijevanje i pomaže mi u poboljšanju komunikacije s publikom. Ali, trudim se ostati svoj i biti iskren u svemu što radim. 

Kao dio nove generacije domaćih pop izvođača — gdje vidiš svoje mjesto na sceni i što misliš da te razlikuje od drugih mladih glazbenika?
Vidim se kao dio nove, mlade pop generacije, ali bitno mi je da ljudi u meni prepoznaju nešto drugačije. Najviše me privlači taj moderni pop zvuk, volim da su mi pjesme catchy i energične, da je sve što radim pozitivno i da ima svoju priču. Također, važna mi je bliskost s publikom, koju kroz svoj content na društvenim mrežama trudim uključivati u svoje dane. Pazim da svaka pjesma i svaki spot ima svoju priču. Možda me najviše razlikuje upravo taj spoj, da sve bude moderno i vizualno zanimljivo, ali i dalje toplo, iskreno i ljudima blisko.

Koliko ti je važno ostati autentičan u vremenu kada trendovi i algoritmi često diktiraju smjer glazbe?
Za mene je ta autentičnost zapravo najvažnija. Naravno da postoje trendovi i dobro je biti u toku, ali trudim se ne ići tim smjerom. Ne volim se prilagođavati samo zato što je nešto trenutno popularno jer trendovi dođu i brzo prođu, a na kraju uvijek ostane onako kakav zapravo i jesi.

Za kraj malo osobnije — koliko te svakodnevni život, pa i tvoj pas Kawaii, zapravo “spašavaju” od svega što donosi glazbena karijera?
Iskreno, jako puno. Važan mi je taj balans jer ne bih želio izgubiti sebe. Svoje slobodno vrijeme nastojim što kvalitetnije iskoristiti. Puno mi znači  moj ‘mali krug velikih ljudi’ s kojima volim provoditi vrijeme. Moj pas Kawaii me uvijek razveseli i on je moj najvjerniji prijatelj. Također, volim putovati, šetati… Sve me to inspirira da nastavim dalje.