Svestrana, energična i uvijek spremna za nove izazove - tako bismo najlakše mogli opisati glumicu Mariju Kolb. Dok se zagrebačka publika priprema za premijeru broadwayskog mjuzikla "Prvi spoj" u produkciji Histriona 6. ožujka, Marija nam otkriva kako teku pripreme za njezinih nekoliko uloga u ovom projektu, ali i kako balansira između glume, edukacija o javnom nastupu i adrenalinskih hobija. U iskrenom razgovoru, dotakli smo se svega - od surove realnosti glumačkog tržišta i njezinih iskustava s Tinderom, pa sve do planova za budućnost koji uključuju daleka putovanja i umjetničko rolanje.
Kako se osjećate uoči premijere mjuzikla "Prvi spoj" - First Date' u Zagrebu? Što vas najviše veseli oko ovog projekta? Svi smo uzbuđeni, radosni i jedva čekamo predstaviti mjuzikl publici i čuti reakcije. Glumačka družina Histrion na scenu postavlja baš broadwayski mjuzikl i bit će zanimljivo vidjeti kako će ga naša publika prihvatiti na premijeri na otvaranju festival Gumbekovi dani
Igrat ćete više likova u ovom mjuziklu, možete li nam malo približiti kako to izgleda iz vaše perspektive? Je li se teško pripremati za tako nešto? Imate li strah da ćete zaboraviti koji lik govori koju rečenicu? Volim takve zadatke. I nisam jedina - i kolege Ivan Djuričić i Filip Sever igraju po nekoliko različitih lica. Nas troje na sceni ispadnemo kao jedan mali razred. Sjajna smo ekipa - maštamo, zezamo se, a uz redatelja Marka Juragu - koji zna točno kuda vodi projekt, a ima i sluha za sve naše ideje, prijedloge, mušice - ne bojimo se ispasti glupi i upravo je slobodno kreativno ozračje ključno da bi svaki od nas uspio stvoriti zanimljive, precizne i šarmantne likove koji podržavaju glavnu radnju koju nose nevjerojatno talentirani i radišni mlađi kolege Bela Grah i Fran Hercog.
Da se nadovežem na ovo pitanje, na kavi ste s nekim tko vam kaže da vaš posao može raditi bilo tko i da im nije jasno zašto glumci puno zarađuju. Kako biste toj osobi odgovorili? Morala bih je razočarati, odnosno suočiti s gorkom istinom da glumci ne zarađuju puno. Uslijed otvaranja akademija u Osijeku, Splitu, Rijeci pa i privatne Akademije Sveučilišta Libertas u Zagrebu suočeni smo s hiperprodukcijom glumaca, a tržište nije veliko tako da se sve svodi na to da manji broj zarađuje baš puno i dobro, dok većina u ovom poslu živi skromnije ili pak spaja kraj s krajem i tu posebno mislim na freelancere koji su nezaštićeni, na vjetrometini tržišta, a često rade i druge poslove izvan struke kako bi preživjeli. A da to može raditi bilo tko - pa vjerojatno može, samo je pitanje koliko kvalitetno i uvjerljivo i koliko dugo jer u ovom poslu pravo umijeće je - trajati.
Jeste li već prije čuli za ovaj mjuzikl? Koji je bio vaš prvi dojam kada ste pročitali scenarij? Nisam ranije bila upoznata s ovim mjuziklom, a već na uvodnom songu me "kupio". Melodije su vedre, pjevne i lako pamtljive, a tema je svima dobro poznata - "Prvi spoj" nešto je što smo svi prošli, većina i veći broj puta, u potrazi za onom pravom osobom tako da se svi mogu prepoznati i poistovjetiti. Svidjela mi se i sama ideja, odnosno koncept mjuzikla u kojem glavna lica - osim standardnih prepreka na prvom spoju tipa jesam li dovoljno (lijep/a, zanimljiv/a, privlačan/na, dovoljno cool, hoće li mi se osoba preko puta svidjeti) imaju i izazov zauzdavanja unutarnjih kritičara (u obliku prijatelja, bivše cure, sestre itd) koji konstantno vrše pritiske i nameću očekivanja. U nastojanju da zadovolje svoja i tuđa očekivanja, prevladaju strahove i nesigurnosti glavni se likovi postupno jedan pred drugim otvaraju, gule i stružu bolne fasade, dopuštaju si da budu ranjivi i razotkriveni i na taj način da se zagledaju jedan drugome u dušu dajući si tako zapravo šansu za bliskost i pravu ljubav.
Da ste talentirani za pjevanje čuli smo već u "Tvoje lice zvuči poznato", no velika je razlika između pjevanja u takvom showu i mjuziklu. Što ste naučili od sopranistice Kristine Habuš dok ste se s njom pripremali? Velika je razlika prvenstveno u formatu TV showa i kazališne predstave, pa onda u formi, sadržaju, roku pripreme, slojevitosti zadatka, trajanju izvedbe, odnosu s publikom... zapravo nezahvalno je raditi usporedbe jer oba formata imaju svoje specifične zakonitosti. Možda najočitija razlika je ta da se nakon kazališne premijere predstava nastavlja mijenjati, iz izvedbe u izvedbu raste, razvija se, diše s publikom i ima svoj život, dok je jednom snimljena epizoda showa - snimljena - i promjena, prilagodbi i popravaka nema.
Kristina mi je otkrila potpuno nove prostore u mom tijelu. To da je čovjek rezonantna kutija sam znala, kao i to da je glas najsavršeniji instrument, međutim nisam to osjećala, nisam znala gdje se to, na kojim točno mjestima i kako osjeća. Kristina je napravila ogroman zaokret u mom poimanju pjevanja i tehnici korištenja vokalnog aparata - mapirala je ta mjesta, pokazala mi kako se do njih dolazi i kako ih se koristi. Uz korepetitoricu Anu Dadić i Lanu Blaće koja je također radila s nama na pjevanju i konkretno glumi u songovima (inače je radila prijevod i adaptaciju) dobili smo kompletni vocal coach paket.
Vidite li sebe više kao glumicu za komedije ili drame? Mislite li da glumac treba posjedovati ipak neki drukčiji talent da iznese komediju za razliku od drame? Gluma je zanat i svaki žanr ima svoje zakonitosti koje se uče i bruse još na Akademiji. Po prirodi glumac može biti skloniji nekom žanru, ali sve je to vještina koja se uči i vježba. Mislim da je talent samo preduvjet za bavljenje nečime, volja je ta koja ga njeguje, upornost ga brusi, a praksa ta koja ga dalje razvija. Drugo ime za talent je nadarenost. Dar se dobije na dar, a onda je ključno što se s tim darom čini.
Postoji li za vas neka "predstava iz snova" u kojoj biste željeli glumiti? Ne zasad. Volim uloge koje raspiruju maštu, one koje izazivaju u meni snažne emocije, posebno volim raspjevane i rasplesane uloge, volim specifične, punokrvne i slojevite uloge koje imaju prostor za promjenu - a najviše od svega volim baš tu raznolikost specifičnu za ovaj poziv - stalne mijene, nove izazove, nove ličnosti, zadatke, ne zato što je sljedeće... volim tu dinamičnost, istraživanje, bujice kreativnosti i slobode, proces u kojem uloga traži prostor u tijelu da se ispolji. Volim i učiti od uloga koje tumačim, istraživati njihove karakterne osobine. Situacije u kojima se nalaze, izbori koje donose i postupci kojima se služe oblikuju i mene osobno, a nerijetko se dogodi i da se djelići života uloge koju tumačim i mog privatnog poklope i taj sinkronicitet je nešto i začudno i strašno. Baš jedan hello from the other side moment.
Osim glumom, bavite se i edukacijom iz javnog nastupa. Ljudi ne razumiju koliko je to zapravo bitno. Čak ne samo za, primjerice, posao glumca ili pjevača, već bi i mnogima pomoglo i na razgovoru za posao, kod traženja povišice... Pitanje više nije nastupamo li nego kako nastupamo: jasno ili nejasno, uvjerljivo ili nesigurno, dojmljivo ili blijedo. U današnje vrijeme javni nastup je neizostavna vještina (prezentacija projekta pred šefom ili kolegama, snimanje za društvene mreže, obrana diplomskog, izlaganje seminarskog, predstavljanje ideje ulagačima, davanje izjava za medije, najave događanja... - sve je to javni nastup), a način na koji govorimo izravno utječe na to jesmo li i kako shvaćeni, prihvaćeni i zapamćeni.
Zato sam osmislila edukaciju u 3 modula koji stoje samostalno, ali se mogu i kombinirati: 1. izvedbeno predavanje, 2. radionica i 3. individualni trening. U Izvedbenom predavanju koristim glumački izraz kako bih demonstrirala što i kako da i ne prije i tijekom javnog nastupa s ciljem jasnog razumijevanja osnovnih elemenata javnog nastupa. Radionice su posvećene manjem broju ljudi i praktičnom radu, izvođenju ciljanih vježbi, a individualni trening je "Tailor made" tj. prilagođen potrebama svakog klijenta.
Radite li s ljudima koji su sramežljivi ili jednostavno imaju manjaka samopouzdanja, koji bi vaš najbolji i najjednostavniji savjet bio za njih, a da nije da zamisle da je publika gola? Radim s ljudima raznih profesija, koji imaju različite potrebe i dolaze iz različitih razloga. Neki imaju problem s tremom, nekima treba pomoći u vezi strukture prezentacije koju izlažu, nekima da jasnije iznesu poruku, nekima oko gestikulacije i držanja, ili pak glasa i disanja... Budući da radim i s grupama, dakle zaposlenicima različitih tvrtki, a i individualno: prvo saslušam potrebe pa dogovaramo pristup i strategiju. Koliko ima potreba toliko ima i pristupa.
No generalno, savjet je usuditi se, izaći iz komforne zone i raditi na vještinama - vježbati, vježbati i vježbati. Jer Javni nastup je vještina i ona se vježba.
Većina naših čitatelja su audiciju za predstavu, filmsku ili neku drugu ulogu vidjeli samo na TV-u. Koliko se to razlikuje od stvarnog života? Postoje "otvorene" i "zatvorene " audicije, audicije za koje treba pripremiti određeni materijal (naučiti tekst napamet, pripremiti song...) i rjeđe one na koje samo treba doći pa tamo dobiješ zadatak, treba improvizirati neku scenu itd. - no jedno im je zajedničko svima - premalo ih je i prerijetko se održavaju. Uvijek se naravno nadaš da ćeš biti izabran, ali u ovom poslu se vrlo brzo moraš navinuti na razočaranja i zauzeti stav - ok, to nije bilo za mene, nešto drugo me čeka, jednostavno prihvatiti to i ići dalje, jednako motiviran.
Živite na tri adrese, u Zagrebu, Krku i Beogradu. Kako to funkcionira? Zaboravite li kad punjač za mobitel, ključeve? Kako se snalazite u tim situacijama? Mislim da sam osoba koja kupuje najviše punjača i totalni ekspert u pakiranju. Paše mi dinamičan život, ali da - to zna biti logistički vrlo zahtjevno. Prije bih se ljutila na sebe zbog nekog propusta, a sada nekako to ležernije prihvaćam. Nema smisla dramiti i dodatan stres si raditi, greške se događaju i sve se da popraviti.
Dosta ste pustolovan duh, volite avanture, idete na wakeboarding, pa disko rolanje, puno putujete, jeste li uvijek tako zamišljali svoj život? Volim pustolovine i avanture i oduvijek sam takva. Ranije je to bilo za mene putovati s biciklom do mora, ili u susjednu državu, kupiti kartu za vlak i istražiti neki grad na dan, otići sama na izlet i popeti neki vrh, ali nisam mislila da ću se vratiti svojoj ljubavi iz djetinjstva - koturaljkama i da ću se toliko zaljubiti u to ponovno ili da ću se sa 40 početi baviti ekstremnim sportom kao što je wakeboarding ili započeti s turno skijanjem.
Moramo naravno spomenuti i činjenicu da ste supruga upoznali na Tinderu i da su se i zaruke i svadba dogodili jako brzo. Je li to bilo ono "kad znaš, znaš"? Kako ste znali da je baš on onaj pravi? Naš je odnos prve dvije godine bio prijateljski i polako smo se upoznavali. No, jednom kad smo ušli u ljubavnu vezu, brzo smo shvatili da je naša luka ona bračna i u nju uplovili - i da, tada sam već bila sigurna i baš znala.
Za naše čitateljice koje još nisu u vezi, je li po vašem mišljenju Tinder mjesto gdje možete pronaći ljubav svog života ili ste vi iznimka? Nisam iznimka, poznajem nekoliko parova koji su tako pronašli ljubav, a sada već imaju i Tinder bebe - doduše ne znam kakva je sada situacija i koliko se sama aplikacija i percepcija promijenila, no u vrijeme Covida Tinder je jednostavno buknuo, ljudi nisu izlazili i Tinder je bio svojevrstan prozor. Ima svoje prednosti (proširuje se krug ljudi koje možeš upoznati i doseg) ali i nedostatke (loše utječe na samopouzdanje i psihičko zdravlje, može ugroziti sigurnost...), najvažnije je biti educiran i svjestan u što se upuštaš, a sada postoje i brojni dokumentarci o tome. I to svakako treba istražiti prije nego se otvori profil i krene svajpati.
Imate li neki savjet za svajpanje? Kakve profile bi trebalo izbjegavati, kome bi trebalo ipak dati šansu iako možda na prvu nije naš tip? Moj savjet odnosi se prvenstveno na sigurnost jer na takvim platformama stvarno ima svega: Slušati intuiciju, postavljati bitna pitanja, zahtijevati nedvosmislene i iskrene odgovore, vrlo brzo zahtijevati potvrdu identiteta radi sigurnosti, naćuliti uši po pitanju red flagova, uvijek se nalaziti na javnom mjestu, obavijestiti prijateljice i bliske osobe o eventualnom susretu, ne ulaziti u auto, stan. Tinder može biti lijepa priča, ali za neke je djevojke nažalost bila traumatična.
Kad smo kod ženskih tema, imate super liniju, je li za to odgovorna samo vaša ljubav prema raznim sportskim aktivnostima ili imate neki režim prehrane kojeg se držite? Pokušavam ne jesti previše slatkiša, ali mi ne ide, no recimo kruh i tjesteninu jedem rijetko. Jedem što osjetim da mi treba, i jedem sve što poželim, ne brojim kalorije. Zimi sam puno manje aktivna pa redovito imam i po 5 kg više nego ljeti, ali tako i treba, malo salca da grije.
Čini mi se da niste baš kućni tip, baterije punite na putovanjima, što radite kada ste par dana isključivo doma u miru? Malo pospremam, malo neka knjiga ili tv ili yoga i puuuuno spavam.
Ima li neka serija koja vas je u posljednje vrijeme posebno zaintrigirala? Volim pogledati dokumentarce, posebno preporučujem "Žene, muškarci i novac: nejednakost koja traje"! Rado gledam "What s up Kina", "Nedjeljom u 2", "Sretni gradovi"... a pogledam i "Gospodina Savršenog", tamo sam baš našla inspiraciju za jedan lik iz predstave.
Podijelite s nama neke planove za 2026. godinu... Napisati tekst za koji se nadam da će postati predstava, držati predavanja i radionice iz Javnog nastupa diljem zemlje, želja mi je posjetiti wakeboard park na Tajlandu i na jesen otići u Krakow na edukaciju iz umjetničkog rolanja.