Pjevačica Kim Verson proteklog je vikenda u Zagrebu imala premijeru mjuzikla "Božićno čudo", koji je nastao na temelju njezine autobiografske priče, a koji je režirala Tihana Strmečki. Priča je duboko naslonjena na ploču "Digni ruke sve do neba (Album za djecu i mlade)", koju je Dallas Records objavio ususret ljetu 2022. godine. Velika dvorana Centra za kulturu Maksimir bila je puna djece, koja su s oduševljenjem pratila mjuzikl, a Kim nam je otkrila sve o njegovu nastanku.
Kako je nastao koncept mjuzikla "Božićno čudo" i u kojoj mjeri je priča inspirirana vašim osobnim iskustvima? Priča je krenula sa albumom 'Digni ruke sve do neba' koji je namijenjen djeci i mladima, a napisala sam ga i predstavila prije tri godine. Većina tih pjesama su autobiografske i na neki način odražavaju moje duboke osjećaje i iskustva, te se izvode u mjuziklu Božićno čudo. 'Sretno dijete' je jedna od pjesama koju sam napisala kao dvanaestogodišnja curica i izvodila je na Izboru za dječju pjesmu Eurovizije 2005.godine. U jednom trenutku mama je dala ideju kako bi bilo dobro da se na temelju tih pjesama napravi jedna lijepa predstava za djecu u formi mjuzikla. Krenule smo u maštariju i zajedno počele raditi na tekstu, bez obzira na ishod. Nakon nekog vremena, naša je priča dobila božićno ruho, te priliku da zaživi i predstavi se publici.
Koje konkretne situacije iz vašeg života ste prenijeli u likove ili scenu? U mjuzikl i spomenute pjesme prenijela sam svoje životne situacije koje su me pratile, kao što su snovi, ambicije, razigrano djetinjstvo ispunjeno zdravom dječjom igrom, maštom i veseljem. Ali u toj sreći, ipak se nadvijao i jedan crni oblačić. Konkretno, situacija iz života koju sam prenijela na scenu, a koju bih možda izdvojila jest moje iskustvo sa okolinom. S obzirom da sam u Osnovnoj školi uvijek bila u nekom svom čarobnom svijetu i rano otkrila ljubav prema glazbi, pjevanju i svojoj gitari, pomalo sam bila drukčija od ostale djeca koja me nisu baš uvijek najbolje prihvaćala. Tako je nastala i pjesma 'Digni ruke sve do neba' koja govori o tome koliko je važno prijateljstvo, međusobno podržavanje i prihvaćanje različitosti.
Zašto ste odlučili priču oblikovati kao mjuzikl za djecu? Što vam je pri tom bio cilj i koju poruku želite da djeca (i roditelji) ponesu kući? Želja je bila da se dječjoj publici ponudi nešto drugačije, što kod nas možda nije toliko uobičajeno. Nešto što će oplemeniti njihova srca i potaknuti ih na razmišljanje. Božićno čudo je profesionalni mjuzikl za cijelu obitelj koji promovira životne vrijednosti i donosi jednu lijepu blagdansku toplinu. Priča prati djevojčicu Unu koja stvara jedan svoj čarobni svijet u kojem proživljava razne emocije zajedno sa svojim najslađim vilenjacima Lili i Tili. Pristupom kroz glazbu, glumu, pokret i ples, djeca na lakši način uče i razvijaju maštu.
Na premijeri je bio zanimljiv trenutak kada se djevojčica javila iz publike i na pitanje 'Što bih mogla pokloniti mami za Božić?' odgovorila "Zagrljaj". Kako ste vi to doživjeli na pozornici? Fascinantno je koliko su djeca pametna i koliko zapravo u sebi nose produhovljenost. Često puta nam mogu biti veliki primjer u mnogočemu. U današnje vrijeme mobitela i društvenih mreža, mislim da je jako bitno djecu što više poticati na druženje, igru, razne aktivnosti i maštu. Naš zaključak nakon svake izvedbe mjuzikla je isti - da smo im uspjeli zadržati pažnju i koncentraciju, te koliko ta djeca uistinu rezoniraju s predstavom. Primijetili smo da i roditelji jednako tako uživaju.
Tko osim vas još sudjeluje u predstavi i kako je tekao kreativni proces s redateljicom Tihanom Strmečki? Tihana i ja smo se upoznale na mjuziklu 'U Ritmu Broadwaya' kojeg je režirala, a ja sam bila glazbena gošća glavnoj zvijezdi Leonori Surian Popov u HNK Rijeka. Moram priznati da sam od tad priželjkivala surađivati s Tihanom i dugo mi se ta misao vrzmala po glavi. Jako sam sretna što joj se svidjela cijela ova ideja, priča, pjesme i što je pristala režirati predstavu. Učinila mi je time veliku čast, zadovoljstvo i veselje, te je svojim velikim iskustvom i edukacijom koja dohvaća njujorški Broadway i londonski West End ovaj projekt podigla na veliku razinu. Sve to skupa, produkcijski je omogućio Centar za kulturu Maksimir koji je također prepoznao potencijal i hrabro se upustio u našu božićnu čaroliju. Za predivnu koreografiju zaslužna je Ivona Grubišić Pupić koja ujedno glumi i vilenjaka, a tu su i sjajne plesačice Lea Andreić i Pia Polan koje također glume najcool vilenjake koje ćete ikad vidjeti. Za izrazito kreativnu, šarenu i razigranu scenografiju zaslužna je Danijela Gotal Grgurač, a za kostime Ivana Bakal, Angela Runje i Marin Sovar. Jako sam zahvalna što se okupio fenomenalan tim ljudi koji je svojim trudom unio kreativnost, strast i ljubav. Snimljen je i jako simpatičan videospot sa elementima iz mjuzikla za pjesmu Božićno čudo, u režiji Tihane Strmečki. Cijeli ovaj proces je tekao vrlo glatko, a mogu se pohvaliti da sam brzo pohvatala sve plesne korake i koreografiju, a u tome mi je pomoglo prethodno iskustvo iz mjuzikla 'Pepeljuga' i nije prvi put da se susrećem sa formom plesa, glume i pjevanja u isto vrijeme.
Mjuzikl je dio programa "Adventa u Zagrebu" s gostovanjima u Brdovcu, Novom Marofu i Novoj Gradiškoj – koji su planovi za buduće izvedbe i eventualne turneje? Mjuzikl će se kroz cijeli prosinac izvoditi u Centru za kulturu Maksimir, a na njihovoj službenoj stranici možete pronaći info o terminima izvedbi i ulaznicama. Ovu sezonu gostujemo u navedenim gradovima, a za iduću sezonu planiramo proširiti gostovanja i napraviti turneju.
Prošlo je punih 15 godina od vaše pobjede ma showu Hrvatska traži zvijezdu. Kako se vaš kreativni proces promijenio od tada do danas? Jeste li danas intuitivniji, racionalniji ili zahtjevniji prema sebi?
Na samim počecima glazbenog puta, surađivala sam sa renomiranim producentima i nisam morala puno razmišljati. S vremenom, dogodila se potreba za osobnim stvaralaštvom, te sam od 2015. godine krenula isključivo u autorske vode. Sve više mi se rađala želja za izražavanjem svojih emocija kroz glazbu. Svaka pjesma nosi svoju energiju i zahtjeva određen aranžerski pristup. Zato je kod mene izražena ta šarolikost i različitost od pjesme do pjesme. Nisam sklona raditi na isti kalup, iako se tu možda krije veći uspjeh. Za mene je prava umjetnost dozvoliti sebi da obradim različite teme koje smatram da su bitne, a tu bih izdvojila pjesme 'Ne posustani', 'Nisam to što žele', 'Korak ispred vremena', 'Divlji i slobodni', 'Ona', te pjesme na engleskom jeziku 'Butterfly' i 'We Can Fly.' Nakon dosta različitog iskustva na svom putu, svakako mislim da sam danas puno intuitivnija, ali moram priznati i zahtjevna prema samoj sebi. Inače sam po prirodi sklona perfekcionizmu pa se zbog toga često izmorim.
Kroz karijeru ste često pratili vlastiti put, čak i kad nije bio mainstream. Što vas je naučilo samostalno kormilarenje karijerom? Oduvijek sam pratila svoj neki unutarnji glas i osjećaj koji me navigirao tamo gdje treba. Nikada nisam pristajala na ništa što mi stvara nelagodu ili što nikako nije u skladu s mojim duhom. I dalje nastojim biti što vjernija svojoj autentičnoj prirodi i težiti ka vrijednosti. Svjesna sam da sam odabrala trnovit put koji me puno toga naučio, a najviše sam sretna što sam uspjela zadržati to kormilo u rukama. Kao klinka obožavala sam Celine Dion koja mi je bila i ostala vokalni uzor, a u srednjoj školi sam imala izraženu rockersku energiju koja se često odražavala i na mojim svirkama. S obzirom da sam intenzivno počela nastupati već od sedamnaeste godine, tada sam stvorila taj neki teen rock imidž. Iz plahe klinke, na pozornici sam se pretvarala u energičnu i pomalo divlju izvođačicu što je publiku ponekad ostavljalo zatečenom. U toj fazi jako sam voljela slušati grupu Nickelback, Scorpions, Aerosmith, Gary Moore, Queen, Nazareth, Suzi Quatro... U principu, uvijek sam bila i ostala rockerica u duši. Volim poslušati sve što je dobro, a jako mi se sviđa i grupa Coldplay. Kad stvaram, najčešće se vodim svojim osjećajem, a ponekad me može inspirirati atmosferičnost neke pjesme koja mi se svidi.
Jeste li imali trenutke kad ste razmišljali o odustajanju ili pauzi od karijere — i što vas je vratilo? Naravno da sam imala takvih trenutaka. To se zna događati, ali uvijek me nešto ponovo pokrene i donese mi vjetar u leđa. Ponekad imam osjećaj da hodam po užarenom tlu, kroz trnje i kamenje. Nemam neke posebne privilegije koje bi me lansirale prema nekom velikom uspjehu. Isključivo se borim sama svojom upornošću, trudom i strašću prema onome što radim i za što sam stvorena. A što će vrijeme donijeti, vidjet ćemo. Ne mogu zamisliti svoj život bez glazbe i sve što je vezano uz nju.
Prije tri godine izdali ste album 'Digni ruke sve do neba (Album za djecu i mlade)' na koji se naslanja i mjuzikl. Namjeravate li i dalje raditi pjesme za djecu ili su u planu i nove pjesme za odrasle? Nakon prva dva studijska albuma 'Vjeruj u snove' i 'Vrati mi moj svijet', spomenuti studijski album 'Digni ruke sve do neba' koji je dostupan za sad na streaming servisima odlučila sam namijeniti upravo najmlađoj publici. Osjećaj je bio toliko poseban i nostalgičan kada sam sve te pjesme snimala u studiju. Na trenutak sam se vratila u djetinjstvo i probudila osjećaje svog unutarnjeg djeteta. Naravno, kao i do sad, u pripremi je dosta pjesama koje čekaju da ih snimim, a koje su za odraslu populaciju.
Koji su vaši najveći profesionalni snovi za sljedeće desetljeće — koncert, mjuzikl, album, suradnja, nešto sasvim treće? Sve od toga navedenoga. Imam puno želja i planova. Sve ide svojim tokom, kako što život donese. Bitno je ostati ustrajan i dobrog zdravlja.