ZAGREB - Afere zbog filma "Ledina", prve hrvatsko-jugoslavenske koprodukcije nakon Domovinskog rata redatelja Ljubiše Samardžića, čini se, ne prestaju. Glazbenik Matija Dedić, ogorčen onim što se događalo u pozadini snimanja filma "Ledina", prvi put se samoinicijativno obratio medijima želeći otkriti svoje iskustvo u radu sa Samardžićem. Pa krenimo od početka...
- Tomislav Žaja prije nekoliko mjeseci obratio se kolegi Davoru Križiću i meni i ponudio nam snimanje filmske glazbe za "Ledinu". Pristao sam, iako su me mnogi upozoravali kako Samardžiću ne treba vjerovati. Kada je Samardžić došao u Zagreb kako bismo se upoznali uopće nije znao tko je Davor Križić i pomalo se u javnosti počelo spominjati samo moje ime kao autora glazbe, iako smo Križić i ja jednako zastupljeni kao koautori. Kako sam bio malo u panici, jer ipak mi je ovo prva filmska glazba, otišao sam u Beograd na dogovor sa Samardžićem. Krenulo je druženje, no bez ikakvih informacija o scenama, minutaži i ostalim detaljima - kaže Dedić.
Napokon, nakon četiri mjeseca čekanja, Samardžić je inzistirao na tome da glazba mora biti gotova u nemogućem roku - za četiri dana.
Dedić tvrdi da je to bio užasan pritisak za njega i njegove suradnike, ali su ipak uspjeli na vrijeme poslati cijelu snimku, 64 minute glazbe, u Beograd.
- Sljedeći dan Samardžić nas je nazvao i rekao kao je sve savršeno, samo "špica" prerano najavljuje tragediju. Nije mi baš bio jasan komentar, ali smo ipak cijelu noć skladali slavenske plesove koje je od nas tražio - priča Dedić, dodavši kako ga je idući dan Žaja pozvao na hitni sastanak, gdje mu je rekao kako on i Križić nisu autori glazbe.
- Cijela situacija bila je smišljena! Moje prezime bilo je paravan za probijanje financijskih struktura jer je Samardžić mogao reći da je sa mnom uglavio golem iznos, pa da to netko i plati. Istina je da mi je za film ponuđena smiješna svota. Cijelo vrijeme postojao je neki Nemanja Musurović koji je skladao kompletnu glazbu, a u pitanju su viši ciljevi - ogorčen je Dedić.
Naime, on i Križić na odjavnoj špici filma potpisani su kao suradnici na glazbi, a u filmu nije upotrijebljen niti jedan takt skladane glazbe, dok se Samardžić nije udostojio ni nazvati nas i objasniti cijeli nesporazum.
- Kontaktirao sam sa Samardžićem, ali nisam mu dao priliku da što kaže, nego sam samo ja njemu izredao sve što ga ide. Svaka čast Kseniji Pajić koja je toliko izmanipulirana da ni u jednom kontekstu nije spomenula naša imena. Uistinu joj je netko začepio usta. Spreman sam otići i do ministra Vujića, pa preko njega do Tonina Picule, jer oni bi trebali znati više o toj koprodukciji. Ako ništa drugo, hoću da se ova priča čuje, da ljudi znaju što radi Samardžić uzimajući hrvatski novac. Povrijeđen sam i prevaren na najgori mogući način. Čak je i moj otac Arsen iznenađen, a njega je teško iznenaditi. Neću dati mira Samardžiću jer ga se uopće ne bojim. A moja glazba će već naći put do slušatelja... - ispričao je revoltirani Dedić.
Budući da su među onima koji su ga upozoravali na Samardžićevu prirodu bili njegovi roditelji Arsen Dedić i Gabi Novak, valjda će Matija shvatiti da Edo Maajka ne poručuje zabadava - slušaj mater!
Iva Stilinović