Doista, dovoljno je reći – Josipa Lisac! Žena koja je tijekom svih ovih godina ostavila neizbrisiv trag, a ostavlja ga i dalje. Obogatila je hrvatsku kulturnu baštinu, ali i glazbeno naslijeđe. Njezin upečatljiv rad nemoguće je ne primijetiti, a prošla godina bila je posebno uspješna za ovu glazbenu divu. Ništa u tome nije pretenciozno, jer ona to zaista jest. Pjesmom "Zamisli" obradovala nas je, vratila u neko predivno vrijeme i pokazala svu raskoš svog stvaralaštva i umjetnosti koju želi podijeliti s nama. Koncerti su joj osobito dragi zbog njezinih, kako ih ona naziva, prijatelja koji joj dolaze, a to smo svi mi, njezina vjerna publika. Ova glazbenica sada je nominirana za najprestižniju medijsku nagradu, Večernjakovu ružu, u kategoriji glazbenika godine. Konkurencija u ovoj kategoriji doista je jaka, no tko će osvojiti Ružu, doznat ćemo 20. ožujka u zagrebačkom HNK-u. Iako, u svom "vrtu" već posjeduje onu posebnu, zlatnu Večernjakovu ružu koju je osvojila u povodu 25. obljetnice ove prestižne nagrade.
Čestitke na nominaciji za Večernjakovu ružu u kategoriji glazbenika godine! Kako se osjećate kada znate da ste dobili ovu prestižnu nominaciju i kakva je bila vaša prva reakcija?
Pa iznenađena sam jer nikad nisam imala nominaciju na Večernjakovoj ruži i zahvaljujem. Lijepo do vas.
Vesele li vas uopće nagrade?
To ste već vjerojatno čuli, ali Karlo Metikoš i ja ništa nismo stvarali za nagrade, već zato što smo vjerovali u ono što radimo. Nikakva matematika ni proračuni nisu bili vezani za stvaralaštvo, već samo želja da se napravi što bolje, da smo mi zadovoljni i da ponosno možemo pokazati ljudima koji će to razumjeti i na kraju zavoljeti.
Naša Večernjakova ruža ima 32 godine! A kako se prisjećate njezinih početaka, mislite li da je oduvijek imala odvažan i prestižan pogled na umjetnost?
Moram priznati da sam iznenađena da tako dugo traje i lijepo je da tako nešto dugo traje jer to znači da dobiva tradiciju. Kod nas se vrlo brzo nešto rodi pa utihne, što mi se ne sviđa. Budući da nikad nisam bila nominirana, ne mogu reći jesam li je priželjkivala, ali vjerujem da je uvijek napeto.
Nakon toliko godina karijere, najprepoznatljivija ste, najautentičnija i najutjecajnija glazbenica s naših prostora. Koliko vam kao umjetnici znači priznanje struke i publike?
Bit ću iskrena i ne smijemo biti lažno skromni, lijepo je to kad si prepoznat, naročito u glazbenom krugu. Ponekad nagrade ne dođu u prave ruke, ali zna se kad je nešto najbolje.
Prošle ste godine mnoge od nas oduševili s novim, dugoočekivanim singlom "Zamisli", koji je pokorio top ljestvice. Zvuk podsjeća na 1980-e, a vi ste u pjesmi, kao i uvijek, ostali vjerni svom zvuku, ne prilagođavajući se mainstreamu. Koliko vam kao umjetnici znači ostati vjerna sebi?
Jako je to važno, biti uopće vjeran, a pogotovo biti vjeran sebi. Da se našalim, nekad mi znaju reći da zvučim mladoliko kao prije 20 ili 30 godina, što mi je lijepo za čuti. Imala sam sjajne suradnike, Alku Vuicu koja je napisala tekst i Darka Terlevića koji je napravio aranžman. Vibrirali smo slično, znala sam kako želim da pjesma zvuči i volim surađivati s glazbenicima koji me razumiju, a to nije teško, treba samo biti muzikalan.
Je li vam to u današnjem vremenu izazovno? Što vas iznenađuje, rastužuje ili ljuti?
Izazov je živjeti, svaki dan može biti izazov, možemo ga povezati i s rizikom. Meni nije potreban nitko da mi kaže što i kako trebam raditi ili živjeti. Znam što želim i na svom sam putu, možda na njemu ima koji zavoj, ali znam kako ću ući u njega. Izazovi nisu otežavajući već su i poticajni jer te tjeraju na veću kreativnost.
Nakon tisuća odrađenih koncerata, je li vam nastup kao takav postao uobičajen i kako sabirete sve emocije nakon javnih nastupa?
Upravo se to pitanje nadovezuje na prošli odgovor. Svaki je koncert izazov za sebe i uvijek je takav kao da onog prethodnog nije ni bilo. Stalno je nešto novo, teško, konstantno se uzrujavaš... Nemam tremu nego odgovornost i ona je iz godine u godinu sve veća. Jer znam koju ljubav dobivam od onih koji dolaze na moje koncerte, koji razumiju sve što ste stvaralo, koji razumiju i koji su to zavoljeli. Svi koji dolaze na moje koncerte moji su prijatelji, to je uzajamna ljubav. Volim ponuditi svoje pjesme uvijek na drugačiji način jer vrijeme se mijenja pa se i pjesme mijenjaju, a što je pjesma kompleksnija to su ljudi više očarani. Mislim da cijene to što se borim i što ne posustajem.
Kako uopće kod vas izgledaju pripreme za koncerte? Kakvi ste kada radite iz kulisa?
To se ne može prepričati. Svakako. U miru, a kad nije u miru nastojim si složiti mir. Imam izvanredne glazbenike, uhodani smo, znamo kako bih trebala zvučati i na sceni sam često kao na generalnoj probi. Mi ni nemamo duge probe, a to mi se i sviđa jer onda takav koncert bude još veći izazov.
Osim u glazbi, gotovo uvijek, prepoznati ste i po svom reprezentativno-umjetničkom vizualnom identitetu. Kako izgleda kada odabirete stylinge za nastup? Jeste li se ikada s nekim stilistima konzultirali?
Apsolutno, imam nekoliko suradnika s kojima volim raditi i koji znaju pomoći u nekoj mojoj zamisli. Nisam u trendu, volim crnu boju bez obzira je li ona u trendu ili ne. Crna boja daje mi moć, osjećam se snažno u njoj, osjećam se svoja. Imam neke haljine koje su u mom ormaru 20 ili 30 godina i sve su moje haljine za nastupe iz mog ormara. Važno mi je da uvijek izgledam atraktivno, to ne znači nužno skupo nego sa stilom. Znam da sam hrabra kad su frizure u pitanju, ali meni je prvo važno da se meni sviđa. Nikad nisam posuđivala haljine, niti za jedan nastup. Volim odijela, haljine, volim da mi je udobno. A sviđam li se nekome ili ne, o tome ne razmišljam. Dovoljno je da se sama sebi sviđam.
Danas rijetko tko u Hrvatskoj živi i uživa zvjezdani status, no za vas bih rekao da doista živite u skladu sa svojim postignućima. Kako je biti Josipa Lisac?
Gledajte, od samih početaka jako teško. Ja sam željela upravo biti ime i prezime bez previše objašnjenja tko sam. Kad kažete Josipa Lisac, da svi znaju tko sam. Teško je jer sam osoba koja voli stvaralaštvo, hrabra sam jer želim da nešto tako bude, a jedino tako uvjerljivo mogu prenositi dalje. Svjesna sam da je moj put težak i svi koji vjerujemo u ono što radimo i idemo ravno bez skretanja imamo težak put. Jer, kad radite nešto s ljubavlju i vjerom, kad stvarate nešto za svoju domovinu, nešto s čime će se generacije ponositi, to je domoljublje. Biti domoljub znači voljeti svoj rad i voljeti one kojima ćeš to prezentirati.
Imate li svoj najdraži nastup u karijeri? Koji biste izdvojili?
To je kao da me pitate koja mi je pjesma najdraža. Neke ostave jači, a neke slabiji trag. Za svaki se nastup jednako pripremam. Sve ispočetka. Tresem se pred svaki koncert jer mi je stalo do ljudi koji su na njega došli. Što znači priprema? Pripremaš se u glavi, a kakvu ću ja haljinu ili frizuru imati, to je na drugom mjestu. Na prvom je da koncert bude dobar. Dovoljan je samo jedan krivi ton na koncertu da bude tužan i da poslije ne mogu spavati.
Jeste li u karijeri i životu postigli sve što ste željeli? Koje su vam neostvarene želje?
Što bih ja još trebala željeti? Imam prekrasne pjesme, ogromnu baštinu Karla Metikoša, prekrasne koncerte, ljude koji dolaze na njih, svake godine imam koncerte u Zagrebu, Beogradu, Ljubljani, Sarajevu, Skoplju. Nemam neke posebne želje i nisam nezaustavljiva u njima. Evo, sve što se dogodilo s pjesmom "Zamisli" je igra i samoj sebi sam pokazala kako mogu napraviti nešto novo, interesantno. Ne živim na staroj slavi i zato je važno da se pjesme, bez obzira na to kad su nastale, mijenjaju. Važna je ta glazbena njega i interpretacija. Ja imam sve, a to je glazba. Imam i na tisuće prijatelja, generacije koje su prihvaćale i slušale ono što sam pjevala. Glazba živi u meni i čini me snažnom i veselom. Zar je potrebno tražiti nešto više? Nije.
Kakva je Josipa u svoja četiri zida? Jeste li baš uvijek diva?
Nije potrebno pričati o tome.
S kim biste proslavili kada biste dobili Večernjakovu ružu? Slavite li inače postignuća?
I ne slavim previše. Lijepo je kad te se ljudi sjete i primijete, a onda još i nagrade. Ali nisam osoba koja će to ići proslavljati, nisam. Bit ću sretna u sebi, a sutra je novi dan i idemo dalje.
Počeo sam čitati članak o mojoj bivšoj susjedi ali sam brzo odustao naime sjetio sam se kako je ogroman doprinos Hrvatskoj glazbenoj kulturi kao i Hrvatskoj politici pridonijela izvedbom Hrvatske himne Lijepa naša na inauguraciji gospodina Milanovića pa sam morao otrčati na wc.