U HRT-ovoj emisiji „U fokusu“ Jakov Jozinović potvrdio je status jednog od najintrigantnijih mladih glazbenih imena u regiji – izvođača čiji se uspon događa mimo klasičnih pravila industrije, ali s iznimno jasnim unutarnjim kompasom. “Ovo mi je najdraža najava koju sam dosad čuo”, bila je prva reakcija Jozinovića na uvod Antonie Ćosić koja mu je kasnije u emisiji otkrila da je nominiran za Večernjakovu ružu. “Gdje su konfeti”, bila je reakcija simpatičnog Vinkovčanina.
Strelovit uspon bez presedana
Njegovo najdulje medijsko gostovanje dosad donosi portret Jakova Jozinovića kao rijetkog glazbenog fenomena - bez objavljene autorske pjesme, rasprodao je MTS dvoranu u Beogradu i Tvornicu kulture u Zagrebu, a s prvim singlom „Polje ruža“ potvrđuje status izvođača koji puni arene i prije nego što je publika stigla upoznati njegov diskografski opus. Sam Jakov na vlastiti uspjeh reagira s nevjericom: „Dok sam slušao taj rezime, jedina reakcija mi je bila da sam se počeo smijati od nevjerojatnosti situacije. Nikad nisam svjestan da je to sve vezano za mene.“
Glazba kao poziv, ne kao odluka
Za Jakova glazba nikada nije bila plan, već sudbina. Kako sam kaže, nije postojala opcija B – samo put koji je osjećao od najranijeg djetinjstva. „Ja cijeli život ovo radim. Od prvog daha sam osjetio da je to moj put i da ja ljudima to moram dati. Osjećam da se sve spojilo kako je trebalo.“ Poslije ipak priznaje da zna što bi radio da nije pjevač – bio bi glumac ili tenisač. Tenisom se bavio 6 godina. “Tata i striko su mi bili nogometaši. I onda bi bilo kao - ideš se nogometom baviti. Ali moj mozak je uvijek išao kontra. Nema šanse, rekao sam. E, sad ćete vidjeti da ja idem na tenis i definitivno ni malo ne žalim. Tenis je moja najveća ljubav i definitivno mislim da je najbolji sport, a mislim da nekako gluma i pjevanje idu jedno uz drugo.”
Mama Lidija je najveća podrška, a dodao je tatu, sestru i baku kao ljude koji su vjerovali da će sve što sanja pretočiti se u stvarnost.
Slavonija kao temelj identiteta
Odrastanje u Vinkovcima i slavonski mentalitet smatra ključnima za vlastiti karakter, senzibilitet i odnos prema ljudima. „Taj grad me izgradio točno kako je trebao. Ne mogu se zamisliti da nisam iz Slavonije.“
Emocija kao snaga, ne slabost
Jozinović ne skriva da su emocije njegov najvažniji umjetnički alat, ali i prostor osobne odgovornosti. Na pitanje Antonie Ćosić “Postoji li možda neka pjesma koju još uvijek nisi donio publici jer bojiš se da bi te možda previše ogolila?” se iznenadio “Bravo! Ovo je dobro pitanje na koje bi iskreno morao razmisliti, ali ima sigurno pjesama. Ima generalno pjesama kojih se ja publici bojim dati, jer često se bojim kako imam mladu publiku da možda neće razumjeti tu pjesmu još nije. Ja isto dosta pjesama tek razumijem. Definitivno, puno pjesama ne pjevam još iz razloga definitivno zato što mislim da ih ne mogu razumjeti s dvadeset godina, ali ima tu jako puno pjesama koje ja razmišljam tek s vremenom ljudima ubaciti. U ovoj nadolazećoj turneji mi je najveća dilema što ću ja njima dati novo, a da definitivno mene malo ogoli i da im dam sebe u tim pjesmama, a opet da ih učim nekoj dobroj novoj glazbi.”
Zdrava muškost na Balkanu
Osvrćući se na balkanski odnos prema ranjivosti, posebno kod muškaraca, dodaje: „Definitivno osjećam to da Balkan nekako nije navikao na emociju. Mislim, srčani smo mi ljudi, ali čim pogotovo muškarac, ako se ogoli malo pa emociju pokaže mislim da to definitivno njima fascinantno i nevjerojatno kao da je to kvantna fizika, a zapravo je klasična ljudska pojava kao i svih nas drugih. Totalno je normalno pokazati svoje emocije, a meni najdraže što se meni te stvarne emocije na prirodan način dogode, ja ih ne forsiram i to sam definitivno od mame pokupio.” Ćosić je otkrila kako je pad u spotu “Polje ruža” pravi pad što je poslije ostalo u spotu. Emisiju su upotpunila I iznenađenja za Jakova kojem su se obratili kolege Mia Dimšić I Josip Palameta, instruktorica pjevanja Denis Vasilj I voditelj Dalibor Petko.
Dora i Eurosong – san koji čeka pravo vrijeme
Iako se njegovo ime sve češće spominje u kontekstu Dore i Eurosonga, Jakov naglašava da ne želi žuriti.
„To je jedan od mojih dječačkih snova. Ja stvarno želim jednog dana vratiti pobjedu u Hrvatsku, jer mislim da to ova država zaslužuje – ali kad bude pravo mjesto i pravo vrijeme. Ne sada.“
Što je sljedeći san?
Nakon ostvarenih dječačkih snova o punim dvoranama i arenama, Jakovov odgovor iznenađuje jednostavnošću.
„San je živjeti život i biti svjestan života. Za deset ili dvadeset godina želim reći: Bože, što sam lijepu glazbu dao ljudima.“
Novi singl “Ja volim”
“Mora izaći krajem mjeseca. Stalo mi je I do spota pa ćemo se potruditi I oko videa, radit će ista ekipa kao I “Polje ruža”, a publika je već imala prilike čuti pjesmu na koncertima.”
O vjeri
“Ja sam rekao ako već ja dobivam sa dvadeset godina publicitet što je već i već veliki križ za nositi. Ako ja već imam toliko mladu publiku koja me prati, pa idemo to iskoristiti na najljepši i edukativni i najbolji mogući način. Idemo im dati najbolje od svega najbolje od najboljeg što nam je u životu dano od najbolje muzike, od najljepših glazbenika koji su nam dali glazbu, pa od te predivne vjere i mira kojeg možeš dobiti uz nju.”
Pjevao je na svadbama
“Mladenci, javljajte se”, pitala je Ćosić je li ispunio svoj poziv koji je napisao u caption 2024. “To je jedan od najljepših poslova kojeg, nažalost, trenutno ne mogu raditi. To sad javno govorim da se ne krenu javljati opet jer se javljaju i to je predivan posao uveličati nekom danu crkvi i pjevati u crkvi Bogu i tim i tim mladencima koji stupaju u brak. To sam stvarno dosta odradio. Prešao sam od Slavonije do Dalmacije.”
Bizarna pitanja za Jakova
Na kraju njegovog dosad najduljeg intervjua Ćosić je izjavila da je nemoguće pitati novo pitanje Jakova Jozinovića te mu dala brzopotezna, ali po Googleu najbizarnija pitanja pa je otkrio da mu je najdraža slastica iz djetinjstva kesten pire, na pitanje vjeruje li u vanzemaljce, kaže da bi mu se biografija zvala “Nije lako biti ja”, više je noćna ptica, voli ćevape sa sirom, a s klonom sebe samog se ne bi slagao.