Vijest o smrti velikog i neponovljivog Chrisa Rea danas je obišla svijet. Glazbenik koji je preminuo u 75. godini života, poznat po hitu "Driving Home for Christmas", 2008. godine posjetio je Hrvatsku, a tada je u Zagrebu s njime razgovarao novinar, scenarist i redatelj dokumentaraca Toni Volarić. Jednosatni razgovor s jednim od najupečatljivijih vokala zadnjih stotinjak godina postao je tekst čiji originalni transkript donosimo u nastavku:
"Mnogi su ovih zimskih dana i noći odlučili, gospodarskoj i političkoj situaciji usprkos, imati bebu. Osim 5 do 10minutnog fizičkog „posla“ ispod pokrivača ili gdje već, najhrabrija odluka u životu, dakle podizanje potomstva, podrazumijeva i mnogo strpljenja, mentalne snage i još više novca za opremu, krpice, pelene i sve ostalo. E, upravo o strpljenju potrebnom kad beba danima i noćima, iz nama uglavnom neobjašnjivih razloga, plače, mnogo me toga naučio legendarni Chris Rea. Naime, kad sam se sam našao u situaciji da mi jedan mali i preslatki dečko, danas student, ne da spavati jer su mu, valjda, rasli zubi, formirala se crijeva ili što već, našao sam se s Chrisom u zagrebačkoj Esplanadi. Teme razgovora trebale su biti sve osim male bebe i njezina danonoćnog plača, ali čim me ugledao na vratima luksuznog salona na prvom katu, Chris me dobro pogledao, valjda mi procijenio podočnjake i ničim izazvan počeo govoriti:
"Znaš, jako je teško biti dobar i strpljiv otac. Posebno kad beba cijelu noć plače, a ti ujutro moraš funkcionirati u kapitalističkom sustavu. I ja sam nerijetko bio očajan, nervozno šetao po kući, nosio jednu od moje dvije curice satima u nadi da će zaspati. I onda sam shvatio. Treba biti u stanju spustiti se na razinu male bebe, shvatiti što se sve odvija u njihovim malim tijelima, koliko bolova prolaze, od prvog udaha izvan plodne vode, pa na dalje. Kad se uspiješ tako identificirati s tim malim toplim stvorenjem, onda će ti nekako biti lakše, razumjet ćeš ga, znat ćeš da mu je teško i biti tu da pomogneš."
A kako takvom umjetniku i snažnom čovjeku ne vjerovati? Otac dviju kćeri, od kojih je jedna pjesmom proslavljena Josephine, sigurno zna o čemu govori. Osim toga, s toliko se bolesti bori zadnjih dvadesetak godina, da mu treba vjerovati kad spomene strpljenje. Godine 2007. imao je moždani udar, do sedam puta na dan mora si dati inzulin, a svakog dana proguta šaku najrazličitijih tableta. Zbog svih zdravstvenih problema i života bez gušterače, sve rjeđe nastupa i mora se mnogo odmarati. Pa u jednom je trenutku te 2008., svijetom prostrujala vijest da je morao prekinuti koncert u Oxfordu jer se usred izvođenja jedne od planetarno popularnih pjesama, srušio.
Sin talijanskog Roma, pjevač jedinstvenog promuklog glasa, gitarist i skladatelj, živio je u Middlesbroughu i u svakom razgovoru ostavljao dojam iznimno produhovljenog umjetnika. Jedan od njegovih problema bili su i principi. Naime, pričao mi je da su mu godinama nudili prazne čekove da upiše iznos koji traži kako bi dao glas za duet s nekom od svjetskih instant zvjezdica. Nikada, ali nikada to nije napravio, nikada odustao od vlastitih stavova, a umjesto toga, tridesetak milijuna albuma poslije, otvoreno je kritizirao:
"Rock pretvoren u biznis kojim se mnogi bave. Dire straitsi, Clapton i mnogi drugi samo proizvode, ne razmišljaju umjetnički niti kreativno. Znaš, sjedio sam u skupom novom Rolls Royceu direktora jedne velike diskografske kuće. Dok je izašao po cigarete na kiosk, potražio sam u pretincima neki CD, kako bih vidio što sluša. Vratio se, shvatio što tražim i mirno mi rekao: "Chris, znaš da ne volim slušati glazbu."
Pričao mi je, produživši obilato vrijeme predviđeno za razgovor, da situaciju na prostorima bivše Jugoslavije nikada nije sasvim shvatio. Međutim, nakon nekoliko je koncerata u regiji, kaže, shvatio da se pojam Balkan preširoko koristi: "Zagreb me jako iznenadio, jer izgleda kao talijanski ili austrijski, a ne balkanski grad. Oduševile su me prelijepe avenije i ulice. Preko Hrvata koje poznajem u Britaniji znam da su Hrvati pozitivni i veseli ljudi. Osim toga, jedna od mojih kćeri zaručena je za Hrvata. On živi u Engleskoj, ali majka mu je Hrvatica. Čovjek je viši od dva metra."
No, vratimo se na temu, kao što se i Chris vraća u svakom dužem razgovoru. Iako možda ne znate kako ćete podići dijete, kako će biti s poslom, hoćete li uspjeti doći do vlastitog ili unajmljenog stana, hoćete li tom djetetu moći biti stijena i oslonac, a želite ga imati, nemojte odustati. Vjerujte ili bar promislite o riječima legendarnog pjevača tolikih hitova uz koje smo odrastali: "Obitelj mi je temelj života. Čak sam propustio veći uspjeh u Americi jer na vrhuncu slave nisam želio predugo biti na turnejama. Supruga i kćeri bile su najsretnije kad smo bili svi na okupu. Željele su ići sa mnom i na turneje kako se ne bismo razdvajali, budući da ih je to podsjećalo na teška vremena kad su me posjećivale u bolnici i strahovale hoće li me naći živog. Sebe i cijeli život vidim samo kao dio četveročlane obitelji. Svaka sekunda koju ste im darovali, višestruko će vam se vratiti", poručivao je već i tada teško bolesni glazbenik koji ove godine nažalost nije stigao "Home For Christmas."
Čovjek stranac koji je boravio par dana u Zagrebu je odmah brzo shvatio da Hrvatska nije na nekoj Balkanskoj planini u Bugarskoj, a neki danas naši to ne shvaćaju koji žive u Hrvatskoj i guraju Hrvatsku u nekakav primitivan pojam nazvan "balkan" koje je Osmansko carstvo dalo taj naziv po Bugarskoj planini za svoja prostorna osvajanja zapadno od Istanbula prije 5 stoljeća. Žalosno.