Glumicu Daniru Gović upoznali smo početkom 2000-tih godina u seriji "Zabranjena ljubav" gdje je utjelovila Angelinu, beskućnicu kojoj su Dunja i Franjo pružili dom, a onda je i odabrali da im bude surogat-majka. No, njihov plan im poremeti, a na kraju serije, ona ipak ne rodi Dunjino i Franjino dijete te završi na psihijatriji. Od njene uloge u ovoj seriji prošlo je 18 godina, a ova Šibenčanka danas ima 52 godine.
U glumu se zaljubila još kao dijete, ali do svog uspjeha dugo je čekala. Kao 20-godišnjakinja je odselila u London gdje je radila kao babysitterica. "Kada sam doslovno sletjela u London došla sam kao "au paire" čuvati djecu, obitelj koja me trebala dočekati kasnila je dva sata. Ja sam sjedila na koferima i plakala i mislila kako ću se sada vratiti od sramote i onda nakon dva sata su se oni pojavili - kao nešto smo igrali nogomet pa smo malo kasnili", rekla je Danira, prenosi RTL. Iako su joj poslodavci već na samom početku pokazali kakvi su, Danira im je dala drugu šansu, no to nije dugo trajalo, bijeg od njih bio joj je jedini izlaz. "U narodnom kazalištu su tražili konobare. Došla sam tamo, javila se na oglas i sjećam se da mi je menadžer restorana rekao - ti voliš kazalište? Ja sam rekla u kazalištu sam bila jednom u životu ali treba mi posao i on je rekao OK, možeš", ispričala je Danira.
Danju je konobarila, navečer gledala predstave i sanjarila da i ona jednom bude dio njih. Odlučila je upisati akademiju i krenuti u svijet glume. Na početku je odmah stala uz bok zvijezdi Danielu Craigu, u filmu ''The Mother''. "Tu sam imala jednu rečenicu i ta rečenica je kasnije bila izrezana nažalost, ali dva dana sam snimala, zezala se tamo s Craigom cijeli dan." U Londonu je ostvarila još nekoliko uloga, a onda se odlučila vratiti u Hrvatsku gdje je dobila ulogu u ''Zabranjenoj ljubavi''. Nakon serije, Danira je nastavila glumiti u kazalištu, a ostvarila je i još nekoliko projekata na ekranima, ''Metropolitanci'', ''Novine'', ''Hotel Babylon''.
Prošla je i kroz jako teško razdoblje. Prije nekoliko godina, dijagnosticiran joj je rak dojke. ''Ono što mi je ostalo urezano od toga dana je jednostavna rečenica koju su oboje izgovorili: ''Riješit ćemo to'', kao i njihova ljudska briga i empatija za moje stanje. Grčevito sam se držala za tu izjavu vjerujući da će baš tako i biti. Srećom, riješili su karcinom i ja danas živim skoro kao da se ništa nije dogodilo. A, opet, sve se promijenilo. Drugačije gledam na život, manje vremena provodim baveći se stvarima na koje ne mogu utjecati, a trudim se više distancirati od negativnih misli koje mi ne koriste'', prisjetila se u intervjuu za Tris.
''Suočavanje sa smrću može biti nešto najstrašnije što čovjek iskusi, ali otvara prostor za učenje i rast. Iz vlastitog iskustva mogu reći da je iznimno važno vjerovati u izlječenje i da ono što radite vi i drugi oko vas, rade za vašu korist. Također, važno je ne gubiti dragocjenu energiju u ''što bi bilo da je bilo'', već sagledati situaciju u kojoj se nalaziš i prebaciti fokus na budućnost i pozitivne stvari u životu, kojih uvijek ima obilje. Humor je jedan odličan amortizer u teškim trenutcima. Kad sam ostala bez kose kupila sam modru periku i zabavljala se njome kao nikad. Sad više nemam tu slobodu, ali imam iskustvo koje je dragocjeno.''
''Glumila sam i za vrijeme liječenja, štoviše, dvije predstave sam igrala isti dan od primanja kemoterapija što me je izvuklo i pomoglo mi je prebroditi teške trenutke. Volim svoj posao i bila sam zahvalna kolegama koji su riskirali igrajući sa mnom. Brijanje glave sam obavila u Virovitici nakon predstave okružena kolegama. Svi smo plakali, ali bilo mi je puno lakše. Bolest radi čuda, topi srca ljudi, odnosi s nekima su se jako popravili, s nekima prekinuli, a život, srećom, ide dalje'', dodala je.
Glumica je osim ove borbe za život vodila još jednu i to za svoju imovinu. Prije nekoliko godina za glumicu je završila noćna mora vezana za njezin stan. Prije 10-ak godina Danira je slučajno doznala da se nekad vodio spor za njen stan od 31 četvornog metra u Zagrebu jer je naslijedila otkup od prijašnjih vlasnika. "Grad Zagreb mi je tada poslao dopis da taj otkup više ne mogu isplaćivati jer je ugovor poništen. No, ništa drugo u vezi s tim sporom nije mi bilo dopušteno znati jer nisam stranka u procesu. Zamislite vi to, moj stan je stranka, a ja nisam", kazala je Gović za Večernji list, a ona je dvije godine poslije doznala o čemu je riječ nakon što je taj spor završen, a originalni vlasnik se pokušao upisati u zemljišne knjige, no odbili su ga iz gruntovnice. Glumica i njen tadašnji partner stan su kupili 2009. godine i odmah platili 64.500 eura prijašnjim vlasnicima. Pomogli su im roditelji, a oni su još dosta novca uložili u renoviranje. Kad je kupila stan, sve je bilo čisto u papirima.
– Naravno da ga ne bih kupovala da su mi tada rekli kako postoji ikakva nedoumica u papirima. Međutim, poslije sam povezala što se dogodilo. Država je nacionalizirani stan 2001. prodala gospođi koja nije imala uvjete za kupnju, a predočila je da ima. Jedan od uvjeta bio je da ona i suprug nemaju još jednu nekretninu u Zagrebu, a imali su je. Recimo da su to sakrili, a Grad Zagreb to nije provjerio. Nasljednik nacionaliziranog stana to je doznao i već 2002. godine podigao tužbu, a oni su brže-bolje prodali stan. Stan je kupio jedan par koji ga je nakon sedam godina prodao Daniri Gović, koja nije bila ni svjesna da se oko njega vodi spor.
– Stan sam kupila 2009. s čistim papirima, bez ikakve zabilježbe. Spor o kojem nisam imala pojma završio je 2013. godine u korist originalnog vlasnika. Tada Državno odvjetništvo prigovara na moj upis u pravo vlasništva jer je idealni dio tog stana pravomoćnim rješenjem Gradskog ureda za imovinu, pravne poslove i imovinu grada 2013. vraćen bivšim vlasnicima, a na preostalom dijelu se predmnijeva pravo vlasništva Republike Hrvatske. Znači, za taj neki preostali dio, koji uopće ne znam koji je, oni spore moje vlasništvo – ispričala nam je Danira prije ročišta na kojem je presuđeno kako stan ostaje u njenu vlasništvu.
Dakle, nit je crno niti bijelo. Siva situacija.