S imidžem zločestog dečka i neiscrpnom energijom, John Hendy (55) i grupa East17 izdvajali su se od drugih, uglađenijih boy bendova poput Take That i Boyzone. No čak i na vrhuncu popularnosti nisu uspjeli uzeti veći dio novca koji su donijeli njihovi hitovi, uključujući božićni broj jedan iz 1994., Stay Another Day. U ranim danima karijere svaki je član zarađivao tek oko 125 funti tjedno, što jasno pokazuje da stvarnost pop-industrije često ne odgovara očekivanjima. Nakon raspada benda 1997., potaknutog kontroverznim izjavama člana Briana Harveyja o konzumaciji ecstasyja, članovi su krenuli različitim životnim i profesionalnim putevima. Vođa benda i autor pjesama Tony Mortimer i danas zarađuje procijenjenih 97.000 funti godišnje od tog velikog hita. Međutim, ostali članovi - John Hendy, Brian i Terry Coldwell ne sudjeluju u podjeli tantijema. John je nastavio nastupati s kasnijom verzijom benda, E-17, kroz različite postave, no 2018. odlučio je napustiti grupu nakon sukoba s Terryjem i novim članom, Robbijem Craigom. Ubrzo nakon toga zadesile su ga teške okolnosti, tijekom pandemije koronavirusa bio je prisiljen s obitelji živjeti u hostelu čak 18 mjeseci, što mu je bilo iznimno teško.
U posljednje vrijeme situacija mu se ipak popravila. Danas uspješno radi kao krovopokrivač na građevini, zanimanje kojim se bavio i prije glazbene karijere. Svoj posao dijeli na TikToku, a nedavno je radio na visokoj zgradi u Lewishamu. Iako ga mnogi hvale zbog radne etike, dio obožavatelja smatra da je od glazbe trebao zaraditi dovoljno za bezbrižan život. "Bez uvrede, ali kako ovaj čovjek još uvijek radi nakon svih prodanih ploča? Trebao bi biti u mirovini i uživati negdje na toplom", napisao je jedan korisnik. Drugi je dodao: "Samo poštovanje za ovog čovjeka – da su tantijemi pravedno raspodijeljeni, već bi bio u mirovini. Vrlo nepravedno, ali djeluje kao skroman i dobar čovjek." John je i ranije govorio o tome koliko je njegov bend bio zakinut. U razgovoru za MailOnline rekao je: "Nemam čak ni kuću, a ljudi misle da smo milijunaši. Ja od svega toga nisam dobio ni kuću. Svi smo barem trebali izaći iz toga s riješenim stambenim pitanjem."
Ipak, unatoč tome što se druži s imućnijim prijateljima, kaže da je zadovoljan svojim životom. Često s njima razgovara o novcu i njegovoj stvarnoj vrijednosti. Prisjetio se: "Kad dođem na zabavu i moji bogati prijatelji dolaze u Porscheima i Range Roverima, a ja stižem u svom kombiju za krovopokrivačke radove, pomislim: 'Čovječe, muka mi je dolaziti na ove zabave.' A onda mi oni to stave u perspektivu. Kažu: 'Johne, to je samo novac, to ništa ne znači.' Jedan prijatelj mi je rekao: 'Rado bih se svega ovoga odrekao samo da mogu barem tjedan dana proživjeti ono što si ti prošao.' I stvarno, to je iskustvo koje se ne može usporediti s novcem."