Vjerujem da mi nije ostalo još puno vremena. Imam milijune dolara u banci, ali tim novcem ne mogu kupiti zdravlje ni spasiti svoj život. Imam obitelj i milijune obožavatelja širom svijeta, ali sada sam potpuno sam. Živio sam svoj život na pogrešan način i ne želim da se to dogodi i vama. Postoji veća svrha u životu od jurnjave za financijskim uspjehom i nije kasno da promijenimo svoje prioritete ako to želimo. Možete se promijeniti već danas ako redefinirate svoju definiciju uspjeha. Uvijek možete zaraditi još novca, ali nikada nećete moći vratiti vrijeme - izjavio je početkom ove godine Morgan Freeman.
A karizmatičan glumac, prepoznatljivog glasa i izvrsne filmske karijere, on je osoba čije se riječi pažljivo slušaju, kada pripovijeda u dokumentarcima o Svemiru ili udahnjuje život nezaboravnim likovima na velikom platnu. Zvijezda umirujućeg glasa izgradila je karijeru dajući svoju prepoznatljivu ozbiljnost klasičnim filmovima poput "Nepomirljivi", "Sedam", "Iskupljenje u Shawshanku","Djevojka od milijun dolara" i trilogije "Vitez tame", no tijekom posljednjeg desetljeća, međutim, ne može se poreći da je Freemanova karijera prilično dramatično krenula nizbrdo. No, ta je kola pogurao sam.
Još 2017. u razgovoru za CBS izjavio je da se prestao zaljubljivati u svoj poziv. "Gluma za mene gubi svoju žestinu, svoju snagu. U početku, kada dobivate dobre karakterne uloge, a onda negdje usput postanete zvijezda i onda se sve vrti oko vas." No, njegovo svjesno odvajanje od ljubavi prema zanatu samo još jedna manifestacija konfliktnog odnosa koji je oduvijek imao sa svojom profesijom. U prošlosti je priznao da mrzi kazališne nastupe, da mu je bilo teško snimati nekoliko svojih klasičnih filmova i da ne voli nekoliko svojih kolega i redatelja. Čini se da je jednostavno došao do faze u kojoj bi najradije potpuno nestao, ali "tvrtka" ima druge planove.
"Bilo je trenutaka kada sam se bojao da ću ostarjeti i da nikada neću moći raditi ono što želim", rekao je iste godine, referirajući se na iznenađujuću činjenicu da se slave i uspjeha u svom poslu dokopao tek na pragu 50. godine života. "Jednostavno me nisu mogli 'uhititi' kad sam bio mlađi, a sada kada sam dostigao dob za povlačenje, čini se da mi Hollywood neće dopustiti da se umirovim." No, nije američka filmska industrija jedina koja vapi za njim: nedavno su se u svojim objavama sve postojeće društvene mreže i brojni utjecajni svjetski mediji prisjetili njegove briljantne karijere, u povodu njegova 88. rođendana. Ne daju mu otići!
Njegov karakterističan baršunasti glas, staloženost i dostojanstvenost ostavili su dubok trag u filmskoj povijesti. No, put do slave za ovog glumca nije bio jednostavan, obilježili su ga skromni počeci, strpljiv rad i čelična volja da se probije u svijetu koji nije bio naklonjen Afroamerikancima.
Jedan od najcjenjenijih i najprepoznatljivijih glumaca svjetske kinematografije rođen je 1. lipnja 1937. godine u Memphisu, državi Tennessee, u obitelji učiteljice i brijača, s još četvero braće i sestara. U potrazi za boljim životom često su se selili, pa su tako promijenili i ujedno upoznali nekoliko različitih lokalnih zajednica u Indiani te Illinoisu, a nakon što su mu se roditelji razveli, Morgan je većinu djetinjstva proveo kod bake u Greenwoodu u Mississippiju. Od malih nogu suočavao se s rasnom segregacijom i nepravdom koja je obilježavala američki jug. No, mladom Freemanu upravo su knjige, školske predstave i ljubav prema glumi pružale utočište i snagu.
Da će jednog dana biti veliki glumac pokazao je već s osam godina kada je glumio u školskoj predstavi. Sa 12 godina pobijedio je na dramskom državnom natjecanju, a tijekom srednje škole nastupao je u radio-dramama. Nakon završene srednje škole dobio je stipendiju za dramsku školu na sveučilištu u Jacksonu, no unatoč očitoj nadarenosti odabrao je vojsku, gdje je četiri godine služio u američkom ratnom zrakoplovstvu. Iako je ozbiljno razmišljao o vojnoj karijeri, sve ga je vuklo natrag, dramskoj umjetnosti.
Preselio se u Los Angeles gdje je studirao teatrologiju, upisao satove plesa te radio svakojake poslove kako bi preživio. Kasnije je nastavio školovanje u New Yorku i San Franciscu. Njegov talent ubrzo je prepoznat u kazališnim krugovima, a 1967. godine debitirao je na Broadwayu u predstavi "Hello, Dolly" s Pearl Bailey u glavnoj ulozi.
Šira publika upoznala ga je početkom 70-ih, kada se pojavio u dječjoj edukativnoj seriji The Electric Company, gdje je pet godina utjelovljavao razne likove. Iako mu je taj posao omogućio stabilna primanja i popularnost, Freeman je osjećao da mu televizija ograničava kreativnost. Početkom 80-ih okrenuo se ozbiljnijim kazališnim i filmskim projektima.
Na "daskama koje život znače" osvojio je tri nagrade Obje za svoj rad na Off-Broadwayu i nominaciju za nagradu Tony 1979. za predstavu Richarda Wesleyja "The Mighty Gents". Svoj put prema velikim filmskim ostvarenjima započeo je 1971. godine s filmom "Who Says I Can′t Ride a Rainbow?", no sve do kasnih 80-ih, Freeman je bio glumac-putnik čak četvrt stoljeća prije nego što ga je filmska slava dotakla.
Svoju prvu nominaciju za Oscara osvojio je 1987. za svoju zadivljujuću izvedbu Brzog Blacka, šarmantnog, ali krajnje nemilosrdnog svodnika koji pokušava izbjeći optužbe za ubojstvo, u filmu Jerryja Schatzberga "Street Smart", uz Christophera Reevea i Kathy Baker. Uloga je bila originalna, daleko od dotadašnjih stereotipnih likova koje su Afroamerikanci često tumačili u filmovima, i pokazala je Freemanove glumačke vještine i šarm, a kasnije je izjavio da Brzog Blacka smatra svojim probojem na velikom platnu i svojom omiljenom filmskom ulogom.
Pravi komercijalni i kritički uspjeh uslijedio je 1989. godine s filmom "Vozeći gospođicu Daisy", gdje je glumio Hokea Colburna, vozača starice s američkog juga. Film je osvojio Oscara za najbolji film, a Freeman je nominiran za najboljeg glavnog glumca.
Nakon toga je uslijedio niz izuzetnih filmova, kao što su "Glory", "Lean on Me" i "Robin Hood: Princ lopova", nastupio u filmu nagrađenom Oscarom Nepomirljiv (Unforgiven, 1992.) Clinta Eastwooda, a 1994. Freeman je ostvario jednu od svojih znamenitih uloga, zatvorenika Reda u "Iskupljenju iz Shawshanka". Iako film na početku nije ostvario komercijalni uspjeh, u godinama koje dolaze stekao je status kultnog klasika, a prema IMDb-u, riječ je o jednom od najboljih filmova svih vremena.
Naposljetku, Freeman se upisao kao dobitnik Oscara za najboljeg sporednog glumca u filmu "Djevojka od milijun dolara" (2004), ponovno u režiji Clinta Eastwooda, a za istu ulogu nagrađen je i Zlatnim globusom i nagradom Screen Actors Guild. Komercijalno uspješni filmovi postaju njegova specijalnost pa se tako pojavio u "Svemogućem Bruceu" i njegovim nastavcima te u novijim nastavcima "Batmana" koje je režirao Christopher Nolan. Dugo je želio napraviti film temeljen na životu Nelsona Mandele, što mu je uspjelo "Invictusom" iz 2009. godine, koji je također režirao Clint Eastwood.
Zanimljivo, u spomenutim hitovima najčešće ne dobiva glavne uloge. On u najvećoj mjeri ostavlja trag kao sporedni lik, ili pak kao pripovjedač. Naime, tijekom dugogodišnje karijere ostao je najviše upamćen zbog svog prepoznatljivog glasa, koji je postao gotovo jednako slavan kao i njegovo lice. Njegova naracija u dokumentarnim filmovima donijela mu je brojne pohvale, a mnogi se slažu da njegov smireni bariton unosi toplinu i pouzdanost u svaki projekt. Osim glume okušao se i kao redatelj filmom "Bopha!" (1993), dramom o apartheidu u Južnoj Africi, čime je potvrdio svoju strast prema društveno angažiranim temama. Naime, strastveni je zagovornik obrazovanja i borbe protiv rasne diskriminacije te aktivno sudjeluje u raznim humanitarnim projektima, k tome, Freeman je već desetljećima aktivan ekolog.
Ne libi se ni izricanja političkih stavova. U dokumentarnom serijalu iz 2018. progovorio je i o ratu u Bosni i Hercegovini,a u jednoj od epizoda obišao je Sarajevo i Srebrenicu u društvu poznatog televizijskog voditelja i novinara Senada Hadžifejzovića. Freemana se moglo čuti kako govori da su NATO-ove bombe pomogle u okončanju rata, ali da su došle prekasno da bi spasile Srebreničane. To je jako razljutilo tabloide u Srbiji pa su Freemanovo pojavljivanje u Srebrenici nazvali skandaloznim i popratili naslovima poput: "Optužio Srbiju za genocid: Veliki skandal proslavljenog glumca", "Freeman pred cijelim svijetom optužio Srbiju za genocid".
Unatoč prestižnim priznanjima, Freeman je ostao skroman i poznat po duhovitosti, toplini i profesionalizmu. Freemanov privatni život često je bio u sjeni njegove profesionalne karijere. Bio je u dva braka i ima četvero djece i četvero unučadi. Njegova obitelj se 2022. našla na meti javnog interesa na vrlo brutalan način.
Tome je prethodilo njegovo sudjelovanje u otvaranju Svjetskog nogometnog prvenstva u Katru. Društvene mreže gorjele su, pune optužbi na račun uglednog američkog glumca, zamjerajući mu da se prodao bogatim katarskim vlastima ne mareći što je na tisuće siromašnih radnika migranata izgubilo život u gradnji velebnih stadiona (prema istraživanju Guardiana njih 6500), kao ni o zatiranju prava žena i gay populacije u toj državi.
Ta javna haranga kojoj je bio izložen, izvukla je ponovno na površinu mračne priče koje su bacile sjenu na glumčevu blistavu karijeru. Jedna je vrlo stara i nikada dokazana, trač koji je Freemana pratio dugo, ali osim tabloida, ozbiljni mediji zaobilazili su je u širokom luku smatrajući je ili glupošću ili pričom za koju nema dokaza. Naime, glumca se sumnjičilo da je u vezi sa svojom posvojenom unukom E'denom Hines.
Freeman je usvojio njezinu biološku majku, Deenu Adair, tijekom svog prvog braka s Jeanette Adair-Bradshaw, a zatim je pomogao odgajati Hines sa svojom drugom suprugom Myrnom Colley-Lee. Kako se Freeman često pojavljivao na premijerama i različitim svečanim događanjima u društvu mlade Hines, krenula su šuškanja o njihovom odnosu. Te glasine osvanule su i u medijima 2009. godine kada je tabloid The National Enquirer prvi put izvijestio o tome. Tračerske stranice kasnije su tvrdile da je veza ozbiljna i da se njih dvoje čak planiraju vjenčati. Freeman je strašno zamjerio ta naklapanja, nazvavši ih klevetničkim, a Hines je u zasebnoj izjavi istupila: "Ove priče o meni i mom djedu ne samo da su neistinite, već su i bolne za mene i moju obitelj".
Nakon toga ova je mučna priča pala u zaborav, međutim 2015. Freemanova unuka na smrt je izbodena 25 puta ispred svoje zgrade na Manhattanu. Ubio ju je njezin dečko Lamar Davenport pod utjecajem droga, navodno u namjeri da napravi egzorcizam. Kako je tada pisao The New York Post, za vrijeme suđenja Lamaru njegovi odvjetnici su na sudu iznijeli kako je Hines, prije no što je ubijena, rekla svom dečku da je bila u nezakonitoj aferi s Freemanom. On je sve zanijekao.
Tih godina razveo se od druge supruge i doživio tešku prometnu nesreću u kojoj mu je ostala paralizirana lijeva ruka, otkada ne skida kompresivnu rukavicu. Uz to, uznapredovala mu je fibromialgija, koja uzrokuje grčenje mišića, ali i kroničnu bol i nesvjesticu.
Prema svemu sudeći, ove dijagnoze, kao i tragedija njegove unuke i mračna priča koja je prati, pridonijela je njegovu otklonu od ljudi, bijegu u samoću i sve jačem fokusu prema životinjama. Posljednje desetljeće Freeman provodi vrijeme na svom ranču u srcu Mississippija, gdje posjeduje veliko imanje od gotovo 124 hektara.
Poznat je po svojoj ljubavi prema prirodi i konjima, a svoj posjed pretvorio je u utočište za pčele, čime pridonosi očuvanju okoliša. Dio parcele posvetio je tim kukcima koji su, kako je često govorio u svojim javnim istupima, danas u sve većoj opasnosti, djelomično zbog utjecaja klimatskih promjena i pretjerane urbanizacije, a djelomično zbog uporabe različitih vrsta pesticida.
Postavio je 26 košnica na svom ranču i zasadio vrste drveća koje pčele vole, uključujući stabla lavande i magnolije. Klimatske promjene i pomoć u katastrofama ostaju mu prioriteti, no pčele su postale njegova strast otkako je uvezao kolonije na svoj prostrani ranč. I ne samo pčele.
Prije nekoliko godina, na konferenciji grupe za zaštitu oceana javno je iznio podatak da zbog ljudskog faktora godišnje ugine 73 milijuna morskih pasa."Baš kao što je trgovina slonovom kosti smanjila populaciju slonova, a trgovanje rogovima uništilo populaciju nosoroga, tako i trgovina perajama morskih pasa uništava tu životinjsku vrstu. Trgovina slonovačom i kostima nosoroga je ilegalna u SAD-u, zašto onda ne možemo osigurati istu zaštitu za morske pse", pitao je američku javnost Freeman, koji ni izbliza ne pokazuje sličnu empatiju za holivudske "morske pse". Tom svijetu odavno ne pripada.
Sad je I Morgan Freeman u Srbiji rasist?