Da je Dino Šaran autorska klasa za sebe bit će vam jasno, ako već do sad nije, čim poslušate novi album "Eter" grupe Letu štuke. Podatak da se radi o tek petom studijskom albumu grupe koja je prvi objavila 2005. govori nam da Šaran "govori" samo kad je zaokružio zbirku pjesama kojoj pristupa pažljivo i s opezom autora koji niti u ludilu i niti u jednom elementu ne želi rasitniti poziciju, da ne velimo zanat ili posao, pjesnika i muzičara, jer to su za njega očito svete stvari. Potpuno suprotno današnjoj situaciji u društvu, na sceni i u medijima, zaglušujućoj buci besmislenih objava, nebitnih pjesama, hitova koji to nisu i iskonstruiranih "karijera", Dino Šaran suprotstavlja se s novih deset pjesama koje sadržajem, ali i razumljivošću, zovom da cupkate nogama na teške teme, iskrenošću i majstorskom poezijom, podloženom melodijama koje "inficiraju", zvuče kao klasa za sebe. Neki autori to jednostavno imaju u sebi, pa slušajući "Eter" (izdavač LAA) možete ostati iznenađeni količinom vrijednih detalja koji vrebaju iz svake pjesme, ali pored toga zrače prijemčivošću, jasnoćom i skladom. Ne samo s onime što se oko nas događa, jer tekstovi ističu mnoge bolne detalje svakodnevice, nego "rješenjem" koje nude skupa s glazbom, koja vam kao kod najboljih autora pomaže da na slamku provarite ne tako ugodne istine.
Tri singla koja su najavila album ("Ljudska prava", "Idemo pjesmo" i "Stvoreni od zvijezda"), s još sedam pjesama na "Eteru" nude poznatu melodijsku lakoću, upozoravajuće tekstove i zanimljiva sviračka i produkcijska rješenja, ali, prije svega, dokaz sjajnog, zaokruženog albuma. Nepodnošljivom lakoćom Šaran nakon početka s temom "Mjesec" - govorni dio kao da je posveta Štulićevom "Krivom srastanju" " - i serijom pjesama jesne društvene kritike poput "Idemo pjesmo", "Stvoreni od zvijezda", "Filmski grad" o Sarajevu, "Western" ili "Sve te tajne", na kraju poentira intimističkim završetkom albuma i osobnim temama "Molim te" i "Ostavljena" (potencijalno najveći hit s albuma), o prekidima veza i intimnim odnosima, vodeći vas između makro i mikro situacije na način da se svatko može pronaći između. Ili, kako je poručio sam Šaran, "'Eter' je zbirka pjesama za sve one neprilagođene i ostavljene na vjetrometini nove tehnološke revolucije i njezinih nuspojava. Poziv je to za povratak na 'tvorničke' postavke'". Još bolje, album "Eter" svirački je spoj mnogih sastojaka, od akustičnih dionica do elektronike, utjecaja Radioheada, a sve to na prirodan način da su se moderna produkcija i svirački detalji na "Eteru" prirodno spojili s ovozemaljskim Šaranovim talentom. Stoga "Eter" istovremeno zvuči domaće po temama i "svjetski" po egzekuciji, a stilski i sadržajno kao raznolik spoj intimnog i društveno angažiranog. Pa možda i nije pogrešno smjestiti album u žanrovsku ladicu alter-popa. Kao i uvijek, tekstove i glazbu potpisuje Dino Šaran, aranžmane, produkciju i miks albuma Alan Omerović. Bendu, koji čine bubnjar Nedžad Mulaomerović, basist Dejan Ostojić, Emir Jugo na gitari i klavijaturist Boban Ćosić, u studiju se na par pjesama pridružila gudačka sekcija u "Idemo pjesmo" i "Stvoreni od zvijezda" (Teresa Richardson na violončelu i Maria Grigoryeva na violini), te Lotte Maxild Mortensen na klarinetu i saksofonu u "Stvoreni od zvijezda" i "Lakše".
Dinu Šarana prvi put sam vidio uživo 2005. godine u maloj dvorani Doma sportova, kad ga je Darko Rundek pozvao na pozornicu da se pridruži Rundek Cargo Orkestru s kojim je izveo tada novu pjesmu "Sunce" s prvog albuma grupe Letu štuke, čiji je bio autor. Prije toga Šaran je već svirao godinama, a znali smo ga i iz pjesme "Pržiii!" Ede Maajke. Sve do danas ostao je s bendom Letu štuke jedan od najzanimljivijih autora u regiji. I kasniji albumi koje su Letu štuke objavljivali potvrđivali su dojam da se radi o autoru velikih mogućnosti s prepoznatljivim i posebnim rukopisom. Novi album "Eter" i veliki koncert koji su najavili u klubu Boogaloo 24. listopada 2026. povratak je ekipe koja je u veljači dvije večeri rasprodala klub Sax, a u klupskoj atmosferi u stanju su priuštiti ozbiljnu feštu okupljenima. Jedan od njihovih najboljih koncerata koji sam gledao bio je davno u zagrebačkom prostoru Željezničar iza Lisinskoga, koji nije dugo korišten, ali i pune Tvornice su "padale" pod naletom Štuka. Eponimni prvi album Letu štuke nedavno je objavljen kao dvostruki vinil, podsjetivši na početke benda. Gledajući u retrospektivi, Dino Šaran i Letu štuke redoslijedom su najznačajniji posljednji proizvod "sarajevske pop škole", kako su joj tepali sedamdesetih i osamdesetih godina. Baš zato je bitno istaknuti da su Štuke sletjele na itekako popunjenu pop planetu i tijekom godina ostavile duboki trag. Glavni autor Dino Šaran postao je i ostao vlasnikom prepoznatljivog rukopisa koji ga je kao nadolazećeg "nekog novog klinca" upisao na popis najznačajnijih novih rock autora sa zaokruženom, vlastitom poetikom koja se jasno čuje i na "Eteru".
Za razliku od mnogih koji su se u Sarajevu povijesno "furali" na Bregu i spomenutu školu, Dino Šaran je bio potpuno svoj, inventivan i nezaustavljiv. Ostao je i opstao kao prvoklasni, autentičan i "svoj" autor zaokruženog i prepoznatljivog rukopisa. Doduše, Šaran je oduvijek volio i Štulića, pa je sjajna njegova priča koju će vam ispričati kad je dobro raspoložen, kako ga je upoznao kao 12-godišnjak u Sarajevu kad je ovaj s Azrom tamo svirao početkom osamdesetih. Svi ti utjecaji sklopili su se u tada novi glas rock scene Prva nova ploča donijela je nalet Štuka sa serijom sjajnih pjesama, među kojima su danas već klasici "Mjesto za dvoje", "Minimalizam", "Sami", "Šutiš", spomenuto "Sunce" s Rundek Cargo Orkestrom, "Kao na zapad" i druge. Pjesme koje su do danas ostale na koncertnom repertoaru Štuka i prometnule se u emocionalnu prtljagu široke publike. Kasnije je stiglo još sjajnih albuma, "Proteini i ugljikohidrati", "Brojevi računa" i "Topla voda" na kojima je Šaran nastavio s nizom uvjerljivih pjesama, a putem napisao i hitove koji ostaju među najboljim izlazima Natali Dizdar, Luke Nižetića, Nine Badrić, Severine i drugih, ali je odbijao "napisati album" mnogima koji su ga to tražili. Jer, "svoje" albume Šaran snima samo sa Štukama, kao što su mi i demo snimke koje mi je puštao dok su započinjali rad na "Eteru" govorile da će idući singlovi radnih naslova "Ljudska prava" ili "Japan" nastaviti uvjerljiv niz. Idući album "Proteini i ugljikohidrati" iz 2008., na čijem je ovitku bila fotografija Nikole Tesle, donio je pjesmu "Tesla" koja je skoro programatski rekla puno toga o Šaranovom pogledu na bliži svijet oko nas; Sve ti je ravno do dna, u zemlji tulipana/Jer, sve si dalje od laži i demona Balkana/Gdje su ti davni ljudi? U kojem vremenu žive?/Prokleta divlja plemena! Tu jedni druge još krive/Kada posisaš sva vesla, tada Nikola si Tesla/S pravom možeš reći da je struja tvoja/Cijeli život za ideju tvoje riječi su u spreju.
Treći album "Brojevi računa" stigao je u trenutku kada je već bilo definitivno jasno, ako to ranije nekome još nije bilo, da je Dino Šaran jedan od najboljih novih autora na rock sceni, sa šarmom posebnih pjesama kao dokazom da ima vraški dobre razloge za to što radi. Dugih sedam godina čekalo se na četvrti album Štuka, a kad se pojavio, ironično su ga nazvali "Topla voda", mada je spomenuti CD više sličio na sve što možete zamisliti, osim na otkrivanje tople vode. No, takav je Dino Šaran, besprijekoran autor i veliki čovjek, jedan od najtalentiranijih, koji je beskompromisno talio pjesme za album Štuka niti ne pomišljajući da ga objavi prije nego je došlo pravo vrijeme. U međuvremenu se dogodila i suradnja s Dubioza kolektivom u "Autopilotu" - a nastavljena je u pjesmi "Zemlja gori" s "Tople vode" - koju mi je Šaran najavio još početkom 2017. godine, tvrdeći da novi album Štuka "samo što nije". No, sa Šaranom se čekanje uvijek isplatilo, jer on vas jednostavno ne može razočarati. Do aktualnog albuma "Eter", koji će promovirati u Boogaloou, prošlo je još puno godina. Govorimo o grupi koja može napraviti veselicu s ne tako veselim pjesmama, a i one najozbiljnije predstaviti kao da (osobni) smak svijeta i nije tako strašna stvar. Od spomenutog "Sunca", dueta s Darkom Rundekom, Šaran se nametnuo kao autor koji nije bolovao od standardnih deficita domaćeg rocka. Iako se, logično, u njegovom radu osjeti sarajevsko okruženje, Šaran je uspio posložiti prepoznatljiv način "gledanja", pa su pjesme iz repertoara Letu štuke najčešće postajale ne samo njegov vlastiti autorski rad, nego metafore puno šireg stanja u društvu oko nas.