Da je album “Škrinja” Saše Antića, odnosno njegova alter ega Alejuandra Buendije, objavljen prije dvadesetak godina, možda bi bio zabranjen ili cenzuriran. Cenzuriran ne bi bio (samo) zbog prostih riječi u nekim pjesmama – najeksplicitnijih u aktualnom singlu “Gang Bang 2020”, koji je ludo iskren igrokaz o današnjem stanju, nego zbog tema kojima se bavi i izravno, opako istinito i duhovito, ali i bolno komentira situaciju u kojoj smo se našli.
A nakon svega što nam se događalo i kroz što prolazimo na globalnoj i dnevnopolitičkoj sceni, album “Škrinja” dolazi samo kao realistična procjena i stvarna činjenica, a ne metafora ili pretjerani opis situacije. Naime, situacija je toliko izmakla kontroli širom planeta da danas “Škrinja” djeluje kao dokumentarac ili vijest, kao završni čavao zabijen u kovčeg situacije u koju smo se doveli.
Saša Antić odavno je sjajan pjesnik, jedan od najinteligentnijih domaćih majstora riječi čiji su tekstovi prava mala remek-djela.
Upravo je prije koji tjedan, opisujući zamornu prepirku predsjednika Vlade i države, promućurno rekao da bi volio čuti kako si Plenković i Milanović repliciraju u rimama. Nije to bez vraga, i Antić je to pametno rekao, jer u praznim floskulama i uvrijeđenim taštinama nedostajalo je malo rima i pravog pjesništva.
Mogao bi biti moderator u nekoj televizijskoj emisiji u kojoj bi gostovala ova dvojica. Jer “Škrinja” (Dallas Records) donosi upravo to, ne samo majstorstvo u moderiranju stvarnosti i dijagnozu stanja uma nego i ozbiljan pjesnički raspon u uobličavanju mitraljeski ispaljenih rečenica, rima i opisa, koji kao na vrpci frcaju iz 13 pjesama albuma.
Da prostite, godina 2020. u viziji Saše Antića godina je općeg “gang banga, iliti hebanja”, kako kaže u “Gang Bang 2020”. No ne onog iz pornografskih filmova, nego u mozak, pravog svakodnevnog psihološkog terora i cirkusa, zbog čega Antić daje i “Dijagnozu” – “dijagnoza grozna, dijagnoza Bog zna, dijagnoza teška propast” jer “ovdje se sve vrti u krug, bio gospodin ili drug, uvik isti mentalni sklopovi, lopovi slobode nas vode”.
No nije Antić samo majstor angažiranih tema, dapače, u pjesmama “Majmun i pas” ili “Dobar” pokazuje majstorsku karakterizaciju likova pa, recimo, govori i iz pozicije psa čiji je majmun jedan od onih vlasnika koje srećete po ulicama. S druge strane pjesma “Dobar” bavi se kulturom oproštaja i naknadnih uzdizanja po feljtonima, odabiranja najljepših fotografija pa nakon humoristično-realističnog teksta u refrenu zaključuje “...samo dobri umiru mladi, stoga, živim u uvjerenju da nisam dobar”, čime galerija likova nikako nije presušila.
Završna pjesma “Čepić” koncertna je snimka iz Tvornice na kojoj se Antić pridružio bendu Bang Bang na njihovu koncertu, čiji je Hrvoje Prskalo koautor glazbe “D.O.O.”, Mark Mrakovčić na tri glazbene podloge, a kao gosti na albumu pojavljuju se Frog Fog Dog (Branko Dragičević iz Valentina Boškovića), Kandžija i Magellano. Iz “Škrinje” viri revija raznih stilova i potvrđuje davnu tezu da su vesele melodije i protočne zavjese zvuka i ritmova najbolje kad ispod kriju i te kako ozbiljne tekstove. Mnoge od ovih pjesama mogu biti radijski ili klupski hitovi, ali možemo se nadati da će ljudi shvatiti i poruke iz tekstova, koji nipošto nisu lagodni. U nekim trenucima Antić je poput nekadašnjih klaunova po dvorovima, svjestan da mora biti i zabavan da bi ga shvatili, a pritom ne strpali u tamnicu kao samomislećeg i vrlo ozbiljnog autora jakih, jasnih i prodornih pjesama. Činjenica da ih sve možete slušati i ne plakati nad tmurnom sudbinom, nego joj se i nasmiješiti u brk još je jedan plus bogate “Škrinje”.
Spojivši nekoliko krajnosti na sjajnom trećem solo albumu, Saša Antić još se jednom dokazao kao važan korektiv domaće stvarnosti koji upozorava poput sveprisutnih epidemiologa. Samo, ono na što upozorava Antić još je ozbiljnije od pandemije, jer ona će proći, a puno ovoga o čemu piše Antić će ostati.