Bivša novinarka NoveTV otkrila sve o tragediji koja je zadesila njezinu obitelj i teškoj odluci: Čudno mi je. Živa sam.

Bivša novinarka NoveTV Ivana Tomić, koja je 2017, godine odlučila profesionalnu karijeru u medijima zamijeniti za onu u pr-u, jedna je od onih koja je odlučila hrabro kavno progovoriti o temi koja je ovih dana izuzetno aktualna, a oko koje i dalje postoje oprečna mišljenja. Naime, unatoč svim upozorenjima liječnika i znanstvenika, i dalje je veliki broj onih koji odbijaju cijepiti se protiv koronavirusa. Bivša novinarka je priznala da je i sama dvojila, no na kraju je ipak odlučila zaštiti svoje zdravlje.
Post objavljujemo u cijelosti:

"Već par mjeseci kalkuliram s cijepljenjem. Bojim se, filozofiram, neće mene, ja nisam nikad bolesna... Nikad nisam imala temperaturu, nikad ne pijem nikakve lijekove, jer se bojim unositi u sebe svašta (i što se tiče hrane i lijekova). Držim se mjera, pazim na druge. Bahatim se svojim imunitetom koji je stvarno odličan, a ruku na srce treba biti iskren i reći da je to stvar mojih hercegovačkih, kamenjarskih gena.  (Znam da posebno volite kad glorificiram Hercegovinu, ali što ću?! )

I tako sinoć vodim razgovor s jednim pametnim čovjekom i ostanem bez argumenata kojima bih mogla braniti svoj strah od cijepljenja.

I jutros se probudim i sjetim se tate koji me dva dana prije smrti pitao: "Ive, šta ti misliš more li se fenon upuvat zrak u pluća? Ja ne mogu disati."

Dođem tu na zagrebački velesajam, hodam kao da me čeka smrtna presuda, povraća mi se, razmišljam o igli i tome hoće li me i koliko boljeti, zašto u svim televizijskim prilozima prikazuju onu scenu kad igla probada kožu, hoće li me uhvatiti napadaj panike...

Dolazim na punkt za cijepljenje i kaže teta, bez da sam išta rekla: Vi se jako bojite. Kažem: Da, bojim se i cjepiva i igle. I da će me oprati napadaj panike. Dođe druga teta, podraga me po ramenu... pričala je cijelo vrijeme sa mnom. Rekla sam da mi je tata umro od korone i da tada nije bilo cjepiva, ali ni mjesta u bolnici. Za to vrijeme me druga teta cijepila. Nisam doslovno ništa osjetila.

Poslale su me da 15 minuta sjednem sa strane i da odem ako će sve biti okej. Prošlo je pola sata, ja sjedim i trebala bih lagano krenuti. Ono, ništa mi nije. Čudno mi je. Živa sam.

Nakon što sam ga pilala 20 minuta o tome hoću li preživjeti, muž mi je rekao da se dignem i odem po lijek u Piteriju Ivo. Hoće reći, burek. Uglavnom, sad ću pojesti dva.

EDIT: Ustala sam se sa stolca tek nakon 50 minuta od cijepljenja. , napisala je Ivana.