Proslavivši svoj 79. rođendan, Arnold Schwarzenegger i dalje dokazuje da su godine samo broj. Njegova vitalnost samo je posljednje poglavlje u životu koji prkosi svim očekivanjima, a koji je započeo 30. srpnja 1947. u malom austrijskom selu Thal. Odrastao je u kući bez tekuće vode i telefona, u obitelji kojom je dominirao strogi otac Gustav, lokalni šef policije i bivši član nacističke stranke. Otac, koji je favorizirao starijeg sina Meinharda, često je bio nasilan i nije imao "strpljenja za slušanje ili razumijevanje problema", kako je Arnold kasnije opisao. U takvom okruženju, mladi Schwarzenegger pronašao je bijeg u sportu, a zatim i opsesiju u bodybuildingu. S četrnaest godina odlučio je da će to biti njegov životni poziv. Ta ga je predanost odvela toliko daleko da je 1965., tijekom služenja obveznog vojnog roka, pobjegao iz baze kako bi sudjelovao na natjecanju u Njemačkoj. Pobjeda mu je donijela prvi trofej, ali i tjedan dana u vojnom zatvoru. Bio je to rani pokazatelj nepokolebljive volje koja će ga voditi kroz cijeli život.
Njegov dolazak u Ameriku 1968. godine bio je ostvarenje dječačkog sna, no početak je bio skroman. Kasnije je opisao fotografiju svog dolaska u Los Angeles: "Izgledam kao izbjeglica, znam samo nekoliko rečenica engleskog i nemam novca - ali na licu mi je ogroman osmijeh". Taj osmijeh bio je odraz nezaustavljive ambicije. Dok je dominirao svijetom bodybuildinga, osvojivši pet titula Mr. Universe i sedam naslova Mr. Olympia, paralelno je gradio poslovno carstvo. Bio je milijunaš i prije nego što je postao filmska zvijezda. S kolegom bodybuilderom Francom Columbuom pokrenuo je zidarski posao, a zatim i iznimno uspješnu tvrtku za prodaju fitness opreme putem pošte. Novac je pametno ulagao u nekretnine, što mu je dalo financijsku slobodu da pažljivo bira svoje prve korake u Hollywoodu, ne pristajući na kompromise. Njegova dominacija na pozornici nije bila samo fizička; koristio se i psihološkim trikovima, potkopavajući samopouzdanje suparnika komentarima o njihovim navodnim slabostima, čime je osiguravao prednost i prije nego što bi natjecanje počelo.
Hollywood ga isprva nije prihvatio. Agenti su mu govorili da je njegovo tijelo "previše čudno", naglasak predebeo, a prezime Schwarzenegger predugo i neizgovorljivo. U njegovom prvom filmu, "Hercules u New Yorku", čak su mu i sinkronizirali glas. No, kao i uvijek, Schwarzenegger nije odustajao. Proboj je ostvario 1982. godine epskim filmom "Conan Barbarin", koji ga je pretvorio u zvijezdu. Samo dvije godine kasnije, uloga nemilosrdnog kiborga u znanstveno-fantastičnom trileru Jamesa Camerona "Terminator" lansirala ga je u orbitu globalne superzvijezde. Njegova kratka, ali legendarna rečenica "I'll be back" postala je dio popularne kulture. Uslijedio je niz blockbustera koji su definirali akcijski žanr osamdesetih i devedesetih: "Komandos", "Predator", "Potpuni opoziv" i "Istinite laži". Istovremeno je pokazao i talent za komediju u hitovima poput "Blizanaca" i "Policajca iz vrtića", dokazavši da je puno više od gomile mišića.
Nakon što je osvojio svijet filma, Schwarzenegger se okrenuo novom, naizgled nemogućem cilju - politici. Godine 2003., kao umjereni republikanac, pobijedio je na posebnim izborima i postao 38. guverner Kalifornije. Njegov nadimak "Guvernator", kovanica njegovog političkog položaja i najpoznatije filmske uloge, savršeno je sažeo njegovu jedinstvenu pojavu u američkoj politici. Tijekom dva mandata, do 2011. godine, suočavao se s velikim izazovima, uključujući i tešku ekonomsku krizu. Iako su mu rezultati bili mješoviti, ostavio je neizbrisiv trag, posebice u području zaštite okoliša.
Potpisao je revolucionarni zakon o smanjenju emisija stakleničkih plinova, čime je Kaliforniju postavio kao globalnog lidera u borbi protiv klimatskih promjena - nasljeđe koje i danas aktivno promiče. Njegov privatni život također je bio pod lupom javnosti, ponajviše 25-godišnji brak s novinarkom Marijom Shriver, koji je završio razvodom nakon što je otkriveno da ima sina s njihovom kućnom pomoćnicom. Unatoč kontroverzama i ozbiljnim zdravstvenim problemima, uključujući nekoliko operacija na otvorenom srcu, "Austrijski hrast" i danas stoji čvrsto, kao živi dokaz da se granice postavljaju samo zato da bi se pomicale.