Kada kihnemo, tada često ne razmišljamo o zvuku koji proizvodimo, već jednostavno izustimo "aču". Taj mali običaj zapravo je oblik onomatopeje: riječ oponaša sam zvuk kihanja, a ljudi ga koriste stoljećima da bi zvučno izrazili taj nagli refleks tijela. Naime, to nije prirodna reakcija, kako je istaknuo jedan korisnik Reddita.
"Danas sam saznao da je zvuk 'aču' naučeno kulturno ponašanje, a ne biološki refleks. To objašnjava zašto ljudi koji su rođeni gluhi obično ne vokaliziraju kihanje i zašto se zvukovi kihanja značajno razlikuju od zemlje do zemlje", objasnio je korisnik. U objavi je podijeljen i članak iz Popular Sciencea, u kojem se ističe da je zvuk "aču" specifičan za govornike engleskog jezika. Različite kulture imaju svoje verzije, poput "achoum" u Francuskoj i "hakashun" u Japanu, piše Daily Express.
"Dok gluhi ljudi kišu prirodno, ljudi koji čuju osjećaju se prisiljenima dodati zvučne efekte", objasnio je djelomično gluhi novinar Charlie Swinbourne, pišući za The Limping Chicken, blog za zajednicu gluhih. Otkriće je izazvalo lavinu komentara na Redditu, a tisuće korisnika podijelilo je svoja mišljenja. "Učenje da kažemo 'aču' (ili slično) kad kihnemo, i pomislimo da je to samo zvuk koji kihanje proizvodi, jedna je od najslasnijih ljudskih navika. Zaista smo, na kraju krajeva, skupina razigrane djece, zar ne?", napisao je jedan korisnik.
"Naučena vokalizacija s dijalektima ima smisla. Zvuk kihanja u mom kućanstvu je 'HHHHHHHRESH' i to pomalo plaši ljude", dodao je drugi. "Moja mama praktički vrišti kada kiše, to me ponekad izluđuje, a ona tvrdi da je to nekontrolirani refleks", zaključio je treći.
Ja tečno izgovaram "apćiha" prilikom izvršavanja kihanja, nikakav "aču" za mene ne dolazi u obzir, zato govorite u svoje ime.