Ako ste ikada posjetili Italiju i ujutro ušli u lokalni bar, vjerojatno ste primijetili prizor koji se ondje ponavlja iz dana u dan. Dok turisti traže slobodan stol i smještaju se uz kavu, Talijani često ostaju za šankom, naruče espresso, popiju ga u nekoliko gutljaja, razmijene koju riječ s baristom ili poznanikom i nastave svojim putem. Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da su jednostavno u žurbi. To je djelomično točno, no iza ove svakodnevne navike krije se mnogo više. Kako prenosi Metropolitan, ona govori o posebnom mjestu koje kava, ali i lokalni bar, zauzimaju u talijanskom društvenom životu.
Kada Talijan naruči "un caffè", u pravilu misli na espresso. Mala šalica intenzivne kave priprema se brzo, a jednako se brzo i popije. Ujutro je često prati cornetto, talijansko pecivo nalik kroasanu, pa cijeli doručak može trajati svega nekoliko minuta. Mnogima zato nema smisla ni sjedati za stol. Uđu, naruče, popiju kavu, pojedu nešto i nastave s danom. Ipak, talijanski bar mnogo je više od mjesta na kojem se na brzinu uzima dnevna doza kofeina.
Riječ "bar" u Italiji ima ponešto drukčije značenje nego što bismo mogli očekivati. Od ranog jutra pa sve do večeri ondje se dolazi na kavu i doručak, brzi zalogaj, razgovor s prijateljima ili poslijepodnevni aperitiv. Posebno u manjim mjestima i gradskim četvrtima, ljudi se iz dana u dan vraćaju u isti lokal. Baristi znaju što stalni gosti piju, gosti se međusobno poznaju, a nekoliko minuta provedenih za šankom postaje dio svakodnevnog ritma. Upravo zato kava ponekad uopće nije najvažniji razlog dolaska.
Stalni gost dolazi po espresso, ali s njim dobiva i pozdrav poznatog lica, kratku razmjenu novosti s baristom, nekoliko riječi sa susjedom ili slučajan susret s osobom koju poznaje godinama. Za takav oblik druženja nije potrebno dogovarati ručak, večeru ili višesatno druženje. Dovoljno je svratiti u lokal u kojem znate da će vas netko pozdraviti s "buongiorno".
U vremenu u kojem velik dio dana provodimo gledajući u ekrane, takve kratke i spontane interakcije mogu imati posebnu vrijednost. Naravno, svakodnevni odlazak u bar nije lijek za usamljenost, ali može stvarati osjećaj pripadnosti zajednici. Ne moraju to biti duboka prijateljstva. Kratak razgovor, šala s baristom ili nekoliko riječi s osobom koju svakog jutra srećete na istome mjestu dovoljno je da lokal prestane biti samo mjesto za kavu i postane prostor u kojem niste potpuni stranac.
A zašto onda kavu piju stojeći?
Razloga je nekoliko. Espresso je malen i predviđen za brzo ispijanje, jutarnji posjet baru često traje samo nekoliko minuta, a navika ispijanja kave za šankom duboko je ukorijenjena u talijanskoj kulturi. Postoji i praktična strana priče. U pojedinim talijanskim kafićima cijena može ovisiti o tome pijete li kavu za šankom ili koristite uslugu za stolom, pa sjedenje može biti skuplje. No šank ima i zanimljivu društvenu funkciju. Ljudi se ondje prirodno nađu jedni uz druge, razmijene nekoliko riječi i zatim krenu svojim putem. Espresso tako ostaje kratak društveni ritual, umjesto povoda za dugo sjedenje.
Naravno, ako ste na odmoru u Italiji, nema potrebe oponašati lokalno stanovništvo do posljednjeg detalja. Možete sjesti za stol, polako ispijati kavu i promatrati svakodnevni život oko sebe. No sljedeći put kada ugledate skupinu Talijana kako stoji za šankom i u nekoliko minuta ispija espresso, možda ćete taj prizor promatrati drukčije. Nije riječ samo o kavi, a ni samo o žurbi. To je mali svakodnevni ritual u kojem se na nekoliko trenutaka zastane među ljudima, pozdrave poznata lica i razmijeni pokoja riječ. Ponekad je šalica espressa samo dobar izgovor da se nekome poželi dobro jutro – a upravo takvih spontanih susreta u suvremenoj svakodnevici često nedostaje.