Primorski kelj (Crambe maritima) prkosi soli, vjetru i siromašnom tlu, a unatoč tome u vrtu predstavlja pravi prizor za oči. Ova višegodišnja trajnica iz porodice krstašica izvorno raste na obalama zapadne i sjeverne Europe, duž Sjevernog i Baltičkog mora, te na atlantskoj obali sve do Crnog mora. Tamo opstaje kao biljka slanih staništa na pješčanim i šljunčanim plažama. Važno je napomenuti da su samonikle populacije na mnogim mjestima zaštićene i ne smiju se brati. Svatko tko želi uzgajati morski kelj mora se osloniti na sjeme ili sadni materijal namijenjen za vlastiti vrt.
U gredici morski kelj preferira sunčana do polusjenovita i prozračna mjesta s dobro propusnim, ilovasto-pjeskovitim ili kamenitim tlom, kako objašnjava myHOMEBOOK. Zadržavanje vode mu ne odgovara, ali kratkotrajnu sušu dobro podnosi. Sadi se u proljeće, a potrebno ga je redovito zalijevati i prihranjivati organskim gnojivom. Bitno je istaknuti da biljka nije otrovna i otporna je na zimu, što je čini idealnom za brojne vrtove.
Budući da se radi o takozvanoj hladnoj klici, sjemenkama je za klijanje najprije potreban poticaj hladnoćom. To se može postići sjetvom na otvorenom u jesen ili zimi, ili pak umjetnom stratifikacijom u kontroliranim uvjetima. U proljeće, najčešće u ožujku ili travnju, sjeme se sije, a klijanje se odvija na temperaturi od otprilike 15 do 18 stupnjeva. Važno je znati da sjeme ima kratak rok trajanja i trebalo bi ga iskoristiti unutar jedne godine. Čim mlade biljke razviju nekoliko listova, presađuju se na svoje konačno mjesto u vrtu.
Primorski kelj razvija dubok, vretenast korijen s mesnatim i razgranatim bočnim korijenjem. Ova trajnica obično naraste u visinu od 40 do 60 centimetara, dok veliki cvatovi mogu doseći i do 75 centimetara. U širinu se može protezati od 40 do 80 centimetara, stvarajući dojmljiv grm. Listovi s dugim peteljkama su plavosivi do plavozeleni, a u mladosti često imaju ljubičasti ton s izrazito valovitim rubom. Od svibnja do srpnja pojavljuju se mirisni bijeli cvjetovi skupljeni u razgranate, štitaste cvatove, koji dodatno obogaćuju izgled biljke. Neke od poznatijih sorti su 'Lily White', 'Ordinary Pink-tipped' i 'Ivory White', iako su uzgojene sorte općenito rijetke i uglavnom usmjerene na poboljšanje kvalitete izdanaka.
Njega, rezidba i otpornost na zimu
Ako je posađen na odgovarajućem mjestu, morski kelj smatra se vrlo jednostavnim za održavanje. U fazi rasta potrebno mu je redovito zalijevanje, ali treba izbjegavati dugotrajnu vlažnost koja može dovesti do truljenja korijena. Kasnije se dobro ukorijenjene biljke uglavnom snalaze same, no tijekom dužih sušnih razdoblja ipak ih je potrebno zaliti. Potreba za hranjivima je srednja do povišena, osobito ako se planira redovita berba izdanaka. Kompostirani stajski gnoj ili organsko gnojivo s produljenim djelovanjem poboljšat će opskrbu hranjivima. Uvenule listove treba ukloniti u jesen, a cvatove je potrebno odrezati rano ako je cilj uzgoja berba izdanaka. Morski kelj je izuzetno otporan na zimu i podnosi temperature do otprilike -28 stupnjeva. Nadzemni dijelovi odumiru u jesen, a biljka prezimljava pomoću snažnog podzemnog korijena. Lagani pokrov od grančica ili lišća može potaknuti ranije nicanje u proljeće.
Razmnožavanje i sadnja
Razmnožavanje je moguće putem sjemena ili, pouzdanije, pomoću reznica korijena. Za ovu metodu, u jesen se odvajaju dijelovi korijena dugi oko deset centimetara te se čuvaju na hladnom mjestu u lagano vlažnom pijesku. U proljeće se ukorijenjeni komadi sade izravno u gredicu. Preporučeni razmak sadnje trebao bi biti između 50 i 60 centimetara, a kod sorti snažnijeg rasta čak i do 90 centimetara kako bi biljke imale dovoljno prostora za razvoj. Berba izdanaka započinje u proljeće druge godine uzgoja, nakon što se biljka dovoljno dobro ukorijeni i ojača na svom staništu.