Jedna fotografija. Jedna poruka. Jedan lažni profil. Ili fotografija koju netko pomoću umjetne inteligencije pretvori u lažnu intimnu snimku. Digitalno nasilje može početi jednim klikom, ali njegove posljedice često ne završavaju na ekranu.
Na problem sve većih razmjera upozorava analiza Barbare Helfferich, objavljena u travnju 2026. na platformi Friedrich-Ebert-Stiftung. Autorica upozorava da digitalno nasilje nad ženama nije potpuno novi fenomen, već nastavak obrazaca nasilja i rodne neravnopravnosti koji postoje i izvan interneta. Ono što se promijenilo jest brzina kojom se takav sadržaj može proizvesti i proširiti.
Više od tri četvrtine ispitanih Hrvatica doživjelo digitalno nasilje
Koliko je problem prisutan u Hrvatskoj, pokazuju podaci udruge Domine. U istraživanju provedenom u sklopu programa Safe Click ++ sudjelovale su 542 žene iz Hrvatske, a u analizu je uključeno 539 valjanih odgovora.
Čak 76,3 posto ispitanica navelo je da je tijekom života doživjelo barem jedan oblik digitalnog nasilja. Najčešće se ono događalo na društvenim mrežama, koje je navelo 65,8 posto ispitanica, te putem aplikacija za razmjenu poruka, koje je navelo 32,3 posto žena.
Posebno zabrinjava činjenica da gotovo 39 posto žena koje su doživjele neki oblik digitalnog nasilja nije svoje iskustvo prepoznalo kao nasilje ili nije bilo sigurno radi li se o nasilju. U 11,3 posto slučajeva nasilje se, prema istraživanju, prelilo i iz online prostora u stvarni život.
Istraživanje je provela sociologinja Katarina Križan iz udruge Domine, a cijeli je izvještaj javno dostupan.
Nije riječ samo o ružnim komentarima
Digitalno nasilje može imati brojne oblike. Među njima su:
- dijeljenje intimnih fotografija ili videosnimki bez pristanka
- seksualno uznemiravanje i slanje neželjenog eksplicitnog sadržaja
- cyberstalking, odnosno online proganjanje i kontroliranje
- prijetnje i kontinuirano uznemiravanje
- objavljivanje osobnih podataka bez pristanka, odnosno doxing
- lažno predstavljanje i stvaranje lažnih profila
- seksualizirani deepfake sadržaj
- manipuliranje fotografijama i videosnimkama.
Europski parlament posebno upozorava na deepfake sadržaje. Žene su među glavnim metama seksualiziranih lažnih sadržaja, primjerice kada se njihovo lice digitalno „presadi” na tuđe golo tijelo. Takvi sadržaji mogu se širiti velikom brzinom i imati dugotrajne posljedice.
Najgore je što nasilje ne ostaje na internetu
Upravo je to jedna od ključnih poruka analize FES-a: digitalno nasilje ne treba promatrati odvojeno od nasilja u stvarnom životu.
Žena koju partner ili bivši partner kontrolira putem poruka, prati preko društvenih mreža ili joj neprestano šalje neželjene poruke ne doživljava „manje ozbiljno” nasilje zato što se ono događa putem mobitela.
Na hrvatskom okruglom stolu „Digitalno nasilje nad ženama – između zakona i stvarnosti”, održanom u Hrvatskom saboru u studenom 2025., upravo su na to upozorile predstavnice organizacija koje rade sa žrtvama.
Iz udruge Domine tada su iznijeli podatak da su ispitanice u prosjeku prijavljivale gotovo pet različitih oblika digitalnog nasilja. U udruzi Hera iz Križevaca, pak, upozorili su na slučajeve u kojima kontrola bivših partnera nakon prekida veze prelazi u digitalno uznemiravanje.
Problem je i to što žene takvo ponašanje često ne prepoznaju kao nasilje, a institucije ga ponekad ne prepoznaju dovoljno brzo.
Nasilje nad ženama koje su javno izložene
Digitalno nasilje nije ravnomjerno raspoređeno.
Europski parlament upozorava da su političarke, novinarke i aktivistice za ljudska prava posebno izložene online napadima. Anonimnost, velika dostupnost društvenih mreža i mogućnost da jedan napad u kratkom vremenu vidi ogroman broj ljudi stvaraju idealne uvjete za zastrašivanje i ušutkavanje.
A posljedice nisu samo osobne.
Autorica FES-ove analize upozorava da žene zbog online nasilja mogu početi izbjegavati javne rasprave, povlačiti se s društvenih mreža ili odustajati od političkog angažmana. Time digitalno nasilje postaje i demokratski problem – ako se žene boje govoriti, javni prostor postaje siromašniji i manje pluralan.
Štiti li nas zakon?
Da, ali sustav još nije završen.
Europska unija donijela je Direktivu (EU) 2024/1385 o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Njome se među kaznenim djelima koja države trebaju obuhvatiti nacionalnim zakonodavstvom nalaze i određeni oblici nasilja počinjeni putem informacijskih i komunikacijskih tehnologija, uključujući neovlašteno dijeljenje intimnog ili manipuliranog sadržaja, cyberstalking i cyberharassment.
Države članice imaju rok za prenošenje Direktive u nacionalno zakonodavstvo do 14. lipnja 2027.
Hrvatska je pritom već napravila jedan važan korak. Kako je istaknuto na saborskom okruglom stolu, Hrvatska u Kaznenom zakonu već ima posebno kazneno djelo zlouporabe snimke spolno eksplicitnog sadržaja.
Istodobno, analiza stručnjaka s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predstavljena na tom skupu upozorila je da hrvatski pravni okvir još treba dodatno uskladiti s europskom Direktivom.
A što je s Instagramom, TikTokom i drugim platformama?
Tu na scenu stupa Akt o digitalnim uslugama (Digital Services Act – DSA). Riječ je o uredbi EU-a koja platformama nameće niz obveza vezanih uz nezakonit sadržaj i sigurnost korisnika. Korisnici mogu prijaviti nezakonit sadržaj platformi, a platforma mora imati mehanizam za takve prijave i korisniku obrazložiti svoju odluku.
Ako platforma ne postupi u skladu sa svojim obvezama, u Hrvatskoj postoji još jedna mogućnost: HAKOM je nacionalni koordinator za digitalne usluge i može zaprimiti pritužbu zbog mogućeg kršenja obveza platforme iz DSA-a.
Važno je naglasiti: HAKOM nije policija i ne odlučuje je li određena objava kazneno djelo. Ako sadržaj predstavlja moguće kazneno djelo, potrebno je obratiti se policiji.
Postoje i „pouzdani prijavitelji”
Manje poznat mehanizam DSA-a su tzv. trusted flaggers, odnosno pouzdani prijavitelji. To su stručne i neovisne organizacije koje, nakon dobivanja službenog statusa, mogu platformama prijavljivati nezakonit sadržaj, a njihove prijave platforme moraju obrađivati prioritetno.
I Hrvatska je 2026. uspostavila pravni okvir za dodjelu tog statusa. No važno je ne stvoriti pogrešan dojam: trusted flagger nije služba kojoj građani mogu jednostavno poslati prijavu, nego status koji HAKOM dodjeljuje organizacijama koje ispunjavaju propisane kriterije.
Što napraviti ako vam se dogodi digitalno nasilje?
Prvo i najvažnije: nemojte odmah brisati sadržaj. Sačuvajte screenshotove, poveznice, korisnička imena, poruke i datume. Ako je riječ o intimnom sadržaju, prijetnjama, proganjanju ili drugom mogućem kaznenom djelu, sadržaj prijavite policiji.
Istodobno ga možete prijaviti i samoj društvenoj mreži ili drugoj platformi. Ako platforma odbije postupiti, moguće je koristiti njezin sustav za pritužbe, a u slučaju mogućeg kršenja obveza iz DSA-a i podnijeti pritužbu HAKOM-u.
Jer najveća pogreška je digitalno nasilje promatrati kao nešto „virtualno”. Fotografija može biti lažna. Profil može biti lažan. Deepfake može biti napravljen umjetnom inteligencijom. Ali strah, sram, šteta za ugled i posljedice u stvarnom životu – nisu lažni.