Makedonski restoran “Sveti Nikola”

Turli tavu staviti za obavezni predmet u školama

Foto: Grgur Žućko/PIXSELL
Makedonski restoran “Sveti Nikola”
Foto: Grgur Žućko/PIXSELL
Makedonski restoran “Sveti Nikola”
Foto: Grgur Žućko/PIXSELL
Makedonski restoran “Sveti Nikola”
Foto: Grgur Žućko/PIXSELL
Makedonski restoran “Sveti Nikola”
Foto: Grgur Žućko/PIXSELL
Makedonski restoran “Sveti Nikola”
Foto: Grgur Žućko/PIXSELL
Makedonski restoran “Sveti Nikola”
Foto: Grgur Žućko/PIXSELL
Makedonski restoran “Sveti Nikola”
Foto: Grgur Žućko/PIXSELL
Makedonski restoran “Sveti Nikola”
Foto: Grgur Žućko/PIXSELL
Makedonski restoran “Sveti Nikola”
Foto: Grgur Žućko/PIXSELL
Makedonski restoran “Sveti Nikola”
Foto: Grgur Žućko/PIXSELL
Makedonski restoran “Sveti Nikola”
Foto: Grgur Žućko/PIXSELL
Makedonski restoran “Sveti Nikola”
Foto: Grgur Žućko/PIXSELL
Makedonski restoran “Sveti Nikola”
19.10.2015.
u 10:18
Pogledaj originalni članak

Prva asocijacija na ime i djelatnost svetog Nikole određene su mi uspomene iz djetinjstva, vezane uz materijalizaciju poklona u čarapici tijekom noćnog odmora. Uglavnom su to bili artikli koje bismo danas stavili u kategoriju razno – rukavice, šal, kapa i drugi manje atraktivni predmeti natrpani u bakinu staru čarapu. Tu i tamo poklon-paket s Bobi štapićima i lizalicom. Ali isto u bakinoj staroj čarapi. Danas djeca dobivaju pola ureda – mobitele, tablete... Svi ćemo se složiti da je to pedagoški nekorektno.

Za nas koji smo periodički dobivali iste stvari svake godine ipak postoji utjeha. Mi smo dobili restoran Sv. Nikola. I to ne bilo kakav, već makedonski nacionalni restoran. Kakvu bi, dakle, kuhinju trebao imati taj gostoljubivi i talentirani narod ako ne sjajnu. I naravno, vjerujem da će se većina vas složiti sa mnom. Siguran sam i da većina misli kako su makedonski specijaliteti isključivo oni najpopularniji i najzvučniji. Dakako da su gravče na tavče, ajvar, pinđur, pečene paprike... perjanice njihove kuhinje.

No, ako se uputite u njihov nacionalni restoran, čekaju vas divna iznenađenja. Ne znam je li itko kušao turli tavu, ja bih je uveo kao obavezni predmet u školama. Moj najgori prijatelj Filip Š. gnjavio me jedno par godina da to moram papat’, ali uspio sam detektirati njegovu skrivenu namjeru. Htio je da ja to doma spravim i, naravno, pozovem ga u goste.

Zatim jelo imena omlek. Jelo je mesno, tako bogatog okusa i primamljivog izgleda da se bojim da nisam dostojan pisati o njemu. Sve što mogu nespretno napomenuti jest da me je podsjetilo na najbolju juhu od luka koju sam papao u Francuskoj. Da stvar bude bolja, omlek se poslužuje u glinenoj posudi, upakirano u tijesto s kojim se zapeče u pećnici.

Tu su i mnoga druga jela koja nažalost nisam stigao papat’, ali potrudit ću se. Ono što nipošto ne smijete propustiti njihove su slastice. I meni je bilo teško, ali dao sam se nagovoriti. Kolač koji se zove Tri leće obavezno morate probati. Ako nemate dosta love, dignite kredit. Jer ja bih ga zbog svega ovog dignuo i u švicarcima.

Pogledajte na vecernji.hr