Mnogo je onih koji tvrde da su u trenucima bliske smrti doživjeli nešto što nadilazi fizičku stvarnost — iskustvo koje mijenja sve. Za neke to podrazumijeva osjećaj mira, svjetlosti i bezuvjetne ljubavi. No, za troje ljudi poruka koju su "ponijeli natrag" bila je daleko dublja i izazovnija: život na Zemlji nije stvaran — on je iluzija, piše Daily Mail.
Joyce Keller, autorica iz New Jerseyja, tvrdi da je svoje prvo iskustvo bliske smrti doživjela već s 18 mjeseci, kada je imala visoku temperaturu zbog streptokokne upale grla. Njezina sjećanja na taj trenutak su iznenađujuće živa.
“Pored mog kreveta bile su zavjese s velikim cvijećem, a iz jednog cvijeta pojavio se anđeo i rekao: 'Vrijeme je da pođeš sa mnom'”, prisjetila se Keller. Pružila mu je ruku i — kako kaže — započela svoje putovanje izvantjelesnih iskustava.
Prema njezinim riječima, anđeo joj je otkrio da je ljudski život iluzija, a njezina svrha na Zemlji poučavanje i iscjeljivanje. Kasnije je, sa sedam godina, ponovno bila blizu smrti, ovaj put kada se gotovo utopila u jezeru. I tada joj se ukazalo svjetlosno biće koje ju je podsjetilo na njezinu misiju — ali i najavilo razdoblje boli koje je pred njom.
Kroz život ju je pratio osjećaj duhovnog vodstva, osobito u trenucima krize. Nakon neuspješne audicije i duboke depresije, Keller tvrdi da joj se anđeo ponovno javio uz nepoznatu pjesmu Olivije Newton-John — koja će biti objavljena tek tjedan dana kasnije. To ju je, kaže, duboko uvjerilo da je povezana s višom stvarnošću.
Slično iskustvo imala je Nanci Danison, znanstvenica i pobožna katolkinja iz Ohija, koja je umrla 1994. godine tijekom pregleda dojke. Nakon alergijske reakcije na lokalni anestetik, njezina je svijest napustila tijelo. “Jednostavno sam umrla. Izišla sam iz svog tijela i susrela prisutnost koju sam nazvala 'Izvor'”, rekla je u podcastu Outer Limits of Inner Truth Reborn.
Prema njezinim riječima, Izvor joj je objasnio da je ljudski život iluzija – projektiran kako bi se kroz njega učilo. Otkrila je i da nije “čovjek”, već duhovno biće koje privremeno boravi u ljudskom tijelu.
“Učinjena mi je jasna razlika: ljudi su biološka bića na Zemlji, a ja sam svijest, dio Izvora, čista ljubav”, ispričala je Danison. Njezin zadatak nakon povratka bio je širenje poruke o bezuvjetnoj ljubavi i vječnoj prirodi svijesti.
Bill Letson, umirovljeni vatrogasac, imao je iskustvo bliske smrti nakon reakcije na lijek dok je bolovao od gripe. U tom trenutku, kaže, nestao je iz svijeta kakvog poznajemo. “Moja supruga je rekla da su mi se oči zakolutale i samo sam pao natrag. Nisu me mogli vratiti”, prisjeća se Letson.
Zagrobni život opisuje kao “more dobrodošlice, euforije i ljubavi”. Najdublji dojam ostavila je spoznaja da ono što je smatrao svojim stvarnim identitetom — nije bio on.
“Osjećao sam se kao da sam se probudio iz duboke hipnoze. Sve što sam mogao misliti bilo je: kako sam zaboravio tko sam? Kako sam mogao povjerovati u sve ovo?”, rekao je Letson, opisujući život na Zemlji kao iluziju.
Sva trojica sugovornika govore o sličnim temama: bezuvjetnoj ljubavi, višoj svijesti i životu koji nije krajnja stvarnost, već prolazna faza. Iako su njihova iskustva subjektivna, sličnosti u njihovim pričama otvaraju duboka filozofska i duhovna pitanja. Je li moguće da je ono što nazivamo stvarnošću samo privremena iluzija — škola života za našu dušu? Ako je tako, tada smrt nije kraj, već povratak kući.
Liječnica otkrila najstrašnije stvari koje je čula u posljednjim trenucima ljudi na samrti: