Apoksiomen je na Lošinju doručak, ručak i večera. S njime turisti liježu, s njime ustaju. Pa tako i ja. Čak sam i spavao u hotelu Apoksiomen. Koji nudi kolač – Apoksiomen. A što se jelo u ono, Apoksiomenovo doba, a to je drugo ili prvo stoljeće prije Krista, zna lošinjski kuhar Adrijano Nikolić, koautor knjige ‘Apoksiomenova gastronomska priča’ s receptima starijim od Krista.
– Dođi do mene, u vrtu ću ti sve objasniti – kaže mi Nikolić. Sjedimo ispod loze, njegov unuk nas sa zanimanjem gleda, a domaćin na stol donosi ječam, leću, grašak, bob, slanutak, vučji grah, sezam, mentu, smokve, med, vino, maslinovo ulje, masline, slane srdele, luk, češnjak...
– To se jelo u ono doba – govori.
– Pekli su 72 vrste kruha, raznih peciva i pogača.
– A meso? – interesiram se. Nešto konkretno?
– Vepar, zec, jelen, kopun, faraonska kokoš, janjci, ovce, svinje, magarci, za veliku svetkovinu i vol – nabraja domaćin. Govori mi kako je odradio 45 sezona, dvije pauzirao, a ovog ljeta prvi puta sjeo i odmara se.
– Mirovina! Sad ću u vrtu uzgajati mirisno bilje iz doba antike. Kuham od 1968. godine, vrijeme je da se malo i ja odmorim – kaže.
Kuhao je, za kraj karijere, i predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, kada je prije dva mjeseca bila na otvaranju Muzeja Apoksiomena, u kojem je i izložen antički brončani kip pronađen kraj Lošinja.
A otkud mu recepti stariji od Krista?
– Morao sam učiti povijest i grčku mitologiju. Grci su dovodili kuhare sa Sicilije. Proučavao sam Arhestrata, Pitagoru, Aristotela jer oni su spominjali bankete, Homerovu Ilijadu, Platona..., a najviše Ateneja. Učio sam i od naših starih nona po Lošinju, Unijama, Susku... Puno mi je pomogla i profesorica povijesti i sociologije Lidija Kosmos – nabraja.
A što nisu imali? – Evo, nisu imali vilicu! Samo nož i žlicu, jeli su prstima desne ruke. Bosiljak i peršin bili su im ukrasi, limun su koristili samo protiv moljaca. Šećer se koristio samo u ljekarnama, za sirupe. A alkoholna pića? Vino su pili... Znamo po Dionisu, bogu vina. Imali su i medeno vino.
– Recept za Hipokratovo vino je: litra crnog vina, dvije grančice pelina, dvije grančice cvijeta jasenka i 100 grama meda. Znali su za pivo, ali ga nisu puno koristili. Kravlje mlijeko nisu pili, samo kozje. Kave, naravno, nije tada bilo. Bilo je meda, a po tome je nazvan ‘medeni mjesec’, jer su mladenci tada pili napitke od meda za snagu i energiju.
Listamo kuharicu, pokazuje mi recepte, a kad smo došli do ribe:
– Diogen se ugušio jedući – hobotnicu! Ribu su jeli kao i mi danas, malo se toga promijenilo. Radili su je na žaru, s origanom ili celerom. Ali i pržili, opisuje Arhestrat, sa začinskim biljem. Kuhali su je, imali salatu od hobotnice kakvu danas poznajemo. Recimo, uzeli bi skušu, zamotali je u smokvin list te je gurnuli u žar. Ona bi se u vlazi lista skuhala u svom soku. Jeli su i kamenice. Tunjevinu bi narezali na ploške, prepekli je i pokapali garosom, salamurom od slanih srdela i drugih riba. Priprema ribe i morskih plodova ista je kao i danas – dodaje Nikolić.
Sve je puno antičke kuhinje. Čak 16 restorana u Lošinju ima antičke menije.
– Posebni zalogajčići na banketima prije ribljih i mesnih jela bili su pečeni skakavci i cvrčci... – govori Nikolić.
Uh, cvrčci i skakavci sa žara ne zvuče baš slasno, primjećujem.
– Ne, ni meni se to nije dopalo. Kukce sam u svojoj kuharici preskočio.